Daltonizam je pojam koji je poznat većini ljudi, pa iako nije riječ o životno ugrožavajućem stanju od njega boluje priličan broj ljudi. Riječ je o poremećaju vezanom uz neraspoznavanje boja, koji može biti razvijen u nekoliko oblika.
Svoje ime duguje engleskom znanstveniku Johnu Daltonu koji je živio u 18. stoljeću i koji se bavio proučavanjem ovog poremećaja jer ga je i sam imao (nije raspoznavao zelenu i crvenu boju). Isti je poremećaj imao i njegov brat što je bila potvrda da je riječ o genetskoj bolesti.
Daltonizam je nasljedan, ali ponekad može biti i posljedica neke bolesti oka ili oštećenja, ali je mnogo zastupljeniji kod muškaraca jer se poremećaj nasljeđuje kromosom X. U Europi od daltonizma boluje otprilike 8% muških osoba, dok žene imaju udio manji od 1%. Žene mogu biti nositelji poremećaja, ali muškarci su ti koji većinom obolijevaju od njega.
Oblici daltonizma
Kao što smo već ranije spomenuli, daltonizam se javlja u nekoliko oblika: potpuni daltonizam, daltonizam vezan uz sljepilo za određenu boju ili spektar boja, te blagi daltonizam, koji je ujedno i najčešći.
Potpuni daltonizam znači da osoba svijet oko sebe u potpunosti vidi u crno-bijelom formatu što je najteži oblik, ali srećom i najrjeđi. Mnogo je češći daltonizam u kojem osoba ne vidi određene boje ili dijelove spektra, a najčešći oblici su najblaži pa samim time ne čine veliki problem osobama koje pate od njega.
Zdrave osobe razlikuju oko dvije tisuće različitih boja, a daltonizam se vrlo lako prepoznaje već u najmlađoj dobi. Najčešći način prepoznavanja daltonizma kod male djece obično je vezan uz dječje crteže koji pokazuju da dijete boje vidi na drugačiji način. Crtanje crvenih krovišta zelenom bojom ili zelenih krošnji crvenom odmah pobuđuje sumnju da dijete dobro ne raspoznaje boje.ž
Iako je to mnogim roditeljima šok, takvo stanje nije izrazito zabrinjavajuće, ali zahtijeva dodatnu pažnju stoga je najbolje što ranije upoznati dijete s problemom i pomoći mu da ga svlada, kako bi raspoznavalo boje u svojoj okolini, osobito one koje mu mogu zaštiti život, kao primjerice prometni znakovi ili semafor.
Kako se potvrđuje daltonizam?
Glavni test za utvrđivanje daltonizma tj. sljepila za boje je Ishihara test koji se često naziva jednostavno test za daltoniste. On se ubraja u testove s pigmentnim bojama, a njegov je autor dr. Shinobu Ishihara, japanski oftalmolog i vojni kirurg koji ga je osmislio prije gotovo stotinu godina.
Test se sastoji od 15 kartica, a na svakoj od njih se nalazi određeni broj. Osoba koja nije slijepa za boje moći će raspoznati svaki broj na kartici koji je ucrtan u nju drugačijom bojom od pozadine. Osobe koje ne razlikuju boje neke brojeve na kartici uopće neće vidjeti broj (potpuni daltonizam) ili će ga krivo pročitati.
Još jedan pouzdan test je i test s obojenim svjetlima ili spektralni test u kojem se koriste anomaloskopi i laterne koji otkrivaju vrstu daltonizma.
Postoje tri različita tipa sljepila za boje:
1. Protanopija – vrsta daltonizma u kojoj osoba ne prepoznaje crvenu boju (25% daltonista je slijepo za crvenu boju)
2. Deuteranopija – vrsta daltonizma u kojoj osoba ne prepoznaje zelene nijanse (75% daltonista je slijepo za zelenu boju)
3. Tritanopija – vrsta daltonizma u kojoj osoba ne prepoznaje plave i žute nijanse
4. Monokromatizam – oblik sljepoće za boje u kojoj osoba svijet vidi u sivim tonovima.
Kako se liječi daltonizam?
S obzirom na to da je daltonizam nasljedni poremećaj ne postoji lijek za njega, ali postoje određena pomagala koja mogu pomoći olakšati život.
Postoje naočale koje mogu pomoći daltonistima i pojačati kontraste boja pa na taj način malo olakšati raspoznavanje boja i razlikovanje njihovih nijansi. Najpoznatije naočale su EnChroma naočale koje poboljšavaju razlikovanje nijansi. One ne mogu omogućiti prepoznavanje boja ali su sojetljivije na nijanse pa se neke boje mogu vidjeti kao prirodnije. Najbolji primjer za to je crvena boja koja je daltonistima često smeđa – uz ove se naočale čini crvenijom.
Za daltoniste su osmišljene i aplikacije na pametnim telefonima koje im pomažu u snalaženju s bojama jer to može biti vrlo naporno.
Iznimno je važno brzo djelovati kod djece kod koje je otkriven daltonizam kako bi im se olakšao svakodnevni život, osobito školovanje koje je prilagođeno kolornom vidu. Ovo je osobito važno prilikom usmjerenja u neku struku nakon školovanja jer postoje zanimanja koja zahtijevaju kolorni vid, poput pilota i policajaca.
Stoga je potrebno reagirati što ranije i pomoći djetetu da se prilagodi na svijet pun boja na najbolji mogući način.