Mogu li lezije na mozgu nestati? Razumijevanje povlačenja i promjena

Suočavanje s dijagnozom lezije na mozgu prirodno izaziva brojna pitanja i osjećaj zabrinutosti. Što su uopće te promjene u moždanom tkivu koje liječnici vide na snimkama poput magnetske rezonance (MRI)? 

Lezija označava svako abnormalno područje tkiva. No, jedno od najčešćih i najvažnijih pitanja koje slijedi jest: mogu li lezije na mozgu nestati? Je li moguće da se te promjene povuku, smanje ili potpuno iščeznu? Ovo pitanje nije samo tehničke prirode; ono nosi duboku emocionalnu težinu. Pomisao na povlačenje lezija budi nadu u oporavak i bolju budućnost.

Što zapravo znači kada lezija na mozgu “nestane” ili se “povuče”?

Kada liječnici govore o “nestanku” ili “povlačenju” lezije, to se obično odnosi na promjene vidljive na slikovnim prikazima mozga, najčešće MRI snimkama. Međutim, taj pojam može obuhvaćati nekoliko različitih scenarija:

1. Potpuni nestanak: Lezija koja je bila vidljiva na prethodnim snimkama više se ne može detektirati na novim snimkama.
2. Smanjenje veličine: Lezija je i dalje prisutna, ali je značajno manja nego prije.
3. Promjena karakteristika: Lezija može promijeniti svoj izgled. Na primjer, aktivna upalna lezija koja je prethodno “svijetlila” nakon primjene kontrastnog sredstva (znak propusnosti krvno-moždane barijere i aktivne upale) može prestati primati kontrast, ukazujući na smirivanje upalnog procesa.

U medicinskoj literaturi ponekad se koriste termini poput “vanishing lesions” (nestajuće lezije) ili “ghost lesions” (lezije duhovi) za opisivanje lezija koje se smanjuju ili nestaju, bilo spontano ili nakon terapije, primjerice kortikosteroidima. 

Jedna studija objavljena u časopisu Clinical Imaging spominje da se procjenjuje kako će oko 39% inicijalnih lezija nestati, 35% će se smanjiti, a 26% ostati nepromijenjeno, iako se ovo odnosi na specifične kontekste i ne može se generalizirati na sve vrste lezija.

Je li nestanak uvijek znak potpunog ozdravljenja?

Ovdje dolazimo do ključne točke: nestanak lezije na MRI snimci ne znači nužno potpuno ozdravljenje ili popravak moždanog tkiva. Ovo je posebno važno razumjeti u kontekstu bolesti poput multiple skleroze (MS). 

Istraživanja, poput onih provedenih na Sveučilištu Buffalo, pokazala su da smanjenje ili nestanak nekih MS lezija tijekom vremena ne mora biti posljedica cijeljenja, već može ukazivati na atrofiju – stvarni gubitak moždanog tkiva unutar lezije. Lezija se “urušava” i ispunjava cerebrospinalnom tekućinom, zbog čega postaje manje vidljiva ili nevidljiva na određenim vrstama MRI snimaka. U takvim slučajevima, radiološko “poboljšanje” (ljepši izgled snimke) zapravo može biti povezano s dugoročnim pogoršanjem neurološke funkcije.

Stoga je važno razlikovati radiološko poboljšanje (promjene na snimci) od kliničkog poboljšanja (smanjenje ili nestanak simptoma). Iako su često povezani, to nije uvijek slučaj. Osoba može osjećati poboljšanje simptoma unatoč postojanju lezija, ili obrnuto, može imati stabilne ili čak “nestajuće” lezije na MRI, a ipak doživljavati progresiju invaliditeta.

U kojim situacijama i zašto se lezije na mozgu mogu povući?

Mogućnost povlačenja lezije na mozgu uvelike ovisi o njezinom uzroku. Različiti procesi koji dovode do oštećenja moždanog tkiva imaju različitu dinamiku i potencijal za oporavak. 

Upalne lezije

• Infekcije: Kada bakterijska, virusna, gljivična ili parazitska infekcija zahvati mozak (uzrokujući meningitis, encefalitis ili apsces), primarni cilj liječenja je eliminacija uzročnika (npr. antibioticima, antivirusnim lijekovima). Uspješnim liječenjem smiruje se upalni odgovor, smanjuje se otok (edem) i sama infektivna lezija se može značajno smanjiti ili potpuno nestati na kontrolnim snimkama.
• Autoimune bolesti (npr. Multipla skleroza – MS): MS karakteriziraju upalne demijelinizacijske lezije. Akutne, aktivne lezije (one koje primaju kontrast na MRI) često se mogu smanjiti ili čak nestati nakon primjene protuupalne terapije, poput visokih doza kortikosteroida (“pulzna terapija”). 

Također, neke aktivne lezije mogu se spontano smiriti i djelomično ili potpuno povući tijekom faze remisije bolesti. Lijekovi koji modificiraju tijek bolesti (DMT) također imaju za cilj smanjiti pojavu novih i aktivnost postojećih lezija.

Lezije uzrokovane privremenim stanjima

• Edem (otok) mozga: Mnogi procesi, uključujući traumu glave, operaciju mozga, upalu ili čak neke tumore, mogu uzrokovati nakupljanje tekućine u okolnom moždanom tkivu (vazogeni edem). Ovaj otok može sam po sebi izgledati kao lezija ili povećavati prividnu veličinu postojeće lezije. Kako se osnovni uzrok rješava i otok povlači (spontano ili uz pomoć lijekova poput kortikosteroida ili diuretika), lezija se može činiti manjom ili čak nestati.
• Neke vaskularne promjene: Određeni privremeni poremećaji moždane cirkulacije ili stanja poput reverzibilnog cerebralnog vazokonstrikcijskog sindroma (RCVS) mogu uzrokovati lezije koje se kasnije mogu povući.

Lezije nakon specifične terapije

• Liječenje tumora: Odgovor tumora mozga na terapiju (kemoterapija, zračenje, ciljana biološka terapija, imunoterapija) vrlo je varijabilan. Kod nekih osjetljivih tumora, terapija može dovesti do značajnog smanjenja veličine (parcijalni odgovor) ili, u rjeđim slučajevima, potpunog nestanka tumora na snimkama (kompletni radiološki odgovor).
• Primjena steroida: Kao što je spomenuto, kortikosteroidi su snažni protuupalni lijekovi koji mogu značajno smanjiti upalu i edem povezan s različitim vrstama lezija (MS, neke infekcije, tumori), što dovodi do njihovog prividnog smanjenja ili povlačenja na snimkama.

Spontano povlačenje

• Iako relativno rijetko, medicinska literatura opisuje slučajeve spontane regresije (smanjenja ili nestanka bez specifičnog liječenja) određenih vrsta lezija, uključujući neke benigne tumore (npr. meningeome, adenome hipofize), vaskularne malformacije, pa čak i neke lezije nejasnog uzroka koje su inicijalno bile sumnjive na malignitet.

Mogu li se baš sve vrste lezija povući?

Nažalost, odgovor je ne. Dok neke lezije imaju značajan potencijal za povlačenje ili smanjenje, druge predstavljaju trajno oštećenje moždanog tkiva koje se ne može poništiti.

Lezije koje se često mogu povući/smanjiti (ili barem promijeniti karakter):

• Akutne upalne lezije (kod MS-a, infekcija, drugih upalnih stanja).
• Edem (otok) oko lezija.
• Neke vrste tumora koje dobro reagiraju na onkološko liječenje.
• Lezije uzrokovane privremenim vaskularnim poremećajima.

Lezije koje obično ostaju trajne (predstavljaju ožiljak ili trajno oštećenje):

• Ožiljci (glioza, encefalomalacija): Ovo su područja gdje je moždano tkivo nepovratno oštećeno i zamijenjeno ožiljnim tkivom. Najčešći uzroci su:
  • Moždani udar (ishemijske lezije – infarkti).
  • Teške traumatske ozljede mozga.
  • Posljedice operacija mozga.
  • Stare, “izgorjele” upalne lezije.
• Neke vrste tumora: Tumori koji ne reagiraju na terapiju ili su po prirodi sporo rastući, ali infiltrativni, mogu ostati prisutni ili čak napredovati unatoč liječenju.
• Kronične, neaktivne lezije kod MS-a: Posebno tzv. “crne rupe” (hipointenzivne lezije na T1-ponderiranim MRI snimkama) često predstavljaju područja teškog i trajnog gubitka aksona (živčanih vlakana) i demijelinizacije. Iako se neke T1 crne rupe mogu oporaviti, mnoge ostaju trajne.
• Kongenitalne (urođene) malformacije: Strukturne abnormalnosti mozga prisutne od rođenja (npr. neke vaskularne malformacije, kortikalna displazija) obično su trajne prirode.

Multipla skleroza (MS) kao primjer dinamike lezija

Multipla skleroza je izvrstan primjer bolesti koja pokazuje svu složenost dinamike moždanih lezija:

• Pojava novih lezija: Tijekom relapsa (pogoršanja bolesti) tipično se pojavljuju nove upalne lezije vidljive na MRI, često uz primanje kontrasta.
• Mogućnost povlačenja: Neke od tih akutnih lezija mogu se smanjiti ili potpuno nestati, bilo spontano ili nakon terapije kortikosteroidima.
• Kronične lezije: Mnoge lezije postaju kronične, bez znakova aktivne upale (ne primaju kontrast), ali predstavljaju trajna područja demijelinizacije i oštećenja aksona. Neke od njih vidljive su kao spomenute “crne rupe”.
• “Tinjajuće” lezije (Smoldering lesions): Novija istraživanja ukazuju na postojanje kronično aktivnih lezija koje imaju upalni rub i polako se šire tijekom vremena, doprinoseći progresiji invaliditeta neovisno o klasičnim relapsima. Ove lezije mogu biti teže uočljive na standardnim MRI snimkama.
• Atrofija mozga: Uz same lezije, kod MS-a dolazi i do progresivnog gubitka volumena mozga (atrofije), što je također važan pokazatelj napredovanja bolesti i često bolje korelira s dugoročnim ishodom nego sam broj lezija.

Zbog ove složene dinamike, u praćenju MS-a nije važan samo broj novih lezija, već i ukupni volumen lezija (T2 lezijski teret), prisutnost T1 crnih rupa, aktivnost lezija (primanje kontrasta) te stupanj moždane atrofije.

Kako liječnici prate mogu li se lezije povući?

Osnovni alat za praćenje dinamike moždanih lezija je magnetska rezonanca (MRI). Ona pruža detaljan uvid u strukturu mozga i može detektirati promjene u veličini, broju i karakteristikama lezija tijekom vremena.

• Redovite kontrolne MRI snimke: Učestalost kontrolnih snimanja ovisi o dijagnozi, tijeku bolesti i vrsti liječenja. Kod nekih stanja, poput MS-a na terapiji, kontrole mogu biti godišnje ili češće ako dođe do promjene kliničke slike.
• Usporedba snimaka: Ključno je usporediti nove MRI snimke s prethodnima kako bi se uočile eventualne promjene – pojava novih lezija, rast postojećih, smanjenje ili nestanak lezija, promjena u primanju kontrasta.
• Praćenje karakteristika: Liječnici (neurolozi i radiolozi) pažljivo analiziraju različite MRI sekvence (T1, T2, FLAIR, DWI, postkontrastne snimke) kako bi procijenili ne samo veličinu i broj, već i prirodu lezija (upalna aktivnost, prisutnost edema, znakovi krvarenja, kronična oštećenja).

Tumačenje nalaza uvijek se radi u kontekstu cjelokupne kliničke slike pacijenta. Promjene na MRI nalazu (ili njihov izostanak) uspoređuju se sa simptomima koje osoba doživljava. 

Ponekad postoji jasna korelacija (npr. nova lezija u području odgovornom za motoriku uzrokuje slabost ruke), ali često veza nije tako direktna. Mogu postojati nove lezije bez novih simptoma (“klinički tihe” lezije) ili pak pogoršanje simptoma bez jasnih promjena na MRI.

Povlačenje lezija na mozgu: nada uz realnost

Vratimo se na početno pitanje: mogu li lezije na mozgu nestati? Odgovor je da, neke lezije se mogu povući, smanjiti ili promijeniti svoj izgled na MRI snimkama. To se posebno odnosi na lezije uzrokovane akutnom upalom (kao kod infekcija ili aktivne faze MS-a), edemom ili nekim tumorima koji dobro reagiraju na liječenje.

Međutim, bitno je zapamtiti da povlačenje lezije na snimci nije uvijek isto što i potpuno izlječenje moždanog tkiva. Neke lezije, poput ožiljaka nakon moždanog udara ili kroničnih “crnih rupa” kod MS-a, predstavljaju trajno oštećenje. Također, kod nekih bolesti poput MS-a, prividno “nestajanje” lezije može zapravo biti znak atrofije.

Precizna dijagnoza uzroka lezije, redovito praćenje pomoću MRI snimanja i bliska suradnja s liječničkim timom temelj su za razumijevanje dinamike lezija kod svakog pojedinca. Iako ne možemo uvijek “izbrisati” lezije, fokus na pravovremeno i adekvatno liječenje osnovne bolesti, prevenciju novih oštećenja i usvajanje zdravih životnih navika može značajno poboljšati dugoročnu prognozu i kvalitetu života unatoč prisutnosti lezija na mozgu.