Znate li zaista što su autoimune bolesti ili ste termin samo čuli na televiziji? Svi znamo da je zdravlje naše najveće bogatstvo, ali to najčešće shvaćamo tek kad se razbolimo. Bolesti nikad nisu zabavne, ali posebno je frustrirajuće kad imamo bolove i simptome koje nitko ne može objasniti. U nekim situacijama liječnik ne pruža podršku i ne može nam dati nikakvu dijagnozu te ni sam nije siguran gdje krenuti. To se često događa upravo kod autoimunih bolesti.
Autoimune bolesti neke su od najtežih bolesti za primijetiti i pravilno dijagnosticirati, s obzirom na to da je svačiji imunitet drugačiji te je svačije tijelo posebno i manifestacije autoimunih bolesti mogu biti vrlo „šarene“. Ove bolesti mogu biti posebno teške i zbunjujuće za shvatiti i liječiti, zbog čega je potrebno veliko znanje o simptomima, posljedicama, uzorcima, ali i prevenciji. Mnogi kažu da samo maštoviti doktori mogu dijagnosticirati autoimune bolesti jer mogu povezati nepovezano. Često je potrebno kontinuirano učenje, a ne samo početne informacije koje dobijete od liječnika.
Danas ćemo pričati o takozvanim „nevidljivim bolovima“, odnosno u autoimunim bolestima koje mogu izazivati niz simptoma koje nitko drugi ne primjećuje, razumije i/ili priznaje. Ovaj tekst ne služi kako biste sami sebi dijagnosticirali autoimunu bolest, već vas educira u svrhu boljeg i kvalitetnijeg razgovora s imunologom, endokrinologom ili drugim specijalistom.
Što su kronična, a što akutna stanja?
Generalno bolesti dijelimo na dvije skupine. Kronične bolesti su bolesti koje traju dugo, a akutna stanja ili akutne bolesti su one koje se javljaju naglo i nestaju nakon kraćeg vremenskog perioda. Većina ljudi kroz život iskusi samo akutne bolesti, ali nažalost ima i onih koji se dugoročno bore s kroničnim problemima.
Akutne bolesti javljaju se nasumično i nepredvidive su. Brzo razvijaju simptome, traju relativno kratko i nije im teško naći uzrok. Dijagnoze su najčešće jednoznačne i nisu problematične jer je testiranje krvi uglavnom dovoljno precizan dijagnostički alat za prepisivanje nekog lijeka. Ako imate prehladu, upaljeno grlo, upalu uha, slomljenu kost ili pak upalu slijepog crijeva, to znači da imate neku akutnu bolest, odnosno akutno stanje.
S druge strane, kronične bolesti traju cijeli život. Iako neki liječnici tvrde kako se autoimune bolesti mogu izliječiti, drugi kažu kako one mogu eventualno biti pod kontrolom, nikako izliječene. Autoimune bolesti primjer su kroničnih bolesti, bolesti koje se javljaju sporo, uzroka može biti mnogo, a dijagnozu je teško napraviti. Tretman odnosno lijek ne postoji u jednoj piluli ili kremi, već se uglavnom koristi neka kombinacija lijekova, promjena životnog stila i holističkih dodataka. Metoda pokušaja i pogrešaka često je najbolji način da se nosimo s kroničnom bolesti.
Što su autoimune bolesti?
Autoimune bolesti su bolesti u kojima naš imunološki sustav greškom napada tijelo u kojem se nalazi. Funkcija imunološkog sustava izuzetno je bitna jer nas isti štiti od bakterija, parazita, virusa i kancerogenih mutacija – nažalost, postoje i situacije u kojima se navedeni sustav može okrenuti protiv nas samih.
Ne postoji jasan razlog zašto se to događa pa su zato autoimune bolesti danas jako često tema mnogih istraživanja, a postoji preko i preko sto poznatih autoimunih bolesti koje su uglavnom popraćene određenim mutacijama i promjenama u stanjima antitijela.
Ovisno o tome na koji se način naš imunitet okrene protiv nas, razvijamo autoimune bolesti koje napadaju specifična tkiva ili organe. Baš zbog toga broj i karakter simptoma koje osjećamo može biti vrlo šaren i raznolik, što značajno otežava dijagnostički proces čak i vještim specijalistima.
Kad bismo slikovito razmišljali o autoimunim bolestima, možemo vizualizirati bitku. Postoje dobri borci, odnosno stanice koje vas štite, te zli borci koji napadaju dobre borce. Zli borci ovdje su paraziti, virusi, bakterije i slični organizmi. Problem nastane kad se bitka vodi bez plana i strategije, odnosno dobri borci napadaju i zle borce i dobre borce, odnosno vlastite suborce.
Zašto ljudi dobivaju autoimune bolesti?
Kao prvo, izuzetno je bitno napomenuti da autoimune bolesti nisu zarazne. Postoji mit vezan za autoimune bolesti koji sugerira da druženjem s osobom koja je bolesna može uzrokovati simptome i kod vas. To nikako nije točno. Za razliku od akutnih bolesti koje možete dobiti od druge osobe, kronične bolesti uglavnom nisu zarazne.
Postoji puno faktora koji mogu utjecati na nastanak autoimune bolesti pa se ovo polje u medicini danas obilno financira. Mnogi se doktori istraživači bave upravo pitanjem što uzrokuje autoimune bolesti, a zasad možemo odgovor ponuditi samo kao listu faktora. Ne možemo ukazati na isključivo jednu stvar i garantirati da izlaganje toj stvari utječe na nastanak autoimune bolesti.
Genetska slika svakako ima veliku ulogu, ali i način života nije zanemariv faktor. Zbog toga će vas dobar liječnik upitati i za rodbinu i za vašu svakodnevicu. Postoje određene poveznice između traumatskih događaja i kroničnih bolesti, stoga je i to bitno imati na umu. Visoka razina stresa u tijelu može biti pogubna za naš imunitet, jer se radi o kronično povišenom kortizolu.
Kontroverzna je i tema uzrokuju li određeni lijekovi probleme imunološkog sustava te tako posljedično povećavaju rizik od autoimunih bolesti. Zaista još ne postoji dovoljno istraživanja da bismo nešto zaključili, ali ono što uvijek možemo potvrditi jest da su kvalitetne navike temelj zdravlja u gotovo svim kategorijama te da je dobro izbjegavati lijekove ako ih ne trebamo.
Pretilost, razne infekcije, izlaganje toksinima, već postojeća kronična stanja i konzumacija duhana također povisuju rizik od razvijanja autoimune bolesti. Zanimljivo je da su otprilike četiri od pet osoba koje boluju od autoimune bolesti ženskog spola.
Koji su najčešći simptomi autoimunih bolesti?
Iako ćemo u nastavku pričati o nekim od najpoznatijih autoimunih bolesti te ćemo spomenuti njihove specifične simptome, za početak želimo ilustrirati na koje simptome valja paziti. Brzo ćete uvidjeti da se radi o simptomima koji se vrlo jednostavno mogu pripisati mnogim drugim problemima, a uključuju: bolove u mišićima, upale, osjećaj slabosti i bol u zglobovima.
Neki od simptoma povezanih s probavnim sustavom uključuju nadutost, refluks, mučninu, osjetljivost na određenu hranu, ali i bol u trbuhu. Na koži možda primijetite svrbež, suhoću ili osip, a na vlasištu gubitak kose. Živčani sustav reagirat će uzrokujući glavobolje, tjeskobu, nesanicu, probleme s pamćenjem, manjak osjeta u ekstremitetima i trnce.
Nažalost, još neki od simptoma koje često pripisujemo akutnim stanjima, a također mogu biti simptomi autoimunih bolesti jesu bol u prsima, temperatura, bol, umor, osjetljivost na toplinu i temperaturu te nagli gubitak (ali i naglo stvaranje viška) kilograma.
Kako se autoimune bolesti dijagnosticiraju?
Već smo spomenuli da je proces dijagnostike kod autoimunih bolesti dugačak i težak. Puno ljudi nikad ne dobije konkretan odgovor ili pak dobije pogrešan odgovor koji se kasnije ispravlja. To je uglavnom tako zbog sličnosti mnogih autoimunih bolesti.
Bitno je da svom liječniku ili specijalistu objasnite koje simptome imate, koje simptome i bolesti imaju vaši članovi obitelji ili rodbina, ali i koja je vaša povijest bolesti. Dobar liječnik sam će vas pitati mnoga pitanja, a izuzetno je bitno i da pripremite sve informacije koje smatrate potrebnima. Nemojte biti sramežljivi jer neki nasumični simptomi mogu biti dobri indikatori u dijagnosticiranju.
Moguće je napraviti i krvne pretrage – kompletna krvna slika obično se vadi prva, a onda i određeni testovi na antitijela. Ovisno o tome na koju se autoimunu bolest sumnja, često ćemo vaditi i markere u krvi koji dokazuju prisutnost neke kronične bolesti. Ipak, većina liječnika opće prakse neće vam na svoju ruku, odnosno samostalno, dijagnosticirati ovakvu bolest, već će vas proslijediti specijalistu koji je strukom najbliže simptomima koji vas smetaju.
To znači da ćete možda završiti kod reumatologa, možda kod endokrinologa, a možda kod gastroenterologa. Svakako pokušajte naći liječnika ili specijalista koji će vas shvatiti ozbiljno i zapravo vas dobro ispitati o vašoj bolesti. Vaš je zadatak da sami za sebe pratite kako se simptomi mijenjaju s obzirom na to što jedete i što radite – moguće je da nešto iz vaše okoline intenzivno utječe na razvoj bolesti.
Kako se autoimune bolesti liječe?
Jednako kao što ne postoji jednoznačan način da se autoimune bolesti dijagnosticiraju, tako ne postoji ni jednoznačan način da se liječe. Osim što morate sami paziti na svoje okidače, pogotovo ako ste primijetili da određene namirnice i navike utječu na vašu autoimunu bolest, možda ćete uz smjernice liječnika morati koristiti i određene lijekove.
Nekad su to samo lijekovi protiv bolova i više služe za liječenje simptoma no liječenje autoimune bolesti, a nekad su to injekcije inzulina – uglavnom ako se radi o dijabetesu tipa 1, za koji mnogi ne znaju da je autoimuna bolest. Ponekad se koriste tablete za spavanje, uglavnom ako osoba od boli ili nelagode ne može kvalitetno odmoriti.
Kortikosteroidi, kreme za osipe i lijekovi za reguliranje tjeskobe još su neki od alata koji se koriste u procesu. Dobra komunikacija s doktorom i praćenje simptoma u ovisnosti o korištenju lijekova vrlo su bitni. U intenzivnijim situacijama, koriste se lijekovi koji inhibiraju rad imunološkog sustava.
Mnogi se bolesnici ipak odlučuju i za promjenu životnog stila te holističke dodatke pri liječenju. Ti dodaci često uključuju konzumaciju određenih čajeva i tinktura, akupunkturu, hipnozu i rad s kiropraktičarom, odnosno fizioterapeutom. Ovisno o tome koju autoimunu bolest imate, neki od ovih alata imaju više, a neki manje smisla. Sve se mora raditi u suradnji s liječnikom.
Najpoznatije autoimune bolesti
Dijabetes tipa 1
Mnogi misle da je dijabetes uzrokovan isključivo lošom prehranom i manjkom vježbanja, ali to vrijedi samo za dijabetes tipa 2. Dijabetes tipa 1, odnosno juvenilni dijabetes, je dijabetes autoimunog oblika i s njim se osoba rađa. Postoje neki faktori u razvoju dijabetesa tipa 1, a najveću ulogu svakako igra genetika.
Zbog toga se ova autoimuna bolest kod djece primjećuje vrlo rano u životu te je općenito vrlo prepoznatljiva, što nije klasično za autoimune bolesti. Problemi sa šećerom u krvi vrlo se lako dijagnosticiraju, primjećuju i liječe. Dijagnoza se daje nakon promatranja kompletne krvne slike u više navrata te se krv uglavnom vadi kad dijete razvije neke simptome. Žeđ, učestalo mokrenje, mokrenje u krevet, povećana glad, gubitak kilograma bez razloga i umor neki su od simptoma koje možemo susresti kod ove autoimune bolesti.
Lijek za dijabetes tipa 1 ne postoji u smislu da dijabetes može nestati, ali tretiranje šećera u krvi radi se pravilnim doziranjem inzulina te promjenom životnog stila. Postoje određene komplikacije kao što su oštećenja živaca, bubrega i očiju, ali i one koje se mogu javiti u trudnoći. Ipak, javljaju se isključivo kod ljudi koji ne reguliraju svoj dijabetes, odnosno svoj šećer u krvi.
Reumatoidni artritis
Reumatoidni artritis kronična je autoimuna bolest koja zahvaća zglobove. Pretpostavlja se da najveći utjecaj u nastanku ove bolesti ima genetika te utječe na oko 1% ljudi. Membrana koja obavija zglobove kontinuirano se zadebljava zbog upala i njene tvari razaraju hrskavicu te nepopravljivo utječu na zahvaćene zglobove.
Ova je bolest specifično tri puta češća kod žena, a javlja se između dvadesete i četrdesete godine. Umor, malaksalost, gubitak tjelesne težine i karakteristična bol u zglobovima koja traje i ne može se riješiti lijekovima protiv bolova neki su od simptoma koji gotovo jednoznačno opisuju reumatoidni artritis. Najčešće artritis jače napada male zglobove kao što su šake i stopala, ali može se dogoditi da zahvati i koljena, ramena, laktove i gležnjeve.
Jedan neobični simptom jest nagluhost te je rezultat reumatoidne upale slušnih koščica. Komplikacije koje se mogu dogoditi vezane su uz plućne bolesti te upalu oka. U dijagnozi se provjeravaju anticitrulinska protutijela te se vrši klasični fizijatrijski pregled. Magnetske rezonance također mogu pomoći u uočavanju ranih promjena, ali to ne garantira da će liječenje biti jednostavno. Što se tiče liječenja, postoje steroidni i nesteroidni antireumatici, imunosupresivi te fizikalna terapija koja također ima pozitivan utjecaj na bolesnike.
Multipla skleroza
Multipla skleroza kronična je upala koja zahvaća živčani sustav te utječe na mali i veliki mozak, moždano deblo te kralježničku moždinu. Najčešće se dijagnosticira poslije punoljetnosti, ali može se javiti skroz do pedesete godine. Upala mijelinske ovojnice može uzrokovati vrlo raznolike simptome i svaki bolesnik boluje drugačije ovisno o tome koliko i gdje je ovojnica oštećena.
Mijelinska ovojnica služi za brzo i pravilno širenje živčanih impulsa, a njeno oštećenje onemogućava pravilan rad živčanog sustava. Bolovi, poremećaji kretanja, oslabljeni osjeti, poremećaji ravnoteže, problemi s kontroliranjem sfinktera i tikovi samo su neki od simptoma multiple skleroze. Nakon pojave simptoma obično se rade magnetske rezonance kojima se potvrđuje upalno stanje, a liječenje je često od manje pomoći no što očekujemo.
Ova autoimuna bolest, kao i mnoge druge, javlja se u epizodama. To znači da je u nekom trenutku puno intenzivnija, a nekad čak i pomalo miruje. Ipak, ove intenzivne epizode uzrokuju oštećenja koja se ponekad ne mogu potpuno oporaviti, a nekad je potrebno i do nekoliko mjeseci da nam se povrati neka funkcija. Zbog toga ova bolest dugoročno uništava jedan od glavnih sustava organa koji imamo u tijelu.
Kortikosteroidi, lijekovi protiv bolova i različiti dodaci kao što su kanabis mogu pomoći bolesnicima regulirati kvalitetu života. Uz multiplu sklerozu često dolaze i problemi s očnim živcima kao što je primjerice pojava duple slike, takozvana internuklearna oftalmoplegija.
Sistemski eritemski lupus
Lupus je autoimuna bolest u kojoj naš imunološki sustav napada stanične jezgre. Bolest može zahvatiti kožu, specifične organe, ali i zglobove te membrane. Žene obolijevaju pet puta češće, a pronađena je i poveznica između muških hormona i inhibiranja lupusa – muškarci zbog svoje hormonalne slike daleko rjeđe razvijaju lupus.
Poznato je da osobe koje boluju od lupusa imaju širok spektar autoantitijela, specifično onih što napadaju komponente citoplazme, a citoplazma se nalazi u svakoj stanici. Određeni lijekovi kao penicilin ili antiepileptici mogu izazvati simptome koji jako sliče navedenoj autoimunoj bolesti, stoga je bitna precizna dijagnostika.
Preporučuje se konzumacija hrane koja je manje masna, a liječenje se često radi antimalaricima, antireumaticima, kortikosteroidima, monoklonskim protutijelima i sličnim lijekovima. Umjerena fizička aktivnost i izbjegavanje Sunca također su bitni faktori. Simptomi koje možete osjetiti vrlo su raznoliki i zbog toga je lupus jedna od najtežih bolesti za dijagnosticirati.
Razne promjene na koži kao što su čvorići ili hiperpigmentacije mogu biti samo jedan od simptoma. S druge strane, fotosenzitivnost i konjunktivitis koji se ponavlja te prolazna sljepoća znak su da je lupus napao oči. Slaba i krhka kosa, visok krvni tlak, povećana jetre i čest pritisak u predjelu prsnog koša još su neki simptomi koji se mogu javiti. Ako pak lupus napadne i živčani sustav, moguće su halucinacije, delirij i glavobolje te hiperventilacija.
Iako žene s lupusom nemaju problema sa začećem, trudnoća i preuranjeni porodi obično dolaze kao komplikacije uz ovu autoimunu bolest koju ne bismo poželjeli baš nikome. Što se tiče dijagnosticiranja, proučavaju se antitijela, a ako to ne pomaže, nekad se uzima biopsija bolesnog tkiva kako bi se dokazale promjene na istom.
Sindrom iritabilnog kolona
Sindrom iritabilnog kolona česta je kronična bolest koja utječe na naš probavni sustav. S obzirom na to da su simptomi izuzetno slični mnogim drugim problemima koji su prolazni te dolaze uz akutne bolesti, IBS (engleska kratica) često se dijagnosticira tek nakon što bolesnik primijeti da su simptomi dugoročni. Grčevi, nadutost, zatvor i/ili proljev, osjetljivost na određenu hranu te refluks samo su neki od simptoma koji se javljaju.
Uglavnom su simptomi cikličke prirode, što znači da su nekad bolje, a nekad smetaju više. Kako god, sindrom iritabilnog kolona svakako je problem koji neće nestati sam od sebe. Ne postoji lijek pa se najčešće primjenjuju promjene u životnom stilu i prehrani. Izuzetno je bitno jesti kvalitetno i pravilno te smanjiti stres koji direktno utječe na crijeva.
Dijagnostika je pomalo komplicirana zbog toga što prosječni gastroenterolog mora provjeriti sve druge opcije prije no što zaključi da se radi o autoimunoj bolesti. Možda ćete prvo napraviti gastroskopiju, kolonoskopiju i slične pretrage, a sindrom iritabilnog crijeva bit će zadnja opcija. Naravno, bitno isključiti akutne probleme koji su opasniji ako se ne liječe odmah – primjer su čirevi, krvarenja i slično.
Addisonova bolest
Addisonova bolest progresivno je stanje u kojem se javljaju problemi s bubrezima i povezanim organima, najčešće nadbubrežnim žlijezdama. Ova autoimuna bolest progresivna je i često se primjećuje tek kad simptomi postanu intenzivni, odnosno naporni do te mjere da ih ne možemo pripisivati nečem drugom.
Nizak krvni tlak, pjege po raznim dijelovima tijela koji možda ni nisu izloženi suncu te plavkasta nijansa na sluznicama mogu biti neki od simptoma. Drugi simptomi uključuju mršavljenje bez namjere, dehidraciju, ali i vrtoglavicu. Većina bolesnika zabrine se tek kad im se dogodi adrenalna kriza, odnosno intenzivni bolovi u trbuhu, leđima ili nogama.
Dijagnosticiranje radi se fizičkim pregledom kože i sluznica, ali i krvnim nalazom koji detaljnije pregledava bubrežni sustav. Također se provjerava kortizol, neuromodulator povezan s nadbubrežnim žlijezdama. Liječenje uključuje upravo lijekove koji utječu na kortizol, a izuzetno je bitno i pravilno unositi tekućinu te liječiti potencijalne komplikacije. U procesu dijagnosticiranja, bitno je CT-om ili MR-om isključiti mogućnost tumora u bubrežnom sustavu.
Gravesova bolest
Ovo se stanje također naziva Basedowljeva bolest, a radi se o bolesti štitnjače. U ovom slučaju štitnjača radi previše (hiperfunkcionalna je) što uzrokuje simptome vrućine, nemira, prekomjerno znojenje, osjećaj iritabilnosti i nervoze te mršavljenje bez logičnog razloga. Ubrzano kucanje srca i problemi s ispadanjem kose također su povezani s bolestima štitnjače.
Još jedan zanimljiv simptom je egzoftalmus, odnosno izbočenost očiju koju je vrlo lako primijetiti. Osoba izgleda kao da konstantno zuri u sve oko sebe, a kretanje očnih jabučica je otežano. Liječenju ove bolesti prilazi se na više načina. Simptomi vezani za oči liječe se zasebno kapima za oči i promjenama navika (uglavnom pozicija spavanja i izlaganje ekranima).
S druge strane, problemi sa štitnjačom rješavaju se primjenom kortikosteroida, ali to se radi samo u suradnji s endokrinologom koji će regulirati vaše hormone štitnjače. Dijagnoza nije komplicirana – simptomi vezani za oči brzo se primijete, a uz to se vade hormoni štitnjače.
Hashimotova bolest
Još jedna autoimuna bolest koja zahvaća štitnjaču zove se Hashimotova bolest, ali u ovom slučaju naš imunološki sustav ubija stanice koje stvaraju hormone štitnjače. Zbog toga hormona ima premalo i prisutna je hipotireoza. Ova je bolest česta kod žena srednje životne dobi, a metoda liječenja koja se najčešće koristi su zamjenski hormoni.
Kortikosteroidi su također često potrebni, ali to ipak ovisi o svakom bolesniku pojedinačno. Simptomi koji se mogu javiti uključuju umor, suhu kožu, zatvor, slabost u mišićima, bol u zglobovima, depresiju, probleme s pamćenjem, natečenost u licu, gubitak kose i slabe nokte. Komplikacije su uglavnom vezane za druge hormonalne sustave, pogotovo reproduktivni sustav.
Zbog toga je izuzetno bitno da žene koje žele začeti isto čine u komunikaciji sa svojim endokrinologom. Štitnjača se kod ove bolesti također može fizički povećati i nastaje takozvana guša, odnosno struma. Radi se o povećanju štitnjače jer se stvaraju nove stanice koje su ubijene, ali mutacija može biti neregulirana.
Celijakija
Zadnja i potencijalno najkontroverznija bolest na našoj listi je celijakija. Iako definitivno nije najozbiljnija, o njoj se puno priča zato što postoji rasprava je li celijakija uopće stvarna ili ne – neki ljudi misle da je izmišljena od strane fitness industrije koja demonizira gluten. Ipak, u medicini se celijakija smatra autoimunom bolesti koja se javlja kod svake stote osobe na svijetu.
Gluten je zapravo mješavina bjelančevina koja se nalazi u pšenici te svim proizvodima povezanima sa pšenicom. Celijakija se javlja kod ljudi koji imaju genetsku predispoziciju za nju, a sluznica tankog crijeva posljedično ne može probavljati gluten koji unosimo. Simptomi enteropatije, upale i oštećenja sluznice tankog crijeva, mogu se manifestirati i putem kože, živčanog sustava, ali i hormonalnih nalaza.
Dijagnoza je relativno jednostavna jer sve osobe koje imaju celijakiju nose specifični humani leukocitni antigen DQ2 ili DQ8. Simptomi celijakije uključuju gubitak apetita, bolove, nadutost, neprobavljene stolice, mršavljenje bez očitog razloga te povraćanje. Van probavnog sustava, celijakija može uzrokovati poremećaje u rastu i razvoju zbog toga što je tanko crijevo mjesto gdje se apsorbiraju mnoge bitne hranjive tvari, a u celijakiji je to onemogućeno.
Anemija je također vrlo česta pratnja ove autoimune bolesti. Komplikacije su uglavnom gastroenterološke prirode, ali mogu biti i ozbiljnije. Liječenje celijakije ne postoji, već se bolest regulira tako što ne unosimo gluten i slažemo prehranu prema hrani koju možemo kvalitetno probaviti – celijakiju ćete svakako imati do kraja života.
Prevencija autoimunih bolesti
Najbolji način da spriječimo nastanak autoimunih bolesti jest da živimo zdravo. Iako ne postoje navike koje vam mogu garantirati da nećete dobiti autoimunu bolest, svakako je bitno truditi se da naši hormonalni sustavi budu balansirani. Redovito vježbanje, izbjegavanja alkohola i duhana, zdrava prehrana i regulacija stresa najbitniji su faktori u koje možete uložiti svoje resurse.
Isto tako, bitno je da sve zdravstvene probleme koje imamo (i akutne i kronične) shvaćamo ozbiljno jer kronične bolesti mogu biti doprinosni faktor u razvoju autoimunih bolesti. Ako već imate neku kroničnu bolest, šansa da razvijete autoimunu bolest je veća.
Svake godine obavljajte sistematski pregled kako biste na vrijeme reagirali na potencijalne probleme. Naravno, ne valja se cijelo vrijeme brinuti o tome hoćemo li biti bolesni ili ne. Takav stres također može biti uzročnik problema u svakodnevnom životu. Dajte sve od sebe – to je jedino što je zapravo u vašoj moći.
Zaključak
Autoimune bolesti često se manifestiraju kroz „nevidljivu bol“ i simptome koje je teško međusobno povezati. Zbog toga je bitno da smo upoznati s dijagnostikom i liječenjem te prevencijom autoimunih bolesti kao što su multipla skleroza, lupus, reumatoidni artritis, celijakija, sindrom iritabilnog kolona, ali i dijabetes tipa 1. Pravovremeno liječenje izuzetno je bitno, iako se nekad navedena stanja ne daju u potpunosti izliječiti – s njima naučimo živjeti.
Većina autoimunih bolesti napreduje kroz vrijeme, a na nama je da živimo zdravo te u komunikaciji sa specijalistom koristimo odgovarajuću terapiju – ista će se terapija kroz vrijeme možda mijenjati. Nadamo se da smo vam ovim informacijama omogućili bolje razumijevanje autoimunih bolesti.