Uganuli ste gležanj na košarci, lupili koljeno o stol ili istegnuli mišić u teretani, i prvo što vam padne na pamet je led. Vrećica smrznutog graška iz zamrzivača, ručnik, dvadeset minuta i čeka se da splasne. Taj refleks generacijama je dio “narodne medicine”, a desetljećima ga preporučuju i liječnici. Problem je što novija znanost sve glasnije tvrdi da smo led možda cijelo vrijeme koristili pogrešno, i da nam u nekim slučajevima više odmaže nego pomaže.
Odakle uopće dolazi ideja o ledu
Sve počinje 1978. godine i jednom kraticom koju ste vjerojatno čuli: RICE, od engleskih riječi rest (odmor), ice (led), compression (kompresija) i elevation (podizanje). Smislio ju je američki liječnik dr. Gabe Mirkin i ona je postala zlatni standard prve pomoći kod ozljeda mekih tkiva, od istegnuća do uganuća.
Ironija? Upravo je čovjek koji je RICE osmislio kasnije povukao svoju preporuku. Liječnik koji je razvio RICE 2015. promijenio je stav i rekao da odmor i led mogu usporiti zacjeljivanje. U svom objašnjenju napisao je da hlađenje potiskuje upravo onaj upalni odgovor tijela koji pokreće i ubrzava ozdravljenje. Drugim riječima, upala koju instinktivno želimo “ugasiti” ledom zapravo je dio plana kojim tijelo popravlja samo sebe. Više o tome možete pročitati u kliničkom pregledu objavljenom u Journal of Contemporary Chiropractic. Yale Medicine
Što kaže novija znanost
Poanta nije da je led “otrov” za ozljede. Neka novija istraživanja sugeriraju da led, osobito u akutnoj fazi ozljede, smanjuje protok krvi i tako može usporiti proces zacjeljivanja. S druge strane, jedna stvar oko leda gotovo da se i ne osporava: pomaže kod boli. Led je dobar analgetik, otupljuje bolni signal i kratkoročno donosi olakšanje. Pitanje je samo zamjenjujemo li privremeno olakšanje za sporiji oporavak. Yale Medicine
Tu dolazi i jedan vrlo praktičan detalj koji vrijedi zapamtiti. Stručnjaci s Yale Medicine upozoravaju da većina ljudi ionako ne ledi ozljedu onako kako se to radi u strogo kontroliranim studijama. Istraživanja koriste vrlo precizne protokole, primjerice 20 minuta s ledom, 20 minuta bez, svaka četiri sata danima, dok prosječan čovjek led samo nabaci na ozljedu na 15-ak minuta nekoliko puta dnevno. Takvo “ležerno” hlađenje vjerojatno nije dovoljno da bi ozbiljno poremetilo oporavak, pa se ne treba pretjerano grijati ako ste ledili gležanj. Yale Medicine
Što onda raditi umjesto starog RICE-a
Struka se zato počela odmicati od krute formule “odmor + led” prema pristupu koji naglašava pažljivo kretanje. Umjesto da ozlijeđeni dio potpuno mirujete danima, sve više dokaza pokazuje da kontrolirano, blago opterećenje pomaže tkivu da brže zacijeli. Iz toga su nikli i noviji nazivi koje ćete sve češće sretati: POLICE (zaštita, optimalno opterećenje, led, kompresija, elevacija) te PEACE & LOVE, protokol koji uz zaštitu i kompresiju naglašava i izbjegavanje protuupalnih lijekova te postupni povratak kretanju.
Što to znači u praksi za običnu, lakšu ozljedu? Otprilike ovako:
- led slobodno koristite ako vas jako boli, ali kratko i radi olakšanja, ne kao “lijek” koji ubrzava oporavak
- ne imobilizirajte ozlijeđeni dio danima; čim bol popusti, krenite s nježnim, bezbolnim pokretima
- kompresija i podizanje ozlijeđenog dijela iznad razine srca i dalje su korisni za smanjenje otekline
- ako je bol jaka, oteklina velika ili sumnjate na prijelom, kod liječnika, ne kod zamrzivača
Cleveland Clinic napominje da RICE i dalje nije “otpisan”, liječnici ga još preporučuju, ali s ogradama i bez slijepog vjerovanja da je led čarobni štapić.
Zaključak
Ovo je lijep primjer kako medicina zna ispraviti samu sebe, čak i kad to znači da osoba koja je nešto izmislila prva digne ruku i kaže da je pogriješila. Led nije neprijatelj, ali nije ni rješenje za sve. Sljedeći put kad opalite koljeno, sjetite se da vaše tijelo zna posao bolje nego što mislimo, a malo upale ponekad je dio plana, a ne kvar na sustavu.