Naša današnja tema, abortus ili pobačaj, svakako je kontroverzna u mnogim društvima, ali dijalog o njoj izuzetno je bitan za zdravlje i dobrobit žena diljem svijeta. Razgovarat ćemo o vrstama abortusa, o tome kako se provodi, koji su rizici i kako je abortus izgledao nekada. Naravno, ni u jednom dijelu članka nećemo sugerirati “da” ili “ne” kad je u pitanju ova teška odluka, već ćemo vam pružiti činjenice potrebna da napravite informiranu odluku.
Što je abortus ili pobačaj?
Kada kažemo abortus, odnosno pobačaj, većina ljudi tada pomisli na inducirani pobačaj, ali pobačaj također može biti i spontan. Radi se o prekidu trudnoće koji se može dogoditi bilo kada u samom procesu trudnoće, ali se nekako najčešće dogodi to 12. tjedna trudnoće. Ponekada se dogodi toliko rano da majka niti ne zna da se isti dogodio, već se zametak izbaci u krvarenju među ciklusima (što mnoge žene s hormonalnim problemima već doživljavaju).
U nastavku ćemo pretežito pričati o induciranom abortusu, a ne o spontanom pobačaju. Spontanom pobačaju posvetit ćemo sljedeći paragraf, a nakon toga ćemo razgovarati o kontroverznijoj polovici rasprave. Bitno je napomenuti da i spontani i namjerni pobačaj mogu biti opasni za majku ukoliko tijelo ne izbaci sve dijelove zametka, stoga je bitno da žene svoje simptome i probleme uvijek shvate ozbiljno.
Što trebam znati o spontanom pobačaju?
Dakle, posvetit ćemo nekoliko paragrafa spontanom pobačaju, događaju koji često obeshrabi žene i njihove partnere na putu do veće obitelji. Rani spontani pobačaj događa se prije 16. tjedna trudnoće, a kasni spontani pobačaj prije 28. tjedna trudnoće, no to su samo klasifikacije. Također, žene koje dožive dva ili više spontana pobačaja moraju sljedeću trudnoću pratiti u kontaktu s ginekologom jer postoji rizik od habitualnog pobačaja.
Zašto se spontani abortus događa? Uzroci su mnogi i, nažalost, danas su spontani pobačaji sve češći. Radi se o velikoj količini kombiniranih faktora kao što su zdravlje hormonalnog sustava žene, okolina u kojoj se nalazi, njena prehrana, zdravlje zametka (koji može imati razne anomalije). Mnoge žene već imaju reproduktivne probleme koji nisu od pomoći u procesu zadebljanja maternice i prihvaćanja zametka.
Zanimljivo je da se rizik za spontani pobačaj naglo smanjuje nakon 10. tjedna od posljednje menstruacije, stoga većina žena prati vlastite simptome puno intenzivnije do tog perioda. Simptomi spontanog pobačaja uključuju bol uslijed kontrakcija maternice, krvarenje, ali i izbacivanje ploda. Ovaj proces može biti vrlo traumatičan za samu majku, a ovisno o tome kolika je podrška njene okoline, može biti i uzrok depresije, odnosno tjeskobe.
Ovakav se pobačaj ponekad mora još i medicinski obraditi, pogotovo u slučajevima u kojima majka dobije simptome koji sliče na infekciju. Tada postoji šansa da zametak nije u potpunosti izbačen te da se mora provoditi kiretaža kojom će se maternica vratiti u stanje prije trudnoće.
Kada se abortus izvodi?
U nastavku razgovaramo pretežito o namjernom pobačaju, odnosno izazvanom pobačaju. Naravno, izazvani pobačaj nije jednostavna tema jer ga mogu izvesti samo žene koje imaju određene uvjete, najčešće u zemljama koje, osim legalnosti, zapravo i nude tu uslugu u sklopu javnog zdravstva. Mnogi se liječnici danas protive abortusu i pozivaju se na svoje moralne vrijednosti pa posljedično odbijaju provoditi sam zahvat.
U pravilu, po Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, svaka bi žena kod nas do 10. tjedna od začeća trebala moći izvršiti pobačaj. Poslije toga, to se smije samo uz pristanak trudnice i komisije, a uglavnom na temelju nekih opravdanih razloga: očuvanje života trudnice, očuvanje njenog mentalnog i fizičkog zdravlja, prekid trudnoće ukoliko bi dijete imalo fatalne zdravstvene probleme…
Kako se abortus provodi?
Postoje dvije široke kategorije pobačaja, kirurški pobačaji i medikamentozni pobačaji. Naravno, postoje i druge, alternativne metode, ali one svakako nisu sve dokazano učinkovite pa se preporučuje trudnicama da ne eksperimentiraju s istima.
1. Kirurški pobačaj vakuumom ili kiretažom
Kirurški pobačaj jest pobačaj koji dolazi u dva različita oblika. Prvi oblik jest sukcijska aspiracija, odnosno ručna vakuumska aspiracija. Ova je metoda najčešće korištena metoda, a ona uključuje ručnu štrcaljku kojom se uklanja fetus, odnosno embrijo. U vrlo ranoj trudnoći najčešće se radi upravo na ovaj način jer nije potrebna dilatacija cerviksa i sam proces je brži i lakši.
Druga metoda kirurškog pobačaja jest dilatacija i kiretaža. Ona je malo kompliciranija jer se mora dilatirati cerviks i onda se zidovi maternice čiste kiretom. Zbog toga što je ova metoda invazivnija, preporučuje se prva metoda. Ipak, ovo je popularnije nakon 15. tjedna trudnoće, dok je vakuumsko uklanjanje korišteno do 15. tjedna trudnoće. Ipak, sve ovisi o specifičnoj situaciji trudnice.
Ako se pak radi o drugom tromjesečju, tu postoje druge vrste kirurških zahvata, od kojih neki uzrokuju preuranjeni porođaj pomoću prostaglandina ili se pak radi histerotomija koja je relativno slična carskom rezu. U svakom slučaju, to su već prilično komplicirani slučajevi i često se koristi i injekcija koja će zaustaviti srce fetusa.
2. Medikamentozni pobačaj
Ako trudnica ne želi kirurški pobačaj, može se odlučiti za medikamentozni pobačaj koji je danas prilično česta opcija. Ova se metoda koristi u prvom tromjesečju trudnoće te se 10% svih pobačaja u razvijenim zemljama radi na ovaj način. Kombinacija terapije uključuje metotrexat i mifepriston te prostaglandin, a oni svi uzrokuju izbacivanje fetusa.
Ako je žena unutar 49 dana gestacije, šansa je da će koristiti upravo ovu metodu jer preko 92% žena onda abortus obavi bez dodatne medicinske intervencije. Ako pak nastanu neke komplikacije, one se vrlo jednostavno dodatno rješavaju putem neke kirurške opcije.
3. Alternative (i manje sigurne) opcije
U zemljama trećeg svijeta nerijetko se vrše i alternativne metode uzrokovanja pobačaja. Iste metode uglavnom su nesigurne i mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme te se nikako ne preporučuju kao primarne opcije za izvođenje pobačaja. One uključuju intenzivnu traumu abdomena, korištenje biljaka kao vratić ili gorska metvica… U Burmi i Indoneziji čak se koriste metode jake masaže trbuha.
Svi smo čuli i horor priče o korištenju pletećih igala ili vješalica kako bi se u maternici uklonilo tkivo koja će biti dijete u budućnosti. Naravno, ovo su sve izuzetno opasne i neprihvatljive metode abortusa.
Rizici abortusa ili pobačaja
Kad su u pitanju posljedice pobačaja, zanimljiv je da su fizičke posljedice daleko manje opasne od psiholoških. Iako gotovo sve pacijentice koje prolaze kroz abortus kažu da su osjetile bol i grčeve, ta bol je nerijetko opisana kao intenzivnija od zubobolje. Naravno, ako se radi o kirurškim metodama, ionako se koriste anestetici.
Fizičke posljedice su dakle krvarenje, bol, grčevi i potencijalni rizik od oštećenja cerviksa (vrlo rijetko i isključivo kod kirurških operacija). Općenito nije istina da pobačaji utječu na plodnost žene, odnosno da žena koja obavi pobačaj nužno kasnije ima problema sa začećem.
Psihološke posljedice daleko su opasnije i one uključuju tugu, krivnju, sram i teret koji može prerasti u anksioznost ili depresiju. Neke žene razviju posttraumatski stresni poremećaj ili pak pate od nesanice. Krivnja je osjećaj koji nerijetko prati žene koje obave pobačaj, no sve te stvari mogu se riješiti savjetovanjem i psihoterapijom. Isto tako često možemo vidjeti da pobačaji mogu pojačati probleme u partnerskim odnosima!
Istraživanje u časopisu “Journal od Pediatrics and Neonatology” iz 2007. godine pokazuje da žene koje su imale pobačaj također imaju znatno veću vjerojatnost zloupotrabe droge i lijekova. Razlozi za abortus nerijetko uključuju odgodu odgajanja, nedostatak financijske stabilnosti, nestabilnost u partnerskom odnosu i nezrelost.
Abortus kroz povijest
Zanimljivo je kako protivnici pobačaja nerijetko misle da su pobačaji moderna stvar, odnosno kako prije nisu bili aktualni niti potrebni. Povijest pobačaja zapravo seže i do antičkog doba kad su se koristile abortifirajuće biljke i oštri predmeti. Hipokrat u svojim tekstovima smatra pobačaj potrebnim zahtjevom, ali to je također bilo doba infanticida u svrhu kontrole količine stanovništva.
Soranus je kao grčki liječnik preporučao napornu i tešku vježbu te aktivnost, ali i biljne kupke koje mogu pomoći u procesu pobačaja. Tada se silphium (biljka) koristio i kao kontraceptiv i za izazivanje pobačaja, no većina navedenih biljaka dolazi uz velike rizike.
Islamski su liječnici tijekom srednjeg vijeka radili popise abortifikanata , a Avenica (filozof) popisao ih je u Kanonu Medicine u 11. stoljeću. U svakom slučaju, tek u 16. stoljeću je u Svetom Rimskom Carstvu pobačaj bio povezan sa smrtnom kaznom, a to se brzo proširilo po Europi.
U 19. stoljeću oni su opet postali legalni, a u Austriji i Francuskoj još nešto ranije. Sovjetski Savez, Island i Švedska bile su među prvim zemljama koje su zapravo i legalizirale sve oblike pobačaja, a ne samo ukinule kazne. Naravno, nacistička Njemačka zabranila je pobačaje ženama koje su pripadale čistokrvnoj lozi. Ipak, nije bilo rijetko da vladari zabrane pobačaje u nekom periodu kako bi dignuli natalitet države.
U Americi je pobačaj zakonski dozvoljen 1973. godine, a Kina je pobačaje dopuštala zbog svoje politike jednog djeteta. Crkva je, naravno, često intenzivno protiv pobačaja, a Ivan Pavao II. otvoreno je uspoređivao pobačaj sa holokaustom.
Danas zaista aktivno moramo pratiti mijenjanje zakona o abortusu jer je upravo ova tema u zadnjih nekoliko godina dignula veliku količinu prašine. Dakle, postoje grafike koje opisuju abortus u svijetu, ali i one koje opisuju abortus u Americi.
Naravno, abortus se ne preporučuje kao metoda kontracepcije, a tako naglašavaju i udruge koje pomažu ženama da izvedu abortus ukoliko je to njihova želja.
Moralne dileme vezane za abortus
Svi znamo da je abortus jedna vrlo kontroverzna tema upravo zbog moralnih dilema koji ju okružuju. Tu se javljaju mnogobrojna pitanja vezana za socijalni status osobe, religijske stavove, ali i stav države. U nastavku pričamo o kontroverznim razlozima za abortus i zašto se javljaju moralne dileme.
Jedna od najvećih moralnih dilema jest ta je li u redu napraviti abortus samo na temelju spola djeteta. U Kini, Tajvanu i Indiji pobačaj se rabi da se limitira količina ženske djece, a s obzirom da u hinduizmu postoji i ideja da pogreb vode muški rođaci, roditelji su puno skloniji muškoj djeci. Valja spomenuti i šokantne reklame iz 80-ih godina u kojima su bolnice reklamirale ultrazvuke te tvrdile da je to svakako ušteda jer, čak i ako plate ultrazvuk, neće morati platiti miraz (imovinu kojom žena doprinosi braku pri udaji).
Još jedna moralna dilema i česti argument protivnika pobačaja jest činjenica da pobačaji ne mogu biti opravdani od strane vjere. Etička pitanja u vezi toga kada dijete postaje dijete, a kada je još uvijek samo skup stanica konstantna je tema rasprave između takozvanih pro-life i pro-choice skupina. Tu dolazimo i do kompliciranih tema kao autonomija tijela, ali i dobnog ograničenja za abortus.
Oni koji zagoravaju sigurne pobačaje tvrde kako bi svaka država svijeta trebala nuditi uslugu potpomognutog pobačaja. U suprotnom, žene će pobačaje pokušati obaviti na potpuno nesigurne načine, a u Subsaharskoj Africi i Latinskoj Americi statistika umiranja tijekom pobačaja ukazuje na to da nerazvijene zemlje stradavaju najviše.
2003. godine straživanje je pokazalo da nesigurni pobačaji nažalost još uvijek čine gotovo pola pobačaja u svijetu, stoga se svakako naglasak stavlja na pravilan seksualni odgoj i zaštitu žena putem zakona.
Između ostalog, javljaju se i dileme o tome kada je abortus legalan, odnosno kada je potreban… Koliko dijete mora biti bolesno? Koliko majka mora biti bolesna i koliko trudnoća mora biti opasna? Koja je granica nakon koje se abortus više ne smije napraviti? Smiju li žrtve seksualnog nasilja ili incesta pobaciti neovisno o vremenu začeća? Ovo su vrlo teška pitanja na koja je teško naći odgovor pa svaka država na temelju svojih uvjerenja (i često na temelju religijskog opredjeljenja stanovništva) stvara svoje zakone.
10 šokantnih činjenica o abortusu
- Znate li koliko žena misli da pilula za dan poslije može izazvati abortus? Šokantna istraživanja pokazala su da žene ponekad kad saznaju za trudnoću konzumiraju upravo ovu pilulu kako bi pobacile, međutim jedini posao ove pilule jest da, ako ju konzumirate unutar 72 sata od spolnog odnosa, ne zatrudnite.
- U Engleskoj je sve do 1948. godine kazna za pobačaj bila strašna – radilo se o doživotnom zatvoru bez iznimke, čak i za žene koje su kod kuće već imale djecu kojoj je bila potrebna skrb.
- Ženevska deklaracija mijenjana je pet puta od originalne inačice iz 1948. godine i danas u njoj umjesto “apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka” stoji “apsolutno ću postovati ljudski život”. Zbog toga danas liječnici i mogu i ne moraju obavljati pobačaje, ovisno o vlastitom stavu.
- Američki dokumentarn film o pobačaju stvorio je Bernard Nathanson, liječnik i aktivist. Film se zove “Nijemi krik” i prikazio se kao edukativno svojstvo. Međutim, danas se taj film više ne prikazuje i u Hrvatskoj je zabranjen 2004. godine jer su mnogi stručnjaci opovrgnuli tvrdnje koje su prikazane u filmu.
- U prošlosti su žene koje žele obaviti porođaj zastrašivali tako što su ih uvjeravali da će inducirani pobačaj kasnije uzrokovati rak dojke. Ipak, New Egland Journal od Medicine to je opovrgnuo 1997. godine.
- U svijetu se svaki dan obavi preko sto tisuća induciranih pobačaja, iako se radi o vrlo okvirnom broju zbog stanja u zemljama trećeg svijeta.
- Ženama u ranoj trudnoći preporučuje se redovno pohađanje ginekoloških pregleda upravo kako bi se uočili neki defekti koji bi značajno utjecali na kvalitetu života fetusa. U takvim situacijama, doktor ponekad sugerira pobačaj.
- Infanticid ili čedomorstvo u razdoblju Rima nije bilo rijetkost, isto kao i kod kanadskih Eskima koji su ubijali žensku djecu. Ovo je nekada bila alternativa pobačaju jer infanticid radio neposredno poslije porađaja.
- Iako pro-choice aktivisti nerijetko kao razlog za odobravanje izbora svakome upozoravaju na pobačaje koji su posljedica silovanja, manje od 1% žena koje vrše pobačaj jesu silovane.
- Nagađa se da u područjima Afrike u kojima još uvijek vladaju brojne zarazne bolesti žene pokušavaju samostalno uzrokovati pobačaj kako ne bi morale doživjeti umiranje njihove djece kasnije kroz život. Svakako, postotak nesigurnih pobačaja u tim je područjima jako visok.