Sepsa je po život opasna bolest uzrokovana pojačanim odgovorom vašeg tijela na infekciju. Iako vas vaš imunološki sustav štiti od brojnih patogena, on ponekad može imati pojačan odgovor na infekciju u tijelu i dodatno zakomplicirati stvari. Važno je imati na umu da je sepsa jako opasna i da godišnje velik broj ljudi umire od komplikacija izazvanih sepsom stoga je medicinska pomoć nužna.
Što je sepsa i zašto je u narodu zovu otrovanje krvi?
Sepsa se razvija kada postojeća infekcija izazove ekstremni odgovor imunološkog sustava u tijelu. Kada tijelo prepozna infekciju imunološki sustav će pokrenuti oslobađanje brojnih proteina i raznih kemikalija koje će se boriti protiv spomenute infekcije. Ako je taj odgovor prejak on će vrlo vjerojatno izazvati veliku upalu u tijelu.
Sepsa se najčešće dobiva kod bakterijskih infekcija, iako sepsu možete dobiti i kod gripe, gljivičnih infekcija i slično, ovisno o tome koliko je upalni proces jak i koliko će tijelo burno reagirati na bolest.
Upala pluća, infekcije abdomena, bubrega, trovanja krvi također su iznimno česti uzroci nastanka sepse stoga treba biti na oprezu u ovakvim slučajevima.
Sepsa se često javlja nakon operacije ili tijekom bolničkog liječenja, a u narodu je nazivaju “otrovanje krvi“ jer je krv glavni prenositelj infekcije i može sepsu dovesti do svih organa što često uzrokuje zatajenje organa.
Laički rečeno sepsa funkcionira na sljedeći način: sepsa uzrokuje groznicu, otežano disanje i ubrzan rad srca. Teška sepsa može dovesti i do septičkog šoka koji je iznimno opasan i može uzrokovali zatajenje organa ili oštećenje tkiva. Septički šok ima visoku stopu smrtnosti i obično nosi jako lošu prognozu.
Važno je spomenuti da sama sepsa nije zarazna, ona je jednostavno posljedica neke druge infekcije koja je izazvali buran odgovor organizma. Naravno, ako je infekcija nastala zbog virusa ili bakterije, taj se patogen može prenijeti dalje i osoba može zaraziti ostale ljude s kojima je bila u kontaktu, ali taj patogen ne mora uzrokovati sepsu kod zaražene osobe.
3 faze sepse – kako ih prepoznati?
Postoje tri stadija sepse, a svaka od njih donosi karakteristične simptome:
1. stadij: Infekcija ulazi u krvotok i uzrokuje upalne procese u tijelu. Ovaj je stadij popraćen simptomima kao što su umor, groznica, tahikardija, povišena tjelesna temperatura i slično. Osoba će također imati povećan broj leukocita u krvi što je prvi znak da se u tijelu događa opasni upalni proces.
2. stadij: U ovom stadiju nastupa teška sepsa. Infekcija i upala su sada dovoljno jake da počnu utjecati na funkciju određenih organa. Simptomi ove faze su povezani sa zatajenjem organa: osoba smanjeno urinira, ima jako malo trombocita, otežano diše, ima bolove u trbuhu a dolazi i do pojave hiperglikemije.
3. stadij: Zadnja i najteža faza jest takozvani septički šok. Njega karakteriziraju intenzivni simptomi i jako nizak krvni tlak. Septički šok može dovesti do brojnih komplikacija poput moždanog udara, zatajenja srca, nemogućnosti rada organa, a vrlo često i smrti.
Sepsa simptomi koje je nužno znati prepoznati
Za sepsu je iznimno važno dovoljno rano prepoznati simptome, te je stoga potrebno javiti se liječniku ako primjećujete bilo koji od sljedećih simptoma. Oni se najčešće odražavaju kao sljedeći:
- groznica i zimica
- dezorijentacija
- ubrzan rad srca
- nizak krvni tlak
- otežano disanje
- znojna koža
- jaka bol
Važno je spomenuti da se simptomi teško prepoznaju kod dojenčadi i djece, ali i kod ljudi s demencijom i poteškoćama u komunikaciji.
Teška sepsa – simptomi
Već smo spomenuli da je za ovu fazu karakteristično zatajenje organa te su stoga simptomi puno jači nego u prvoj fazi.
Simptomi težeg oblika sepse su sljedeći i zahtijevaju hitnu medicinsku skrb:
- plava boja kože (usta, prsti, noge)
- teškoće u disanju
- drhtavica (uzrokovana padom tjelesne temperature)
- vrtoglavica
- smanjeno mokrenje
- slabost
- nizak broj trombocita
- nesvjestica
- promjena u mentalnim sposobnostima
Septički šok – simptomi
Sepsa može jako brzo napredovati iz prve faze sve do zadnje faze koja se naziva septički šok. Ona tada postaje iznimno opasna za život. Iako se simptomi druge faze i septičkog soka često poklapaju (osoba ima plavkastu kožu, zbunjena je, dezorijentirana, teško diše, osjeća se slabo) važan indikator za ulazak u septički šok jest iznimno jako rušenje tlaka. Ako se tlak drastično snizi, a osoba ima simptome druge faze sepse, vrlo je vjerojatno pala u septički šok.
Koje su rizične skupine za dobivanje sepse?
Svatko može dobiti sepsu, ali važno je napomenuti da određeni ljudi imaju veći rizik od infekcije pa tako i sepse. Mala djeca i starije osobe posebno su ugroženi, kao i osobe sa slabim imunološkim sustavom (ljudi na kemoterapiji, ljudi s HIV-om i autoimunološkim bolestima). Ljudi s kateterima i cijevima za disanjem također su rizična skupina jer je mogućnost dobivanja bakterijske infekcije izrazito visoka.
Novorođenačka ili neonatalna sepsa
Neonatalna sepsa svakako može biti izuzetno stresna za roditelje novorođenčeta. nastaje kada beba dobije infekciju krvi unutar prvog mjeseca života. Djeca s malom težinom kao i nedonoščad posebno su podložni ovakvim infekcijama jer imaju nerazvijen imunološki sustav koji se ne može dovoljno dobro oduprijeti infekcijama. Novorođenčad sa sepsom su često troma, s niskom tjelesnom temperaturom, imaju apneju, ne jedu dobro, blijede su boje i imaju slabu cirkulaciju. Često dolazi i do oticanja trbuha, a vrlo često razvijaju i žuticu.
Ovakva vrsta sepse je vodeći uzrok smrti dojenčadi, ali se uz ranu dijagnozu dijete bez problema može oporaviti od nje.
Kako se liječi sepsa?
Sepsa simptomi počinju slabije prepoznatim znakovima, ali jako brzo mogu napredovati u septički šok i smrt ako se ne liječe. Za liječenje se koriste brojni lijekovi, a najčešće korišteni lijekovi za liječenje ovakve infekcije su:
- Intravenski antibiotici protiv infekcije
- Lijekovi za stabilizaciju krvnog tlaka
- Lijekovi protiv bolova
- Inzulin za stabilizaciju šećera u krvi
- Kortikosteroidi za smanjenje upale
Teži oblici mogu zahtijevati i korištenje respiratora za disanje što je često vrlo loše za oporavak.
Ako su zahvaćeni bubrezi bit će potrebno napraviti dijalizu, s obzirom na to da bubrezi više ne mogu samostalno filtrirati otpadne tvari, soli i vodu. U nekim slučajevima može se napraviti i operacija kako bi se uklonio sam izvor infekcije, primjerice zaraženo tkivo ili apsces.