Dok se neki zgražaju nad ovim terminom, ljubiteljima psihoanalize Edipov kompleks predstavlja samo jednu od zanimljivih ideja Sigmunda Freuda. Čudno je spomenuti riječi „seksualnost“ i „roditelji“ u istoj rečenici, zar ne? Ipak, promatranjem poveznice između navedenog otkrivamo mnogo toga o jednoj vrlo zanimljivoj fazi odrastanja – što se događa kada dječak počinje u svom ocu vidjeti neprijatelja? Što se događa kada djevojčice zamrze svoje majke jer im kradu očevu pažnju?
Tko je uopće Edip?
Mnogi misle da je Edip autor Edipovog kompleksa, ali to, naravno, nije istina. Autor ideje o ovom stadiju psihoseksualnog razvoja je nitko drugi no Sigmund Freud, neurolog i psiholog iz Češke. Njega vrlo vjerojatno pamtite po tome što je ličnost podijelio na tri dijela: nesvjesni dio, predsvjesni dio i svjesni dio. Upravo u tom nesvjesnom dijelu Freud otkriva i formatira neke uznemirujuće misli vezane za mržnju, incest, tabu teme, represiju osjećaja prema roditeljima i slično.
No dobro, ako je Freud osoba koja je svijetu prezentirala Edipov kompleks, tko je onda Edip? Ljubitelji mitologije vjerojatno već imaju ideju, ali posebno je bitno da uronimo u priču koja okružuje Edipa i njegovu obitelj… Tek poznavanjem ove priče možemo bolje razumjeti što je Edipov kompleks i zašto je nazvan baš tako kako je.
Edip je lik iz grčke mitologije, kralj Tebe, koji je ubio vlastitog oca kako bi oženio vlastitu majku. Dakle, Edipov otac bio je kralj Laj. Njegovi su ga božanski suradnici (vračevi) upozoravali kako će ga ubiti vlastiti sin, stoga je Laj morao usmrtiti svog prvog sina kojeg mu je rodila žena Jokasta. Odlučio je dijete poslati na jednu od poznatih grčkih planina gdje će umrijeti pod utjecajem okoline, vremena i gladi. Ipak, ono što nije znao jest da će njegovog sina, čije ime već i znamo, spasiti pastir koji će na njega naići. Isti će pastir malu bebu, Edipa, odnijeti kralju Korinta i njegovoj ženi, a oni će ga odgojiti kao da je njihov.
Edip je u svojoj mladosti saznao za vračeve riječi tako što je posjetio proročište Delfi. Odlučio je ne vratiti se u Korint jer tamo ne pripada. Na putu prema Tebi, nailazi na kralja Laja i ubija ga u dvoboju, ali ne poznaje da mu je to otac. Spletom okolnosti, rješavanjem bitne zagonetke koje mu je zadala sfinga, Edip je sjeo na tron Tebe i oženio vlastitu majku, Jokastu, koja je u tom trenutku već bila udovica.
Kralj Edip i kraljica Jokasta imali su još četvero djece, a najpoznatije je Antigona. Kad je istina postala očita svijetu, Jokasta je počinila samoubojstvo, a Edipova sudbina opisana je na više načina u više različitih zapisa – neki kažu da je oslijepio sam sebe i prognao se iz zemlje, a drugi kažu da je pak ostao na tronu, ali dao drugima da vrše njegove bitne poslove.
Očito je kako se Edip povezuje s Edipovim kompleksom – otvaramo temu odnosa djeteta i roditelja, ali ne na onaj način koji je društveno prihvatljiv, već na intimniji i kontroverzniji način. U nastavku saznajte kako je ova priča savršeno opisala kompleks koji se javlja u psihoanalizi.
Što je Edipov kompleks?
Svaka osoba u djetinjstvu prolazi kroz razne stadije razvoja, a u svakom stadiju razvijamo se na mnogim frontama – intelektualno, emocionalno, seksualno… Edipov kompleks povezan je uz psihoseksualni razvoj djece u dobi od treće do pete godine. Ovaj kontroverzni koncept kaže da djeca vide roditelja istog spola kao rivala, odnosno kao nekoga tko im smeta i krade pozornost roditelja suprotnog spola.
Neki od osjećaja koji se mogu javiti u djetetu su mržnja, ljubomora, frustracija i odbojnost prema roditelju istog spola, ali i pretjerana povezanost, opsesija, fokus i pažnja na roditelja suprotnog spola. Kasnije je izmišljen termin Elektrin kompleks koji bi trebao opisati istu ovu situaciju, ali se radi o ženskom djetetu, a ne o muškom. Ipak, Edipov kompleks danas se koristi češće i uglavnom se primjenjuje za obje situacije.
No dobro, ne zvuči li ova teorija zapravo logično? Neki kažu da da, a neki se ne slažu. Sva djeca žele pažnju svojih roditelja, a normalno je da djeca moraju u odrastanju shvatiti koja je njihova uloga u obitelji i gdje su osobne granice. Tu je djetetu ponekad teško shvatiti zašto tata smije nešto što dječak ne smije, odnosno zašto djevojčica ne smije tati reći ili napraviti sve što smije mama… Ipak, djeca se uglavnom vrlo brzo prilagode.
Kontroverzni dio ove teme jest onaj u kojem se počinje spominjati seksualni nagon, odnosno sugestija je da dijete osjeća neku vrstu neprikladne intime prema roditelju suprotnog spola te su ti osjećaji represirani i van dohvatljiva svijesti. Unatoč tome, oni navodno jako utječu na dijete. Ovo je dio Freudove teorije u kojem je izgubio naklonost mnogih prijatelja i kolega.
Freudova četiri stadija psihoseksualnog razvoja
Sigmund Freud zaista je bio kontroverzna ličnost, a četiri stadija koja je opisao nisu ništa manje kontroverzni. Ideja je da dijete u odrastanju prolazi kroz faze razvoja koje su povezane s nekim specifičnim dijelom tijela, odnosno dijete ljubav pokušava iskazati putem određenih gestikulacija i aktova.
1. Oralni stadij
Prvi stadij započinje rođenjem i završava oko osamnaestog mjeseca života, a fokusira se uglavnom na povezivanje s roditeljima i okolinom putem usta. Kad malo bolje razmislimo, djeca zaista u toj dobi najviše stvari rade ustima. Ližu stvari iz okoline, grizu vlastite ruke, žvaču iako još ni nemaju zube, ali i ono najbitnije, hrane se mlijekom, odnosno sišu.
2. Analni stadij
Mnogima je ovaj stadij vrlo zbunjujući pa nam dopustite da vam objasnimo što se događa između osamnaestog mjeseca života pa sve do treće godine života… Dakle, u ovom periodu djeca se uglavnom poučavaju samostalnom odlasku na zahod i vjeruje se da je poštovanje prema roditeljima iskazano upravo tako što se djeca trude razviti zdrave navike vezane za pražnjenje crijeva. U ovom će periodu velik dio djece početi sam ići na toalet i tako se pokazuje razvoj i rast.
3. Falički stadij
Ovo je stadij koji traje od treće do pete godine i vjeruje se da je baš ovaj stadij onaj koji je problematičan u cijeloj priči vezanoj za Edipov kompleks. Dakle, ovaj se stadij fokusira na psihoseksualni razvoj u kojem se dječaci bore s viđenjem svoje majke, a djevojčice s viđenjem vlastitog oca. Trebalo bi se dogoditi sazrijevanje u kojem se roditeljska ljubav počinje percipirati na društveno prihvatljiv način.
4. Latentni stadij
Ovo je stadij između pete i dvanaeste godine, ali se može provući i kroz pubertet… Tijekom ovog razdoblja zapravo se do kraja transformiraju osjećaji koje dijete osjeća prema suprotnom spolu i na način se pripremamo za period nakon puberteta kada krene iskazivanje seksualnog ponašanja.
5. Genitalni stadij
Iako će mnogi psiholozi reći da je i falički stadij dosta fokusiran na genitalije, ipak bismo rekli da je zadnji stadij seksualnog razvoja onaj koji je najviše fokusiran na erogene zone. Dakle, ovo je stadij koji se provlači kroz pubertet do odrasle dobi, a opisuje se zdravim seksualnim interesom prema drugom spolu. Naravno, u ovom je razdoblju već i društveno prihvatljivije otvoreno pokazivati svoje seksualne interese.
Kako prepoznati Edipov kompleks? (20 situacija)
Mnogi misle da je Edipov kompleks uvijek prikazan isključivo kroz seksualne radnje ili radnje koje su neprikladne, ali dijete zapravo na vrlo suptilne načine može prikazati svoje nezdrave težnje prema roditelju suprotnog spola. Najbolji način da shvatimo što je Edipov kompleks zaista jest da vam pružimo 20 primjera u kojima možete vidjeti kako se ovaj kompleks manifestira – zapamtite, glavna ideja je borba djeteta protiv roditelja istog spola.
- Dječak je posesivan i ne dopušta ocu da s majkom ima prisan odnos. Uznemiren je ako otac poljubi, dodirne ili zagrli majku te se ponaša agresivno kada ga se upita zašto ga to smeta jer zapravo ne zna objasniti svoje osjećaje.
- Djevojčica koja odbija spavati u vlastitom krevetu, već inzistira spavati između svoja dva roditelja kako bi zaštitila oca od majke, odnosno kako bi osigurala da roditelji nemaju vrijeme za sebe u kojem bi ju mogli isključiti iz zajedničke dinamike.
- Dječak koji uporno govori kako će oženiti svoju majku kad odraste jer je ona savršen primjer žene i nikad ne bi htio nekoga tko nije kao ona. Ako se dijete jednom ili dvaput našali ovako, to ne mora biti razlog za uznemiravanje, ali ako se priča iznova ponavlja, možda je dijete zaista razvilo takozvani Edipov kompleks.
- Djevojčica koja dječacima svog uzrasta stalno priča o svome ocu i kako je on dobar, pritom naglašavajući kako je on zapravo puno bolji od njih i kako ona nikad ne bi htjela mijenjati taj odnos.
- Dječak koji svaku djevojčicu uspoređuje sa svojom majkom. Ako upozna nekoga u vrtiću, nerijetko će reći da je „Ana lijepa, ali nije lijepa kao mama“. Majka uvijek nekako ostaje broj jedan mjerilo za žene.
- Djevojčica koja inzistira da tata ostaje s njom doma, a ne mama, i nada se da će majka što češće morati na posao kako bi imala samostalno vrijeme sa svojim ocem.
- Dječak koji se u svakom trenutku uspoređuje sa svojim ocem i pokušava ga oponašati kako bi na taj način bio privlačniji svojoj majci koja očito voli svog supružnika. Moguće je da će se, unatoč tome što je još uvijek malo dijete, pokušati prikazivati muževnije.
- Djevojčica se pokušava oblačiti ili ponašati slično kao svoja majka kako bi što prije pokazala one atribute koje bi oca uvjerila kako je u redu izabrati nju umjesto svoje supruge.
- Dječak koji se uporno svađa sa svojim ocem, ali nikada sa svojom majkom. Ako je sve što majka kaže potpuno logično, a kada bi istu stvar rekao otac to nikako ne bi bilo u redu, to može značiti da dječak jednostavno želi biti u konfliktu s ocem i tako se osjeća.
- Djevojčica koja se ne želi maziti i družiti s majkom, već isključivo s ocem. Prema majci uopće ne osjeća tu vrstu prisnosti, već ima osjećaj kao da ju mora isključiti iz svoga života.
- Dječak koji uvijek sjedi ili stoji između svoje majke i svog oca na proslavama, događajima i slično dobar je znak Edipovog kompleksa. U tom se slučaju često vidi i kako dječak sjedi majci u krilu, ali ocu ne želi sjesti na bedra.
- Djevojčica koja izmišlja razloge zašto ne može spavati sama, ali isto tako ne želi da ju uspava majka, već isključivo otac. Ovdje se često javljaju i uzorci u kojima dijete uopće ne pokušava spavati, već drži stražu hoće li roditelj otići ili ne.
- Dječak darove uvijek nosi isključivo majci. Kad god se u školi crta crtež, crta ga za majku. Kad se piše sastavak o jednom od roditelja, uvijek se bira majka.
- Djevojčica koja zamjera majci na tome što je u dobrom odnosu s ocem i razvija hostilno ponašanje prema njoj neovisno o tome što se majka pokušava zbližiti s djetetom. Majka je uvijek simbol krađe i zla.
- Dječak kojemu su šale koje priča majka uvijek smiješne, a oca uvijek pokušava posramiti i na neki način ga emaskulirati kako bi majka pomislila da je dijete “bolje” od sovg oca.
- Djevojčica koja ocu daje papirnati prsten i traži obećanja koja nikako nisu održiva jer nisu u skladu s društvenim normama, odnosno nisu ni realistična niti se čine ozbiljnima.
- Dječak koji stalno priča kako nikad neće imati djevojku jer nijedna neće biti dobra kao njegova majka. Kad ga rodbina ili prijatelji zadirkuju u vezi drugih djevojčica, on to smatra ruganjem.
- Djevojčica koja se pokušava umiliti svom ocu dovoljno da joj daruje nešto što će majci ukazati na to koliko ju otac voli. Tako će, recimo, djevojčica oca u gradu moliti da joj kupi igračku, a kasnije će se majci hvaliti koliko ju njen otac voli.
- Dječak koji odbija majku poljubiti na obraz, već samo na usne jer je to ono što njegov otac smije.
- Djevojčica koja se uvijek veže tati oko noge kako bi ga natjerala da bude kontinuirano fokusiran na nju.
Kritike i rješenja Edipovog kompleksa
Problem s Edipovim kompleksom je taj što je kontroverzan i što zapravo nema velik broj dokaza koji se uopće bavi ovim temama. Vrlo je teško mjeriti ova svojstva i razlikovati dječje emocije – ponekad je fiksiranost na određenog roditelja rezultat straha i samo je faza koja vrlo brzo prolazi, a nastaje nakon nečega što je djetetu bilo traumatično. Ponekad dijete pojačano luči hormon sreće uz roditelja pa na taj način stvara ovisnost o njemu.
Neke teorije kažu kako djevojčice zapravo nisu zainteresirane za svoje očeve, već za njihove društvene statuse. Osim toga, Freud je svoju teoriju utemeljio na djetetu čiji se slučaj vodio pod imenom „maleni Hans“, a njegov je otac bio privržen Freudu i zapravo je potvrđivao štogod je Freud rekao. Iako se danas vjeruje da odnosi koji imamo s roditeljima intenzivno modeliraju odnose koje ćemo imati kasnije te nije neobično vidjeti da dječaci traže u svojim ženama ono što su vidjeli u svojim majkama, Edipov kompleks i njegov kontroverzni dio odbačeni su.
Jasno je da je Edipov kompleks teorija koju će neki potvrditi, a neki opovrgnuti. Neke će žene reći da često primjećuju muškarce koji boluju od Edipovog kompleksa te tvrde da su čudni odnosi između svekrve i snahe rezultat upravo tog problema, ali ne možemo potvrditi je li Edipov kompleks zaista krivac u ovoj situaciji ili ne. Muškarci su pak rijetko skloni vjerovati u Edipov kompleks i u njima ova tema izaziva pobunu!
Posebno su zanimljive feminističke teorije koje su danas izvedene iz Edipovog kompleksa. One govore o tome kako su dječaci zapravo voljeli svoje majke jer su njihove majke imale mogućnost iskreno prikazivati svoje emocije, a oni nisu. S druge strane, djevojčice vole svoje oce zbog toga što oni imaju priliku prikazati se u društvu autentično i bez straha, nešto što danas za mnoge djevojčice ipak nije moguće. U svakom slučaju, kad se sretnu politika i psihologija, možemo jednostavno zaključiti da rezultat nije jednostavan.
5 zanimljivosti povezane s Edipovim kompleksom
- Teorija privrženosti jedna je od teorija koje možemo povezati s Edipovim kompleksom jer se radi o ideji da dijete na temelju vlastitih roditelja formira ideju o tome kako trebaju izgledati svi budući odnosi. Na taj način, ako je dijete u djetinjstvu bilo zbrinuto, ono će imati sigurni stil privrženosti, ali ako nije, moguće je da će razviti anksiozno-izbjegavajući ili anksiozno-ambivalentni tip.
- Danas mnoge teorije objašnjavaju određene dijelove Edipovog kompleksa, ali su utemeljene na istraživanjima s više dokaza, tako da se vjeruje da Edipov kompleks zaista nije realna briga. Zapravo, vjeruje se da je samo drugi način gledanja na određene simptome.
- Posebno je zanimljivo da je Freudova žena, Martha Bernays, imala velike probleme u povezivanju s njihovom najmlađom kćeri Annom, a mnogi vjeruju da je problem bio upravo u tome kako je Freud prezentirao njihovu vezu.
- Danas ne postoje formalni načini za „liječenje“ Edipovog kompleksa jer sama teorija baš i nije prihvaćena, ali terapeuti mogu s djecom raditi na neriješenim odnosima između roditelja i djeteta.
- Edipov kompleks izazvao je pravu lavinu i zbunjenost u modernom svijetu, a vjeruje se da je takozvani koncept daddy issues jedan od nasljednika Edipovog kompleksa. Ova pojava opisuje djevojčice i mlade žene koje imaju komplicirane odnose sa svojim očevima jer su ih isti ili napustili ili zanemarili ili su imali problematičan odnos. Rezultat može biti problem u ostvarivanju intime i kvalitetnog odnosa s muškarcima kad djevojčica dođe u odraslu dob.