Psihičke su bolesti po mnogim doktorima i stručnjacima najgore bolesti koje možete imati, a bipolarni poremećaj spada u tu kategoriju. Kad bolest zahvati naš živčani sustav i dogode se promjene u kemiji mozga, ljudi nažalost često postaju u potpunosti neprepoznatljivi. Bipolarni poremećaj jedan je od najpoznatijih mentalnih poremećaja na svijetu, a također i jedan od najstrašnijih. Iako postoji velika količina stigme koja okružuje ovaj poremećaj, moramo imati na umu da je bipolarni poremećaj bolest koju još uvijek u potpunosti ne razumijemo – zbog toga je bitno učiti i educirati se.
Kako bismo podigli svijest o ovoj bolesti koja se nekoć nazivala „manična depresija“, odlučili smo s vama podijeliti povezane simptome, metode liječenja i mitove. Svi se možemo složiti kako je edukacija jedan od najboljih načina da se borimo protiv stigme i srama koji okružuju ovakve teme. Ako u blizini imate nekoga tko boluje od bipolarnog poremećaja, ovaj tekst svakako će vam dati bolji uvid u to kroz što osoba trenutno prolazi.
Želimo napomenuti kako ovaj tekst ne služi kao metoda dijagnostike i kako biste, ako se možete prepoznati u simptomima koje ćemo navesti u ostatku teksta, za dijagnozu i pomoć trebali kontaktirati liječnika opće prakse. On će vas po potrebi dalje uputiti psihijatru ili psihologu.
Što je bipolarni poremećaj, bivša manična depresija?
Baš kao što je spomenuto u uvodu, bipolarni poremećaj je mentalna bolest koja uzrokuje ekstremne promjene u raspoloženju kod osobe koja je oboljela. U samom nazivu bolesti možete registrirati prefiks „bi“ koji generalno znači „dva“ – ovdje taj broj označava kontrast između dvije potpuno suprotne epizode i emocije koje osoba proživljava. Dobro je poznato da osobe koje boluju od ovog poremećaja često mijenjaju raspoloženje, a opcije su depresija i manija.
U prošlosti nije postojala velika količina istraživanja na ovu bolest, ali se prepoznao kontrast između manije i depresije. Ipak, psiholozi i psihijatri mislili su da je bipolarni poremećaj samo posebna vrsta depresije koja se manifestira kroz simptome manije, dok kasnije nije zaključeno da su to dva različita stanja. Danas dobro znamo da bipolarni poremećaj uzrokuje stanje manije pa stanje depresije pa stanje manije pa stanje depresije… Ova dva stanja jednostavno se vrte u krug i polako izjedaju osobu koja od njih pati, ali i njihovu okolinu.
U depresivnom stanju osoba se osjeća tužno i nesretno, baš onako kako bismo svi intuitivno pomislili. Ona misli kako za nju ne postoji nada za izlječenjem i gubi interes za sve što joj je prije bilo interesantno te joj je pružalo užitak. Osoba se često zatvara u svoj životni prostor, ne kontaktira nikoga i ne želi čuti nikakav savjet ili povratnu informaciju. Kad depresivno stanje zamijeni stanje manije ili hipomanije, nešto slabijeg oblika manije, osoba osjeća euforiju i veliku količinu energije.
Valja napomenuti kako ta euforija, uzbuđenje i motivacija nisu pozitivne karakteristike, ne traju dugo i često dolaze uz druge nuspojave koje su vrlo neugodne. Tako se osoba s bipolarnim poremećajem često može osjećati kao da ju drugi stalno osuđuju i zbog tog su straha uvijek u niskom startu za probleme. Mnogi opisuju da stanje manije kod ljudi izgleda kao konzumiranje droga – javlja se iritabilnost, nervoza, zbunjenost i drhtavica.
Kod nekih se ljudi ovakve epizode izmjenjuju vrlo sporo te je moguće da jedan ciklus traje i do godinu dana. Drugi ljudi mogu ovakve epizode doživljavati iz mjeseca u mjesec, zbog čega je izuzetno bitno da svi koji pate od bipolarnog poremećaja imaju odgovarajuću podršku i prolaze kroz neki sustav liječenja.
Koji su simptomi bipolarnog poremećaja?
Ako vas zanimaju simptomi bipolarnog poremećaja, vjerojatno ste već neke mogli iščitati iz prošlog paragrafa. Ovisno o tome u kojoj se fazi osoba trenutno nalazi, simptomi mogu varirati i mogu biti vrlo zbunjujući. Ovaj je poremećaj u prošlosti bio izuzetno težak za dijagnosticiranje zbog toga što u epizodama simptomi poprimaju oblike simptoma raznih drugih mentalnih bolesti. Konstantne izmjene u raspoloženju dodatno otežavaju stabilnu dijagnozu.
Simptomi koji se javljaju tijekom perioda depresije su melankoličnost, letargičnost, umor, manjak apetita, asocijalnost, suicidalnost, manjak kritičkog razmišljanja, ali i bolovi te glavobolje. Često plakanje, iritabilnost, gubitak težine, nesanica, previše spavanja, usporeno ponašanje i manjak koncentracije također su česti simptomi. Imajte na umu da ne morate imati sve od ovih simptoma kako bi vam netko dijagnosticirao bipolarni poremećaj.
U periodu manije osoba prezentira fizičke simptome kao što su drhtavica, visoka razina aktivnosti, skakanje i ubrzano obavljanje svakodnevnih radnji, a mentalni simptomi mogu uključivati zbunjenost, ushićenost, neobično visoku razinu organizacije i motivacije, ali i manipulaciju te spletkarenje. Osobe koje prolaze kroz manične periode nemaju potrebu puno spavati, misli su im ubrzane i pričaju neobično mnogo. Oboljeli također pokazuju vrlo lošu sposobnost odlučivanja.
Vjerujemo da vam je iz konteksta jasno kako ova bolest izuzetno umara i osobu koja boluje i ljude oko njih. Postoji nekoliko različitih vrsta bipolarnog poremećaja, a uglavnom se klasificiraju po tome koliko maničnih i depresivnih epizoda se dogodilo. Kod nekih ljudi jedna vrsta epizoda traje puno dulje od druge, a postoje i slučajevi u kojima je manična ili depresivna epizoda bila jednokratna. Ne treba o vrstama bipolarnog poremećaja razmišljati kao o lakšoj i težoj formi, s obzirom na to da su sve vrlo zabrinjavajuće i komplicirane.
Bipolarni poremećaj i simptomi kod djece
Djeca i tinejdžeri koji prolaze kroz faze uzrokovane bipolarnim poremećajem manifestiraju svoje simptome malo drukčije. Kod njih se obično ti ciklusi izmjenjuju puno intenzivnije i brže, a kod djece mogu postojati i periodi između dvije epizode u kojima ne postoje simptomi.
Kod tinejdžera i djece posebno je potrebno obraćati pažnju na intenzivne i agresivne promjene u ponašanju, manjak komunikacije, ali i pretjeranu euforičnost te manjak kritičkog razmišljanja u situacijama u kojima postoji velika doza adrenalina.
Što uzrokuje bipolarni poremećaj?
Danas se najveće rasprave u vezi mentalnih poremećaja vode upravo oko tematike uzroka ovakvih poremećaja, a većina psihijatara i psihologa složit će se da još uvijek ne postoji konačan odgovor. Postoje faktori koji mogu biti doprinosni razvoju bipolarnog poremećaja, a oni uključuju genetske i biološke predispozicije što se tiče kemije mozga i strukture živčanog sustava.
Danas istraživači pokušavaju naći gene koji su povezani uz bipolarni poremećaj, ali još uvijek nismo blizu takvom otkriću. Bitno je napomenuti kako postoje i određene navike, odnosno životni stilovi, koji mogu dodatno povećati šansu za razvojem bipolarnog poremećaja.
Oni ne mogu samostalno uzrokovati bipolarni poremećaj, ali ako je vaša kemija mozga već sklona neuroplastičnosti i promjenama u negativnom smislu, dodatan rizik mogu predstavljati supstance kao što su droge, alkohol, ali i periodi stresa, traumatska iskustva i zlostavljanje.
Koje su posljedice bipolarnog poremećaja?
Često se priča o uzrocima ovakvih bolesti, ali rijetko kada govorimo o tome koje su posljedice. Treba imati na umu da osobe s mentalnim poremećajima često imaju inhibirano racionalno razmišljanje, zbog čega se kod njih lakše i brže razvijaju problemi kao što su u zlostavljanje opijata ili alkohola, suicidalne tendencije, financijski problemi…
Zbog stigme koja postoji oko bolesti, ali i problematičnog te disfunkcionalnog ponašanja koje osoba prezentira, gotovo je nemoguće ostvariti kvalitetan odnos, prijateljstvo ili vezu. Stabilan posao i život u kojem postoje očekivanja i raspored gotovo su nemoguća misija za one koji imaju bipolarni poremećaj.
Prije no što krenemo pričati o mitovima povezanim s bipolarnim poremećajem, želimo još napomenuti da se uz bipolarni poremećaj često javljaju i drugi poremećaji. Za sada nije u potpunosti poznato da li bipolarni poremećaj povećava rizik za nekim drugim poremećajima ili drugi poremećaji potenciraju bipolarni poremećaj, ali bitno je napomenuti da se u paru s bipolarnim poremećajem često javlja tjeskoba, poremećaji prehrane, ADHD, ali i problemi s hormonalnim sustavima u tijelu.
Prevencija i liječenje bipolarnog poremećaja
Prevencija bipolarnog poremećaja nije uvijek jednostavna. Nitko vam ne može garantirati da nikad nećete dobiti neki mentalni poremećaj, ali možete živjeti život u kojem kontrolirate okolišne faktore. Osim što se trebamo fokusirati na vlastito fizičko zdravlje putem vježbanja i prehrane, bitno je da izbjegavamo supstance kao što su droge i alkohol, ali i da budemo vrlo svjesni i prisutni ako se počnu javljati zabrinjavajući uzorci i simptomi.
Bipolarni poremećaj najlakše se tretira i liječi kad je primijećen rano, pogotovo zbog toga što osobe kasnije ne žele više surađivati s liječnicima, psihijatrima i psiholozima.
Liječenje se radi kombinirano, odnosno postoji više pristupa liječenju. Obično se uzimaju lijekovi koji pomažu u balansiranju neuromodulatora i molekula u našem mozgu, ali je bitno da se takvi lijekovi uzimaju redovito i u pravilnoj dozi. To se pokazalo kao vrlo težak zadatak za osobe s bipolarnim poremećajem. Uz lijekove se vrši određeni oblik terapije, obično sa psihijatrom, a rjeđe sa psihologom. Ta terapija može biti kognitivno bihevioralna, iako je bolje naći nekoga tko je specifično upućen u bipolarni poremećaj.
5 mitova o bipolarnom poremećaju
S obzirom na to da se bipolarni poremećaj sve više pojavljuje u serijama i filmovima, količina dezinformacija koja se širi također je veća. Mnogi ne znaju da su stvari koje misle o bipolarnom poremećaju zapravo mitovi, a danas ćemo razgovarati o 5 najpopularnijih mitova koje valja razbiti. Znanjem se možemo boriti protiv srama koji okružuje ovu temu.
Mit 1 – bipolarni poremećaj pogađa samo „labilne“
Postoji mit da je bipolarni poremećaj je relativno rijedak i da je rezerviran samo za emotivno labilne osobe s traumama iz djetinjstva. Bipolarni poremećaj može biti relativno čest, a jedne godine u Americi simptome je prijavila gotovo svaka trideseta osoba. Dakle, svakako se ne radi o poremećaju koji je rezerviran isključivo za problematične persone ili one koji su sami uzrokovali poremećaj.
Mit 2 – bipolarni poremećaj je ženska bolest
Postoji nezdrava stigma vezana za bipolarni poremećaj koja sugerira da je ovaj poremećaj zapravo ženska bolest. Žene bi trebale biti emotivniji spol i zbog toga je bipolarni poremećaj kod njih češći. Ova stigma ne samo da diskriminira žene na temelju njihove biologije, već je u potpunosti netočna. Velika većina istraživanja pokazuje gotovo jednaku prisutnost bipolarnog poremećaja kod oba spola, a česte promjene ponašanja kod žena mogu biti rezultat i nekih drugih hormonalnih problema.
Mit 3 – bipolarni poremećaj je kriza srednjih godina
S obzirom na to da je bipolarni poremećaj u medijima jako često prikazan kao nepredvidiv i zbunjujući poremećaj koji pogađa odrasle, mnogi na njega gledaju kao na krizu srednjih godina. Ovo je, naravno, izuzetno štetno za sve uključene u raspravu. Bipolarni poremećaj vrlo je ozbiljan i ne valja ga uspoređivati s promjenama u karakteru koje nastaju uslijed nekih životnih situacija. Bipolarni poremećaj mogu imati i djeca i tinejdžeri te se zapravo uglavnom dijagnosticira do 25 godine.
Mit 4 – lijekovi su jedina pomoć kod bipolarnog poremećaja
Ponovo, zbog serija i filmova na temu medicine i doktora, često vidimo pacijente koji konzumiraju lijekove za sve probleme koje imaju. Treba imati na umu da lijekovi nisu jedina opcija koju imaju oni koji boluju od bipolarnog poremećaja, već da je zapravo puno bolje kad se uz lijekove kombinira i terapija, ali i životne promjene. Izuzetno je bitna i podrška okoline, a krajnji je cilj zapravo stabilizirati pacijenta kroz dulje vrijeme te mu pomoći da i sam dođe u stanje u kojem će željeti i moći tretirati svoje mentalno zdravlje kao bitnu temu.
Mit 5 – bipolarni poremećaj je zabavan
Ovaj je mit rezultat promatranja epizoda manije. Kad gledamo ljude koji su manični, može nam izgledati kao da oni zapravo žive najbolju verziju svog života te se vrlo dobro zabavljaju. Puno rade, puno putuju, puno pričaju, uvijek negdje idu, zabavni su i uzbuđeni. Netko bi možda pomislio da su u jako dobroj životnoj fazi. Ipak, manija nije prirodno ushićenje i sreća, već dolazi i uz mnoge negativne nuspojave koje onemogućuju normalan život. Osim što nije dugotrajne prirode, manija ni na zdravstvenoj razini nije održiva niti na nju trebamo gledati kao na poželjnije od dva stanja u bipolarnom poremećaju.
Zaključak
Bipolarni poremećaj mentalna je bolest koja se manifestira u potpuno kontrastnim epizodama manije i depresije. Iako se ne može naći jedan i univerzalan uzrok ovom problemu, vjeruje se kako okolišni faktori i genetika imaju najveću ulogu. Liječenje bipolarnog poremećaja radi se putem kombinacije lijekova i terapije, a bitno je i da budemo podrška onima koji se liječe te da razumijemo njihove simptome. Mitovi vezane za bipolarni poremećaj mogu biti vrlo štetni i za one koji boluju i za one koji pokušavaju ukloniti stigmu, stoga se nadamo da ste danas naučili nešto novo.