Samo tjedan dana nakon što je rumunjska pokrajina Arad potvrdila slučaj hantavirusa prenesenoga od glodavaca, nova sumnja na zarazu ovim opasnim virusom uznemirila je zapadnu Rumunjsku. Vatrogasac u dobi od 43 godine s područja Reșițe hospitaliziran je 21. svibnja 2026. na Odjelu za zarazne bolesti Opće bolnice zbog perzistentne visoke temperature koja nije prolazila danima. Prema informacijama rumunjskih medija, muškarac je u posljednjih nekoliko tjedana boravio u Srbiji, a po povratku su se razvili simptomi koji su liječnike naveli upravo na sumnju na hantavirus.
Uzorci su žurno upućeni Institutu Cantacuzino u Bukureštu – jedinom laboratoriju u Rumunjskoj ovlaštenom za potvrdu ove dijagnoze – gdje se čeka i odgovor na ključno pitanje: radi li se o domaćem europskom soju koji se prenosi od glodavaca, ili o Andes virusu, jedinoj vrsti hantavirusa koja se može prenositi s čovjeka na čovjeka?
Ovaj slučaj dolazi u trenutku pojačane globalne pozornosti prema hantavirusu, koji je u svibnju 2026. dospao na naslovnice diljem svijeta zbog dramatičnog izbijanja zaraze na holandskom istraživačkom brodu MV Hondius. Taj kruzer je odnio tri života i zarazio najmanje jedanaest putnika iz 23 države. Uz Rumunjsku, koja graniči sa Srbijom svega nekoliko desetaka kilometara od hrvatske granice, pitanje koje se samo po sebi nameće je: kolika je zaista opasnost za Hrvatsku?
MV Hondius: epidemija koja je uznemirila svijet
Da bi se razumio slučaj vatrogasca iz Reșițe, potrebno je kratko se osvrnuti na globalni kontekst koji je vratio hantavirus u javnu raspravu. Priča počinje 1. travnja 2026., kada je holandski istraživački kruzer MV Hondius isplovio iz argentinskog Ushuaie na ekspedicijsko putovanje prema Antarktici. Na brodu se nalazilo 147 putnika i članova posade iz 23 države, a ruta je vodila kroz neke od najudaljenijih predjela planeta – Antarktiku, Južnu Georgiju, Tristan da Cunhu i Svetu Helenu.
Već 6. travnja, tjedan dana nakon isplovljavanja, jedan 70-godišnji holandski putnik počeo je osjećati visoku temperaturu, jaku glavobolju i proljev. Pet dana poslije, 11. travnja, preminuo je na brodu usred Južnog Atlantika. Uzrok smrti tada nije bio poznat. Brod je nastavio putovanje. U tjednima koji su uslijedili, sve više putnika počelo je iskazivati slične simptome.
Tek 2. svibnja 2026. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) zaprimila je formalnu prijavu o izbijanju zaraze. Do tada su bila potvrđena već dva smrtna slučaja, sva tri uzrokovana Andes virusom. Brod je proveo nekoliko dana čekajući u blizini otočja Kabo Verde, a na Tenerife je stigao 10. svibnja. Putnici su evakuirani na letove prema domovinama – Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, Holandiji, Australiji, Singapuru, Turskoj i mnogim drugima.
Prema podacima SZO do 13. svibnja 2026., potvrđeno je 9 slučajeva zaraze, a sveukupno identificirano 11, od kojih su tri završila smrtnim ishodom. Brod je 18. svibnja stigao u Rotterdam na dekontaminaciju. Nije zabilježen niti jedan sekundarni slučaj zaraze izvan kruzera, što upućuje da je lanac prijenosa ostao ograničen na brod.
Što je hantavirus?
Hantavirus nije jedan virus nego čitava porodica. Trenutno je poznato najmanje 38 vrsta, a barem 24 od njih mogu izazvati ozbiljnu bolest kod ljudi. Svi hantavirusi dijele jednu zajedničku crtu: njihov prirodni domaćin su glodavci – šumski miš, poljski miš, voluhar i drugi sitni sisavci – koji od virusa ne boluju, ali ga neograničeno prenose kroz svoju slinu, mokraću i izmet.
Na ljude virus prelazi gotovo isključivo aerogenim putem: udisanjem sitnih čestica kontaminirane prašine. To se najčešće događa pri čišćenju prostora u kojima su boravili glodavci – podrumi, tavani, vikendice, šupe, drvarnice. Tijelo zaraženog glodavca, gnijezda ili prašina s površina na kojima su ostavili tragove svog boravka – sve to može biti dovoljno za zarazu. U rjeđim slučajevima virus može ući i kroz rane na koži ili sluznici. Ujed zaražene životinje, premda rijedak put zaraze, nije isključen.
Inkubacija je dugačka: između jednog i osam tjedana od izlaganja. To znači da netko može biti zaražen, ne znati za to, putovati, pa tek tjednima kasnije razviti simptome – što uvelike otežava praćenje kontakata.
Simptomi hantavirusa: zavaravajući početak
Hantavirusna zaraza počinje zavaravajuće. Rani simptomi – nagla visoka temperatura, jaka glavobolja, bolovi u mišićima (posebno u leđima, bedrima i ramenima), mučnina, povraćanje i izraženi umor – gotovo su identični simptomima gripe ili teže viroze. U tome je i najveća zamka: u ranoj fazi ovu zarazu praktički je nemoguće razlikovati od gripe, COVID-19 ili neke druge uobičajene infekcije.
Nakon tog prvog stadija, koji obično traje četiri do petnaest dana, bolest se može razviti u dva sasvim različita smjera, ovisno o vrsti virusa. Upravo ta dva smjera – bubrežni i plućni sindrom – definiraju koliko je hantavirusna infekcija opasna.
Dvije bolesti iz iste obitelji: bubrežni i plućni sindrom
Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HFRS)
Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom dominantan je oblik hantavirusne bolesti u Europi i Aziji. Virus napada krvne žile i bubrege, što može dovesti do pada krvnog tlaka, poremećaja zgrušavanja krvi i akutnog zatajenja bubrega. U težim slučajevima potrebna je dijaliza. Antivirusni lijek ribavirin, ako se primijeni intravenozno dovoljno rano, može ublažiti simptome i smanjiti rizik od smrtnog ishoda. Smrtnost od ovog oblika bolesti kreće se između 1 i 15 posto, ovisno o konkretnom soju virusa.
U narodu ova bolest nosi naziv mišja groznica – i to s razlogom. Upravo je ova vrsta hantavirusa prisutna u Europi, uključujući i Hrvatsku. Svake godine u Europi se prijavi nekoliko tisuća slučajeva, pretežno u sjevernoj i središnjoj Europi, gdje je Puumala virus najrašireniji soj.
Hantavirusni plućni sindrom (HPS)
Hantavirusni kardiopulmonalni sindrom, poznat i kao hantavirusni plućni sindrom, karakteristična je bolest za Sjevernu i Južnu Ameriku. Virus napada pluća i srce, uzrokujući nakupljanje tekućine i ozbiljne teškoće disanja. Pacijent može izgledati relativno stabilan, a onda u svega nekoliko sati doći do dramatičnog pogoršanja i životne ugroženosti. Smrtnost kod plućnog sindroma iznosi između 38 i 50 posto – što hantavirus u ovom obliku svrstava među najozbiljnije zarazne bolesti u suvremenoj medicini.
Andes virus koji je napao putnike s Hondiusa uzrokuje upravo ovu drugu, smrtonosniju bolest. I kao jedina iznimka u čitavoj porodici hantavirusa – može se prenijeti s čovjeka na čovjeka, najvjerojatnije bliskim kontaktom u zatvorenom prostoru. Upravo zbog toga je izbijanje na Hondius kruzeru izazvalo toliki alarm.
Hantavirus na Balkanu: Dobrava-Beograd virus
Europa ima vlastite hantaviruse, i to znatno bliže nego što bi mnogi željeli čuti. Na Balkanskom poluotoku – uključujući Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Rumunjsku, Bugarsku, Albaniju, Grčku i Crnu Goru – endemski su prisutna dva soja: Puumala virus i Dobrava-Beograd virus.
Dobrava-Beograd virus posebno je zabrinjavajuć. Izoliran je prvi put 1988. u selu Dobrava u Sloveniji, a potom i u Beogradu, prema kojemu je dobio drugi dio svog naziva. Smatra se najagresivnijim europskim sojem hantavirusa – genetska analiza pokazuje da su sojevi izolirani u okolici Beograda najopasniji, s mogućom smrtnošću i do 10 posto. Ovo je znatno više od sjevernoeuropskog Puumala virusa, čiji slučajevi prolaze relativno blago.
Nosač ovog virusa je šumski miš (Apodemus flavicollis), koji nastanjuje šumska i poluurbana područja Balkana. Ove životinje žive u neposrednoj blizini ljudskih naselja, na njivama, u vinogradima, voćnjacima, šumarcima i zapuštenim zdanjima – čime se objašnjava zašto su seljaci, vojnici i radnici na otvorenom tradicionalno najrizičnija skupina.
Upravo zbog toga je nedavna hospitalizacija vatrogasca iz Reșițe koji je boravio u Srbiji privukla toliku pažnju: liječnici žurno provjeravaju radi li se o uobičajenoj zarazi Dobrava virusom od glodavaca, ili o potencijalno puno opasnijoj situaciji s Andes virusom.
Hrvatska i hantavirus: mišja groznica nije novost
Za mnoge stanovnike Hrvatske, naročito one iz ruralnih ili prigradskih područja, hantavirus uopće nije nepoznanica. U našim krajevima bolest je poznata pod narodnim imenom mišja groznica – i to s razlogom, jer je narod odavno prepoznao vezu između miševa i teške bolesti s temperaturom.
Hrvatska ima povišenu endemsku prisutnost Dobrava-Beograd virusa, naročito u kontinentalnim i brdskim predjelima. Prva dokumentirana epidemija kod nas zbila se 1995. godine, za vrijeme Domovinskog rata, kada su vojnici smješteni u šumske barake i napuštene objekte ulazili u gotovo izravan kontakt s glodavcima. Slijedili su povremeni slučajevi kroz 2000-te i 2010-te, da bi 2021. godina donijela jedan od najintenzivnijih epidemijskih valova, koji je zahvatio i područja dotad smatrana relativno sigurnima.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS) pojavljuje se redovito u Republici Hrvatskoj. Najugroženije su osobe koje provode puno vremena u prirodi ili u slabije održavanim zatvorenim prostorima: šumski radnici, poljoprivrednici, vinogradari, lovci i planinari, ali i svi koji čiste dugo nekorištene vikendice, podrume ili šupe.
Kolika je stvarna opasnost za Hrvatsku?
Nakon vijesti o izbijanju zaraze na kruzeru i rumunjskom vatrogascu, HZJZ je objavio službeno priopćenje u kojemu stoji da hantavirusi koji uzrokuju hantavirusni plućni sindrom nisu endemski prisutni u Europi, pa tako ni u Hrvatskoj, te da takav oblik bolesti do sada nije zabilježen u Republici Hrvatskoj.
Epidemiologinja Iva Pem Novosel iz HZJZ-a javno je pojasnila situaciju: Andes virus nije endemski prisutan u Europi ni u Hrvatskoj, pa samim tim nema opasnosti od epidemije kakva bi bila moguća u Južnoj Americi. Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) procijenio je da je trenutni rizik za opću populaciju u Europi iznimno nizak.
Hrvatska ministrica zdravstva Irena Hrstić izjavila je da ne postoje informacije o tome da bi ikoji hrvatski državljanin bio na zaraženom kruzeru ili u izravnom kontaktu sa zaraženim osobama.
Ukratko: Andes virus koji je ubio putnike na Hondius kruzeru nije prisutan u našim krajevima i ne može se ovdje ekološki ustaliti bez svog prirodnog rezervoara. Ali domaći Dobrava-Beograd virus, koji može imati smrtnost i do 10 posto i koji se svake godine javlja u Hrvatskoj, nikamo nije nestao. On i dalje vreba, u miševima koji nastanjuju napuštene prostore diljem kontinentalne Hrvatske – i svake godine zarazi određen broj ljudi koji zaborave ili ne znaju za oprez.
Liječenje: specifičnog lijeka nema
Jedna od najozbiljnijih karakteristika hantavirusne infekcije je upravo ova: specifičnog antivirusnog lijeka nema. Ne postoji ni odobreno cjepivo za sojeve koji su prisutni u Europi. U Kini i Koreji postoje lokalno razvijeni preparati koji se tamo primjenjuju, ali nisu dostupni u Europskoj uniji.
Liječenje je isključivo potpornog karaktera: odmor, nadoknada tekućine, stabilizacija krvnog tlaka i, kod teških slučajeva, mehanička ventilacija u jedinici intenzivne skrbi. Za bubrežni oblik bolesti može biti potrebna dijaliza. Antivirusni lijek ribavirin može smanjiti smrtnost od bubrežnog sindroma ako se primijeni dovoljno rano, ali nije dostupan svugdje i nije odobren za sve oblike hantavirusa.
Ključna je brzina dijagnoze. Što se bolest prepozna ranije i što liječnik bude obaviješten o potencijalnom kontaktu s glodavcima, to su izgledi za preživljavanje bolji.
Prevencija: nekoliko jednostavnih mjera može spasiti život
Budući da specifičnog liječenja nema, a virus je prisutan u okolišu, prevencija ostaje jedino djelotvorno oruđe. Dobre vijesti su da se zarazi hantavirusom relativno lako može izbjeći uz nekoliko mjera opreza:
- Vikendice, šupe, podrume i tavane koji su dugo stajali prazni nikada nemojte čistiti bez zaštitne maske (FFP2 ili N95) i gumenih rukavica. Nemojte koristiti metlu – metla podiže prašinu i potencijalno zarazne čestice u zrak.
- Kontaminirane površine (tragovi izmeta, urina) prethodno navlažite dezinfekcijskim sredstvom ili razrjeđenom otopinom klora (1 dio klorovog vapna na 9 dijelova vode), pričekajte 10 minuta, pa brišite krpom.
- Uklonite izvore hrane za glodavce: hranu čuvajte u hermetički zatvorenim metalnim ili staklenim posudama, kante za smeće pokrivajte čvrstim poklopcima.
- Zatvorite rupe i pukotine u kućama, posebno u podrumima i prizemljima, kroz koje bi glodavci mogli ulaziti.
- Nakon boravka u prirodi – naročito u vlažnim travnjacima, šumama i planinskim kućicama – obratite pozornost na znakove prisutnosti glodavaca.
- Vinogradarima, voćarima i ratarima preporuča se poseban oprez pri radu s ostacima biljnog materijala na tlu (slama, suho lišće, prošlogodišnji ostaci), gdje se glodavci rado gnijezde.
Ako u tjednima nakon potencijalnog izlaganja razvijete simptome nalik gripi – visoka temperatura, jaka glavobolja, bolovi u mišićima – odmah se javite liječniku i napomenite mu mogući kontakt s glodavcima. Rana dijagnoza može biti presudna. Više o sličnim simptomima pročitajte u našem članku o razlikovanju gripe, prehlade i COVID-a.