Dolazak proljeća i ljeta, tj. toplijeg vremena nešto je što većina od nas jedva čeka, ali ova godišnja doba sa sobom nose i neke opasnosti, a krpelji su jedna od njih. Opekline od sunca i ugrizi krpelja dvije su najčešće tegobe povezane s boravkom na otvorenom u toplom dijelu godine.
Krpelji prenose nekoliko bolesti, a u Hrvatskoj je najčešće riječ o boreliozi i krpeljnom meningoencefalitisu. Što su uopće krpelji, kako mogu zaraziti čovjeka te koji je najbolji način prevencije?
Što su krpelji?
Krpelji su člankonošci koji preživljavaju tako da se pričvršćuju na domaćina i njegovu krv koriste za rast i razvoj. Domaćin može biti bilo koji sisavac pa tako osim čovjeka krpelji napadaju i jelene, pse, mačke, goveda i slično. Nije neobično niti da parazitiraju na nekim vrstama kralježnjaka poput gmazova i ptica.
Ovi su nametnici manji člankonošci koji pripadaju skupini onih koji imaju šest do osam nogu, poput pauka ili škorpiona. Veličinom narastu do maksimalnih 20 milimetara, a mogu biti smeđi ili žuti. Na svijetu postoji čak više od 700 različitih vrsta krpelja.
U Hrvatskoj prevladava šumski oblik, sitna životinjica koja obično naraste do 5 milimetra veličine, a latinski naziv za ovu vrstu je Ixodes ricinus.
Gdje i kako žive krpelji?
Krpelji se mogu pronaći na vlažnim i sjenovitim staništima koja su vezana uz šume, šumske proplanke, livade s niskim raslinjem, grmlje i slična skrovita mjesta. U gradovima na njih nailazimo u parkovima, vrtu i dvorištu, a nije neobično pronaći ih na živicama.
Iako je riječ o životinjskim nametnicima oni mogu parazitirati i na čovjeku jer je njihov način hranjenja zapravo sisanje krvi. Oni ne provode vrijeme tražeći svog domaćina na način kako to radi komarac, a njihov mali radijus kretanja omogućuje im da samo da se zadržavaju na biljkama do nailaska čovjeka ili životinje nakon čega prelazi na njih.
Krpelji postaju aktivni kada zatopli; općenito se smatra da ne vole temperature manje od 15°C. Zimi su aktivni jedino ako su u pitanju blage zime, a bez domaćina mogu preživjeti nekoliko mjeseci.
Kako krpelji napadaju?
Nakon što prijeđe na čovjeka, što se obično događa na način da osoba dotakne krpelja, on koristi svoje nogice da se čvrsto primi za njega te hoda po njemu tražeći najbolje mjesto za sisanje.
Ovi nametnici obično biraju mjesta poput kože trbuha, prepona i pazuha, ali nije neobično niti da se smjeste na koži iza uha. Ovo su topla i mekanija mjesta pa im bolje odgovaraju. Svoje mjesto za sisanje često traže i po nekoliko sati.
Krpelje na čovjeku privlače spojevi iz daha i mokraće, a posebno su osjetljivi na maslačnu i mliječnu kiselinu koja se kod čovjeka nalazi u tjelesnim tekućinama, osobito znoju. Odgovara im i čovjekova ugodna tjelesna temperatura koja im olakšava prianjanje uz tijelo.
Krpelji ne ubadaju, što je vrlo čest izraz kod ljudi, već grizu i to uz pomoć para kliješta što traje samo par minuta. Iako bi čovjek u pravilu trebao osjetiti ugriz krpelja to se neće dogoditi jer isti u svojoj slini ima jednu vrstu anestetika koja ublažava bol prilikom ugriza.
Krpelj se na kožu pričvršćuje pomoću specifičnog proteina iz svoje sline. On ga luči na ranicu i uz pomoć njega stvara vezivni sloj koji ga drži pričvršćenim za kožu. Ponekad se uspije pričvrstiti vrlo brzo, u roku od nekoliko sati, a ponekad mu treba mnogo više. Jednom kada se pričvrsti počet će se hraniti, tj. sisati krv i istim putem širiti potencijalnu infekciju.
Kako se zaštiti od krpelja?
Krpelji se ne mogu odmah smjestiti na mjesto uboda pa je preventiva važan dio sprječavanja ugriza i razvoja potencijalne bolesti. S obzirom na to da se navedeni nalaze u prirodi i na otvorenom potrebno je uvesti neke mjere predostrožnosti.
Evo što je potrebno napraviti da bi se izbjegao ugriz krpelja:
1. Potrebno je izbjegavati prolazak kroz gusto raslinje i ne ostavljati odjeću na njemu, travi ili drveću.
2. Ne smijete ležati na travi jer se i tamo nalaze ovi zločesti organizmi.
3. Odjeća je također važan faktor pa je važno da se odgovarajuće obučete i odjenete. To uključuje nošenje hlača dugih nogavica, a čarape je potrebno navući preko ruba nogavica. Također je potrebno odabrati majicu dugih rukava iz istog razloga.
4. Birajte odjeću svjetlije boje jer je na njoj mnogo lakše primijetiti krpelja koji je tamnije boje.
5. Potrebno je koristiti repelente koji se nanose na kožu, ali ih možete nanijeti i na odjeću kako bi izbjegli da se krpelj uopće zaustavi na vama. Važno je i redovno ih ponovno nanositi: svako nanošenje je efektivno samo nekoliko sati.
6. Ako se nalazite u prirodi duže vremena tada je bitno da se redovno pregledavate ili da vas drugi pregledaju jer se krpelj često može uočiti na odjeći i ukloniti dok još nije napravio štetu. Čim stignete kući odmah se pregledajte jer isti mogu satima tražiti dobro mjesto za hranjenje, a najčešće mjesta na ljudskom tijelu koje krpelji vole su: pupak, pazusi, zatiljak, vrat, stražnja strana koljena i prepone.
Što ako me ugrize krpelj?
U slučaju ugriza važno ga je čim prije odstraniti jer je manja šansa da je inficirao organizam.
Evo kako ga pravilno odstraniti:
1. Krpelji se mnogo lakše odstranjuju u prvim satima nakon ugriza kada se nisu još jako prihvatili za tijelo. To se može napraviti pincetom u to vrlo laganim povlačenjem. Svako stiskanje, gnječenje ili nasilno povlačenje za posljedicu mogu imati puštanje otrova u organizam ili nepotpuno izvlačenje.
2. STROGO JE ZABRANJENO premazivati krpelje raznim sredstvima poput alkohola, ulja ili masti. To će ga vjerojatno ubiti, ali će dovesti i do toga da će on isprazniti svoju trbušnu šupljinu u tijelo što omogućuje vrlo laku zarazu ako je riječ o zaraženom krpelju.
3. Nakon što ste pincetom odstranili krpelja mjesto na kojem se nalazio potrebno je sanirati alkoholom, a ruke je potrebno vrlo temeljito oprati. Bez obzira na to što nametnik više nije u tijelu nadzirite mjesto uboda kako bi uočili promjene koje bi ukazivale na to da je bio zarazan.
Krpelji i 7 bolesti koje prenose
Krpelji su vrlo česta pojava u našim krajevima, a sami po sebi mogu uzrokovati nekoliko različitih bolesti. U Hrvatskoj su najzastupljenije lajmska bolest ili borelioza i krpeljni meningoencefalitis.
1. Lajmska bolest ili borelioza
Lajmska bolest uzrokovana je bakterijom iz roda Borrelia, a glavni prenositelji bolesti su jelenski krpelji. Ime je dobila po gradiću u Americi u kojem je otkrivena kasnih 70-ih godina 20. stoljeća.
U Hrvatskoj je lajmska bolest zastupljenija na sjeveru, gdje se nalaze bjelogorične vlažne šume čiji visoki postotak vlage dogovara ovim mikroorganizmima.
Do zaraze dolazi ugrizom krpelja čemu je najčešći uzrok boravak u prirodi tijekom proljeća i ljeta, da je osoba zaražena otkriva se pojavom crvenila na mjestu ugriza. Obično je riječ o kružnom crvenom osipu koji je iznutra svijetao, a vani tamniji. Kod djece se ovo često vidi na licu jer se njima na licu pojavljuje crveni osip oblika vrpce.
Bakterija Borrelia se širi u ostala tkiva i to putem limfe ili krvi pa može utjecati na rad mišića, srca i živčanog sustava. Zbog toga je bitno što ranije započeti s terapijom antibiotika. Neliječena borelioza može dovesti do velikih oštećenja, trajne invalidnosti pa čak i psihičkih problema.
2. Krpeljni meningoencefalitis
Kao što ime bolesti govori krpeljni meningoencefalitis prenose krpelji koji su zaraženi Virusom iz roda Flavivirus koji se nalazi u njihovoj slini. Postoje 3 podvrste virusa, a u našim krajevima riječ je i zapadnoeuropskom tipu krpeljnog meningoencefalitisa koji srećom ima blaži tijek bolesti.
Ova bolest najčešće pogađa stanovnike sjeverne Hrvatske, iako postoji i manje žarište u Gorskom kotaru.
Većina osoba koje preko krpelja unesu ovaj virus ne oboli od ove bolesti, ali oni koji se zaraze će nakon 2 tjedna inkubacije početi osjećati neke simptome bolesti. Simptomi uključuju glavobolju, visoku temperaturu i bolove u mišićima, da bi zatim došlo do razdoblja mirovanja, koje kod nekih može potrajati i do 10 dana.
Tada nastupa opasnija faza bolesti jer virus uzrokuje upalu mozga ili moždane ovojnice, a u nekim slučajevima i leđne moždine. Ova faza može imati i smrtni ishod jer postoji mogućnost da dođe do potpune paralize organa, a samim time i sustava za disanje.
3. Mediteranska pjegava groznica
Krpelji jednu vrstu bolesti donose i u zemlje južne Europe, Afriku i Aziju, a njeno je ime MPG ili Mediteranska pjegava groznica. Iako nije bila česta u Hrvatskoj posljednjih godina se bilježi njen porast i u našim krajevima, posebno u Dalmaciji.
Ovu bolest prenosi smeđi pseći krpelj, a uzrokuje ju mikroorganizam pod nazivom Rickettsia conorii.
Nakon ugriza krpelja koji je zaražen prolazi 5 do 7 dana, a tada se pojavljuju prvi simptomi bolesti. To su vrućica, glavobolja, mučnina, malaksalost i bolovi u mišićima. Nakon nekog vremena pojavljuje se crveni osip po čitavom tijelu, uključujući lice, dlanove i tabane.
On se zadržava jako dugo, do 3 tjedna, a nakon toga se koža počinje ljuštiti. Kod nekih je bolesnika mjesto ugriza jako vidljivo, a čini ga crno središte okruženo crvenim prstenom.
Kod pojave bolesti potrebno je odmah započeti liječenje antibioticima, idealno u roku od 48 sati od pojave simptoma. Bez lijeka bolesnik će razviti tešku kliničku sliku, a može doći i do smrtnog ishoda.
4. Anaplazmoza
Kao što i samo ime kaže ovu zaraznu bolest koju prenose krpelji uzrokuje najmanja unutarstanična bakterija Anaplasma. Bolest se pojavljuje diljem svijeta, a vrlo često i u kombinaciji s nekom drugom zaraznom bolesti koju prenose krpelji. Ovi nametnici mogu istovremeno prenositi i do 7 zaraznih patogena!
Anaplasma ulazi u ljudski krvotok te prodire u granulocite i tako se širi po čitavom tijelu. Uzrokuje upale u tijelu, dok se istovremeno počinje intenzivno razmnožavati. Time se oslabljuje imunitet pa tijelo počnu napadati i neke druge bolesti poput gljivica i slično.
Anaplazmoza simptomi su svakojaki, od slabijih do jakih. Slabiji uključuju povišenu temperaturu, groznicu, slabost, gubitak apetita, glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima i slično.
Teži simptomi uključuju simptome neurološkog podrijetla, povraćanje, probleme s disanjem, snižavanje tlaka i nelagodu u jetri. Vrlo teški simptomi mogu dovesti do neurološkog propadanja kojeg prate srčane smetnje, poremećaji svijesti, unutarnje krvarenje i slično.
Ovu bolest koju prenose krpelji također liječimo antibiotskom terapijom, napose doksiciklinom.
5. Tularemija
Tularemija je još jedna bolest koju mogu prenijeti krpelji, iako mnogo rjeđe. Primarni prenositelji su zečevi zbog čega se ova bolest naziva i zečjom groznicom.
Uzrokuje ju bakterija imenom Francisella tularensis, a simptomi tularemiji su jako slični simptomima tifusa. Simptomi bolesti su lezije na rukama i prstima koje su sklone oticanju, promjene u sluznici, povećanje limfnih čvorova pa i upala pluća.
6. Krimsko – kongoanska groznica
Jedna od najtežih bolesti koje prenose navedene štetočine je krimsko-kongoanska groznica. Simptomi ove bolesti uzrokovane virusom iz roda Nairovirusa započinju nakon razdoblja inkubacije koji u prosjeku traje od 5-7 dana.
Početni simptomi su izuzetno visoka temperatura praćena drhtavicom, glavoboljom i bolovima. Nakon toga kreću još ozbiljniji simptomi vezani uz krvožilni sustav a to su krvarenje iz nosa, pojava krvi u stolici i mokraći, obilno krvarenje iz maternice te nizak tlak i ubrzan rad srca. Što se tiče kožnih promjena pojavljuju se petehije ili točkasto krvarenje po trbuhu i leđima.
Terapija ove teške bolesti je simptomatska što znači da se liječe simptomi, a antibiotik nema učinka. Smrtnost zaraženih je vrlo visoka i iznosi do 40%.
7. Babezioza
Ovu zaraznu bolest sličnu malariji također prenose krpelji, a infekciju uzrokuju paraziti iz roda Babesia, po čemu je bolest dobila i ime. Ali moramo napomenuti da je parazit svoje ime dobio po rumunjskom mikrobiologu Babesu koji ga je otkrio krajem 19. stoljeća.
Prvi ikad opisan slučaj zaraze kod čovjeka dogodio se upravo u Hrvatskoj, kada je obolio jedan pastir kojemu je uklonjena slezena.
Krpelji koji nose ovog parazita u ljudski ga tijelo unose ugrizom nakon čega parazit ulazi u eritrocite i počne se naglo razmnožavati.
Većina bolesnika se osjeća dobro, a neki mogu razviti simptome poput visoke temperature, glavobolje i želučane probleme.
Babezioza nije jako ozbiljna kod osoba koje imaju dobar imunitet, ali može imati kobne posljedice kod osoba koje imaju oslabljeni imunološki sustav, kod osoba koje nemaju slezenu i kod starijih.