Većina ljudi barem je jednom u životu čula ime ove još uvijek nedovoljno poznate bolesti. Alzheimerova bolest je teška i progresivna bolest mozga koja ima veliki utjecaj na život bolesnika, ali i na njegove bližnje. Za razliku od Alzheimera, autizam i ADHD često nisu progresivni, unatoč tome što su neurorazvojni poremećaji.
Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije pa čak 70% oboljelih od demencije razvija upravo ovu bolest. Ona utječe na smanjenje mentalnih, psihičkih i fizičkih funkcija sve do potpunog gubitka.
Simptomi bolesti su mnogi, a prvi simptom, koji je ujedno i najizraženiji je gubitak pamćenja. Vrlo je važno da se simptomi prepoznaju što ranije jer se tada može ranije započeti s liječenjem i uzimanjem lijekova koji usporavaju kognitivno propadanje oboljelog.
Alzheimerova bolest – Auguste Deter i prva dijagnoza bolesti
Alzheimerova bolest svoje je ime dobila po njemačkom psihijatru Aloysiusu Alzheimeru koji ju je prvi puta opisao davne 1906. godine, nakon smrti pacijentice Auguste Deter, prve osobe kojoj je dijagnosticirana ova bolest. Deter je umrla 7 godina nakon pojave prvih simptoma koji su u njenom slučaju uključivali gubitak pamćenja, nesanicu te razne probleme s govorom i pisanjem.
Auguste je u psihijatrijsku bolnicu doveo njen vlastiti muž koji više nije mogao izlaziti na kraj s njenim promjenama u ponašanju. Deter je postala izuzetno ljubomorna i kontinuirano optuživala muža da ju vara, ali njen je suprug primijetio da se osim ove promjene u karakteru pojavljuju i neki drugi simptomi poput dezorijentiranosti i problema s pamćenjem.
Upravo je u ovoj Bolnici za mentalno oboljele radio dr. Aloysius Alzheimer, njemački psihijatar i neuropatolog koji je naprosto bio fasciniran s Deter i njenom percepcijom svijeta oko nje. Nije ni sumnjao da će se oko ove priče razviti cijela saga pod nazivom Alzheimerova bolest.
Iako je dr. Alzheimer na početku tvrdio da je riječ o nekoj vrsti preuranjene demencije, vrlo brzo je promijenio svoje mišljenje jer je primjetio da Auguste Deter drugačije percipira stvari oko sebe.
Na njegovo pitanje kako se zove odgovorila bi Auguste, ali isto ime bi izgovorila i kada bi je pitao kako se zove njen muž ili majka. Također je neke stvari vrlo lako imenovala, ali prilikom jedenja teško je odgonetala što jede pa je špinat ili neka druga vrsta povrća često postajala mesom u njenom umu.
Imala je i velike probleme s pamćenjem. Vrlo brzo bi zaboravljala da je vidjela neke stvari pa bi se jako razveselila nekoj svojoj omiljenoj stvari iako ju je doslovno vidjela nekoliko minuta prije.
Njeno se zdravstveno progresivno pogoršavalo. Stanje svijesti bi joj se posebno pogoršavalo tijekom večeri, a noći su bile sve gore jer ih je provodila buncajući ili vrišteći.
U bolnici je provela pet godina, u posljednjoj godini njeno se kognitivno stanje u potpunosti pogoršalo i više nije imala nikakvu lucidnu komunikaciju sa okolinom. Preminula je u proljeće 1906. godine, sa samo 55 godina.
Dr. Alzheimer, koji se osim psihijatrije bavio i neuropatologijom, secirao je njen mozak i otkrio velike degenerativne promjene i abnormalnosti u vanjskom sloju mozga, onom koji je odgovoran za razmišljanje, rasuđivanje, govor i pamćenje.
Najviše ga je fascinirala činjenica da je Auguste bile mlada, a njen je mozak izgledao kao u senilne 80-godišnjakinje. Upravo je njeno stanje potaknulo liječničku struku na pojačano studiranje mozga i bolesti korteksa.
Auguste Deter imala je rani stupanj Alzheimerove bolesti, ali u ono vrijeme je bila neprepoznata. Ovo je inače najrjeđi oblik ove bolesti i ima ga 10 % ukupnog broja oboljelih. Alzheimerova bolest najčešće se otkriva u starijoj dobi, od 65. godine nadalje.
Alzheimerova bolest – najčešći oblik demencije na svijetu
Alzheimerova bolest sve je učestaliji oblik demencije, a s obzirom na to da je sve veći broj starijeg stanovništva na svijetu tako je i sve veći broj oboljelih. Tako se procjenjuje da u Hrvatskoj ima gotovo 100 tisuća oboljelih od ove bolesti.
Rano prepoznavanje bolesti ima veliki utjecaj na njen razvoj i liječenje te olakšava brigu o bolesniku. Prosjek života osobe oboljele od Alzheimera je oko 10 godina, iako ima slučajeva u kojima je bolest napredovala sporije pa je pacijent poživio dulje, neki čak i 20 godina nakon dijagnoze.
Ipak, važno je znati da je riječ o progresivnoj bolesti te da je velik dio tog vremena osoba koja boluje od ove bolesti neuračunljiva i ima jako smanjenu kvalitetu života. Prvih nekoliko godina bolest nije jako zahtjevna, ali s prolaskom vremena bolesnik će u potpunosti postati ovisan o tuđoj skrbi u svemu.
Zanimljivo je da Alzheimerova bolest gotovo 2 puta češće napada žene. Većinom nije nasljedna, a uzrok ove degenerativne bolesti još uvijek nije poznat. Trenutno je najzastupljenije mišljenje da se ova bolest javlja zbog nakupljanja bjelančevina u mozgu čime dolazi do gubitka živčanih stanica.
Alzheimerova bolest – kako ju dijagnosticirati
100% -nu potvrdu da je riječ o Alzheimerovoj bolesti liječnik će dobiti tek nakon smrti pacijenta jer će obdukcija mozga pokazati promjene na tkivu tj. oštećenja moždanog debla.
Kako onda dijagnosticirati ovu bolest? Potrebno se koristiti raznim tehnikama i pretragama koje mogu pomoći u ovom slučaju. Alzheimerova bolest nije nužno najjednostavnija za dijagnozu.
Liječnici prvo uklanjaju druge potencijalne uzroke promjena u pamćenju i osobnosti kao što su depresija, alkoholizam i posljedica uživanja droga. Nakon toga se radi skeniranje mozga koje također može isključiti razne druge vrste neuroloških bolesti i tumore koji bi mogli stvarati iste simptome. MR i MSCT pretrage mozga nužne su za dijagnosticiranje ove bolesti, a rade se i razne pretrage razine hormona štitnjače i vitamina B12. Postoje i vrlo napredne tehnike dijagnosticiranja poput PET CT-a.
Jedna od najvećih grešaka koju većina članova obitelji starije osobe koja ima demenciju čini jest da zaboravljivost pripisuje staračkoj demenciji. Razlog za to je što na početku bolesti oboljela osoba vrlo dobro služi dugoročnim pamćenjem, a ima problema samo s onim kratkoročnim. Zbog toga većina ukućana ne shvaća da je riječ o Alzheimerovoj bolesti. Bolest je jako progresivna pa je važno što ranije djelovati i započeti s liječenjem.
Dijagnoza se postavlja i promatranjem simptoma koji se s vremenom pogoršavaju, a koji su vrlo česti među svim oboljelima. Kao što smo spomenuli, Alzheimerova bolest je progresivna i bitno je to napomenuti jer na taj način motiviramo ljude da ranije krenu s liječenjem.
Kognitivni simptomi su oni na koje moramo prvo posumnjati jer postoji mogućnost da ih se uoči u ranoj fazi bolesti, što je veliki plus i za bolesnika i za njegove bližnje.
Oni uključuju epizode zaboravnosti, pri čemu se vrlo često događa da osoba zaboravlja događaje iz bliže prošlosti, zaboravlja gdje ostavlja svoje stvari, stalno pita ista pitanja, i slično.
Među kognitivne simptome pripadaju i dezorijentiranost u vremenu i prostoru pa se događa da oboljeli ne znaju niti datume niti godinu, a vrlo često se izgube ili ne znaju put do kuće zbog čega moraju biti pod stalnom paskom.
Najteži kognitivni simptom koji se javlja u kasnijoj fazi bolesti vezan je uz otežanu komunikaciju i neprepoznavanja bliskih osoba, čak do mjere da se oboljeli boji svog člana obitelji jer ga ne prepoznaje ili je agresivan jer mu se čini da se nalazi među nepoznatim ljudima.
Psihijatrijski simptomi su druga skupina simptoma vezanih uz Alzheimerovu bolest. Promjene raspoloženja su najčešći simptomi, a među njima svakako prevladava gubitak interesa za ono što je bolesniku ranije bilo bitno.
Nažalost, ovi simptomi progrediraju u mnogo goru varijantu u kojoj osoba kojoj je dijagnosticirana Alzheimerova bolest postaje agresivna i nasrtljiva, i fizički i verbalno, te je vrlo često razdražljiva i uznemirena.
Jako čest slučaj je da oboljeli od Alzheimera optužuju i napadaju bliske osobe iz potpuno neutemeljenih razloga, a vrlo često radi sasvim bezazlenih stvari. Alzheimerova bolest mijenja osobnost osobe koja boluje, stoga trebamo naučiti odvojiti bolest od bolesnika.
Također dolazi i do velikih promjena u ciklusu spavanja, a one onemogućuju suživot ostalih ukućana s oboljelim. Ovo su najčešći razlog zašto oboljeli bivaju upućeni u mentalne institucije ili staračke domove s obzirom na to da je skrb o njima bez stručne pomoći gotovo nemoguća.
Alzheimerova bolest – kako ju liječiti
Alzheimerova bolest se ne može izliječiti, ali se može usporiti kognitivno propadanje osobe tako što se liječe simptomi. Lijekovi mogu usporiti bolest, ali su mnogo djelotvorniji na samom početku bolesti dok kasnije nemaju toliki efekt.
Ova se skupina lijekova naziva antidementivi, a riječ je o lijekovima kojima je glavni prioritet usporiti intelektualno propadanje oboljelog. To znači da ovi lijekovi ne zaustavljaju propadanje živčanih stanica i progresiju bolesti, ali mogu poboljšati prijenos informacija u mozgu.
Terapija ovim lijekovima ima različitu učinkovitost; dok nekima pomaže više, drugima pomaže manje. Također, neki pacijenti imaju neželjene nuspojave od njih, ali se to lako rješava promjenom lijeka.
Najbolji način liječenja uključuje kombiniranje dvije vrste lijekova i to inhibitore acetilkolinesteraze i blokatore NMDA receptora. Inhibitori se koriste u ranijim fazama bolesti (donepezil i rivastigmin), dok se blokatori NMDA koriste u kasnijoj fazi (memantin).
10 najčešćih simptoma Alzheimerove bolesti
Iako se Alzheimerova bolest prezentira kroz mnogo simptoma, neki su mnogo češći i pojavljuju se kod svih pacijenata. U nastavku pročitajte koji su sve simptomi ove opake bolesti.
1. Problemi s pamćenjem – osoba koja boluje od ove bolesti polako gubi pamćenje, a prvi simptomi se očituju u zaboravljanju događaja koji su se dogodili u skorijoj prošlosti, dok se dobro sjećaju stvari iz daleke prošlosti.
2. Poteškoće vezane uz svakodnevne aktivnosti – održavanje osobne higijene, zaboravljanje gdje su odložili svoje stvari (naočale, ključevi, novčanik) i dezorijentiranost.
3. Poteškoće u komunikaciji, čitanju i pisanju – osoba više nije u stanju pravilno pisati niti čitati, zaboravlja riječi, priča besmislice ili se ponavlja.
4. Dezorijentiranost – osoba ne zna koji je datum, godina pa čak ni godišnje doba, a vrlo se teško snalazi i u prostoru (čak i na nekom njoj jako poznatom mjestu). Alzheimerova bolest po tom pitanju može biti jako opasna jer se ljudi vrlo lako mogu izgubiti.
5. Pogrešno rasuđivanje – oboljeli ne može dobro procijeniti situaciju stoga dolazi do problema s neprimjerenim oblačenjem (gubitak spoznaje kako se obući s obzirom na godišnje doba) ili nekontroliranog korištenja novca čiju vrijednost ne prepoznaje.
6. Gubitak apstraktnog mišljenja – osoba više ne može razumjeti značenje riječi koje opisuju emocije, poput ljubavi. Alzheimerova bolest često uzrokuje propadanje brakova i deterioraciju obiteljskih odnosa.
7. Gubljenje stvari – oboljeli od Alzheimera imaju čestu naviku pretraživati džepove u potrazi za nekim stvarima za koje ne znaju gdje se nalaze. Oni ih često gube ili zametnu, a nerijetko ih ostavljaju i na mjestima koja nisu uobičajena za njih
8. Velike promjene osobnosti – ovaj simptom jedan je od najtežih za obitelj oboljelog jer vrlo često uključuje neprepoznavanje svojih bližnjih, optuživanje bližnjih za krađu, ljubomora i sumnjičavost te strah od ljudi koje ne prepoznaje a koji su mu ustvari jako bliski
9. Promjene u raspoloženju – osoba u vrlo kratkom roku može proći mnogo raznih stupnjeva raspoloženja: od nervoze do ljutnje pa do krajnje nezainteresiranosti i tuge ili smijeha
10. Gubitak interesa za druženjem – osoba nije zainteresirana za društvene interakcije, a istovremeno se osjeća napuštenom i usamljenom.
Alzheimerova bolest – top 5 nevjerojatnih činjenica
- Žene imaju dvostruko veće šanse da obole od ove bolesti, a ako obole njihovi se simptomi brže pogoršavaju nego kod muškaraca
- Mnoge osobe u ranom stupnju Alzheimera gube osjet njuha.
- Rizik od dobivanja Alzheimera može se smanjiti uključivanjem u razne aktivnosti u starosti i to one koje potiču korištenje mozga, kao što su učenje novog jezika ili učenje sviranja nekog instrumenta
- Osobe s Alzheimerovom bolesti gube kognitivno pamćenje, ali mnogo duže zadržavaju emocionalno pamćenje. Zbog toga je posjet osobi s Alzheimerom vrlo bitan jer će se one osjećati ugodno dugo vremena nakon njega, iako se vjerojatno neće sjećati same posjete
- Njegovatelji osoba s Alzheimerovom bolesti imaju veću sklonost depresiji nego ostali, a mogu doživjeti i vrlo ozbiljne financijske probleme uzrokovane skrbi za oboljelog.