Španjolska gripa
Foto: Pixabay

Španjolska gripa – majka svih pandemija

Pandemija španjolske gripe zadesila je 1918. cijeli svijet te zarazila čak jednu trećinu stanovništva na Zemlji. Procijenjeno je da je bolest odnijela 20 do 50 milijuna života od kojih je samo u Americi bilo preko 600 tisuća. Gripa je prvi puta zabilježena u Europi, SAD-u i Aziji te se brzo proširila cijelim svijetom. U to vrijeme, znanje o cjepivima i lijekovima protiv gripe bilo je iznimno ograničeno. Ovo je jedan od razloga zašto je španjolska gripa ovoliko pogodila čak i razvijenije dijelove svijeta. Građanima je bilo naređeno da nose maske te su škole, kazališta i drugi javni prostori bili potpuno zatvoreni kako bi se zaustavila zaraza. 

Prije pojave španjolske gripe postojala je i pandemija kuge ili „crne smrti“ koja je u četiri godine trajanja, od 1347. do 1351. godine, također odnijela oko 50 milijuna života.

Što je španjolska gripa?

Influenca ili gripa je bolest koja nastaje kada virus gripe napadne dišni sustav. Već nam je poznato da je virus gripe vrlo zarazan te da se prenosi kapljičnim putem. Stoga, osoba koja kiše ili kašlje gotovo će sigurno prenijeti virus kroz kapljice tekućine do sljedeće osobe koja će ih udahnuti. Osoba koja dodirne površinu na kojoj se nalazi virus te zatim dotakne usta, nos ili oči također će se zaraziti, ali i postati daljnji prijenosnik. Danas znamo da se epidemije gripe događaju svake godine zbog toga što je virus gripe podložan mutaciji i ne može se iskorijeniti jer se mijenja. Ipak, niti jedan virus ove vrste nije bio toliko smrtonosan kao virus španjolske gripe. 

Španjolska gripa jest oblik influence koji je uzrokovan H1N1 virusom koji je ptičjeg podrijetla. Budući da se radi o novoj mutaciji virusa, gotovo nitko nije bio imun jer se nije bilo moguće prethodno zaraziti ovom vrstom gripe i na taj način steći imunitet.

Pojava prvih simptoma španjolske gripe

Prvi val pandemije u 1918. bio je blag i oboljeli su pokazivali prve simptome gripe. Radilo se o groznici, zimici i umoru, no oporavak je bio brz i broj usmrćenih iznimno malen. Međutim, drugi val donio je brojne nove smrtonosne simptome koje nitko nije očekivao. Oboljele osobe su imale plavu kožu i pluća koja su se napunila tekućinom zbog čega je dolazilo do gušenja.

Uspoređujući simptome španjolske gripe i gripe danas, jasno je da su simptomi bili slični, ali da je španjolska gripa bila mnogo kobnija. Virus je izazivao upale pluća i druge respiratorne bolesti, i osobe koje su se zarazile mogle su dobiti bolest i preminuti od nje u vrlo kratkom roku, ponekad i 24 sata. Ono što je također razlikovalo španjolsku od drugih gripa bila je činjenica da je virus bio opasan i za mlade ljude od 20 do 40 godina koji su inače bili otporniji na bolesti nego ugrožene skupine poput starijih ljudi, trudnica i male djece.

Otkuda potječe naziv španjolske gripe?

Iako sama gripa nije nastala u Španjolskoj, ona nosi njezino ime. Naime, Španjolska je bila neutralna zemlja tijekom Prvog Svjetskog rata koji je tada trajao te je imala slobodne medije koji su pratili pandemiju od samog izbijanja. Dakle, ime dolazi iz činjenice da su sve vijesti o samoj gripi potjecale iz tada ratom netaknute Španjolske. 

Također, prvi val epidemije u Španjolskoj dogodio se nakon vjerskog festivala kojeg crkvene vlasti nisu htjele odgoditi, a u kojem su se zarazile na tisuće ljudi nakon čega je gripa doslovce poharala Španjolce, a njenom suzbijanju nisu koristile niti kasnije visoke ljetne temperature.

Za razliku od Španjolske, savezničke zemlje i središnje sile cenzurirale su i prikrivale vijesti o gripi kako bi održale visok moral vojnika. Zbog toga što je Španjolska jedina dijelila vijesti, mnogi su vjerovali i da virus potječe iz Španjolske, no to je u potpunosti neistinito. Španjolci su pak vjerovali da virus dolazi iz Francuske i zato ga nazivali francuskim virusom. Ipak, naziv španjolska gripa ostao je uvriježen u narednim razdobljima i još se danas zove istim imenom.

Borba protiv španjolske gripe

Kada su se po prvi puta 1918. godine liječnici susreli s opasnim virusom nisu znali kako ga liječiti. U to vrijeme nisu postojala cjepiva niti antivirusni lijekovi, oni su se pojavili tek 40-ih godina 20. stoljeća. Stvari su se dodatno zakomplicirale i činjenicom da se radilo o ratnom stanju: mnogi liječnici i zdravstveni radnici bili su na bojištu, i brzo se uočio nedostatak medicinskog osoblja za civile. Liječnici su i sami obolijevali od ove bolesti, a bolnice su bile preopterećene. Škole, i drugi javni prostori ubrzo su postali improvizirane bolnice gdje su radili čak i studenti medicine bez diplome.

Neke zemlje uvele su karantene, nošenje maski, zatvorile su javna mjesta poput škola, crkva i kazališta kako bi se smanjilo širenje virusa među ljudima. Ljudima se savjetovalo da se ne rukuju i ostanu u kući te izbjegavaju kontakt s ljudima izvan uže obitelji. U Americi neke države su se strogo držale pravila i kažnjavale ljude koji se ne ponašaju po kodeksu, dok su druge države zbog ratnog stanja negirale pandemiju i tako bespotrebno zarazile na tisuće stanovnika koji nisu znali opasnost ove bolesti. 

Trovanje aspirinom

Bez lijekova za gripu, liječnici su prepisivali tablete za koje su smatrali da će umanjiti simptome. Jedan od tih lijekova bio je aspirin kojeg su preporučivali mnogi stručnjaci. Savjetovalo se uzimanje čak do 30 grama aspirina dnevno, dozu za koju sada znamo da je otrovna. U pravilu, već se više od 4 grama aspirina smatra opasnim. Simptomi ovakvih trovanja su hiperventilacija, nakupljanje tekućine u plućima i slično, te su stoga žrtve trovanja aspirinom vrlo često bile zamijenjene žrtvama španjolske gripe jer se nije moglo znati je li osoba umrla od gripe ili od previše aspirina. 

Kraj pandemije i drastične posljedice

Do kraja 1919. pandemija je bila gotova. Oni koji su bili zaraženi su stekli imunitet ili umrli te stoga virus više nije bio u cirkulaciji. Nakon 1918. bilo je mnogo pandemija, ali nijedna toliko smrtonosna. Danas se ljudi često referiraju na španjolsku gripu kao na „zaboravljenu pandemiju“ zbog toga što je bila zasjenjena smrtnošću Prvog svjetskog rata, zatamnjenjem vijesti i lošom evidencijom, ali jasno je da je ova pandemija bila jedna od najgorih zabilježenih te da je važna lekcija za sve nas.

Gripa je znatno promijenila društvo toga vremena. Za sobom je ostavila brojne udovice i mnogo siročadi. Pogrebna poduzeća bila su zatrpana truplima te su mnogi ljudi morali sami kopati grobove za svoje bližnje. Osim za ljude, pandemije je bila pogubna i za gospodarstvo. Tvrtke su bile prisiljene zatvoriti svoje pogone zbog nedostatka radnika te su osnovne usluge poput odvoza smeća i dostave pošte bile gotovo nemoguće. Na nekim mjestima nedostajao je znatan broj poljoprivrednih radnika što je rezultiralo i u manjku hrane. 

Usporedba španjolske gripe s COVID-19 pandemijom

Španjolska gripa
Foto: Pixabay

Virusi španjolske gripe i COVID-19 nisu isti. Oba virusa su respiratorna i šire se respiratornim kapljicama te oba virusa uzrokuju takozvani sindrom akutnog respiratornog distresa. COVID-19 je ubio jednaku količinu ljudi u SAD-u kao i španjolska gripa, no postoji jedna razlika: u vrijeme španjolske gripe populacija SAD-a je bila tri puta manja. 

Također nalazimo razliku u samom načinu umiranja bolesnika: ljudi s gripom umirali su od upale pluća, dok je kod COVID-19 virusa glavni uzrok smrti zatajenje organa. Ono što je također potrebno naglasiti jest da je španjolska gripa ubijala više mladih osoba, a COVID-19 pretežno starije stanovništvo. Ipak, trebamo se zapitati kako bi smrtonosna španjolska gripa izgledala danas, s obzirom na to da je medicina mnogo razvijenija nego što je bila na početku 20. stoljeća.