Vrlo je važno govoriti o mentalnim bolestima kao što su bipolarni poremećaj. Mnogi ljudi ne žele govoriti o takvim problemima jer ih je sram ili nemaju dovoljno znanja o njima, ali jedini način da se stigma ukloni jest da razgovaramo o svemu bez srama. Bipolarni poremećaj iscrpljujuća je bolest koja može značajno promijeniti život i osobe koja boluje i onih koji se nalaze oko nje.
Danas ćemo razgovarati o tome što je uistinu bipolarni poremećaj i kako je povezan s maničnom depresijom. Raspravit ćemo o uzrocima bipolarnog poremećaja, iako mnogi danas vjeruju da se isti nikad neće u potpunosti utvrditi. Liječenje bipolarnog poremećaja postoji i dostupno je, stoga ćemo razgovarati o tome koji su medicinski pristupi ovom problemu i što osoba može napraviti kako bi bolje surađivala sa psihijatrima i psiholozima.
Kako bismo podigli svijest o ovoj bolesti, spomenut ćemo i neke štetne mitove koji su jednostavno pogrešni. Imajte na umu da ovaj tekst nije namijenjen kako biste dijagnosticirali sebe ili nekoga oko vas. Ova rasprava namijenjena je podizanju svijesti i usmjeravanju osobe koja treba pomoć prema medicinskom stručnjaku koji dobro poznaje dijagnostiku i proces liječenja.
Što je bipolarni poremećaj?
Bipolarni poremećaj mentalna je bolest koju karakteriziraju velike i intenzivne promjene raspoloženja. Ljudi koji pate od bipolarnog poremećaja često mijenjaju svoje ponašanje, a često se može činiti i kao da mijenjaju sve svoje osobnosti. Dvije faze koje se intenzivno izmjenjuju uključuju maniju i depresiju. Zato se bipolarni poremećaj nekada zvao maničnom depresijom, a danas bi ispravniji pojam bio bipolarni poremećaj.
Ova mentalna bolest problematična je i za osobu koja boluje od nje i za ljude koji okružuju bolesnu osobu. Zbog ekstremnih promjena raspoloženja, čovjek može postati potpuno nepredvidiv, a njegove je emocije nemoguće dobro čitati. Epizode manije ili depresije mogu trajati između nekoliko dana i, u ekstremnim slučajevima, nekoliko godina.
Tri tipa bipolarnog poremećaja
Iako je vrlo teško kategorizirati psihičke bolesti, bipolarni poremećaj se obično dijeli u tri glavne potkategorije. Ova tri stanja nazivaju se bipolarni poremećaj I, bipolarni poremećaj II i ciklotimija. Ukratko ćemo spomenuti svako od stanja, opće karakteristike i simptome koje je dobro poznavati. Ponekad može biti jako teško razlikovati ova tri stanja, ali vaš posao ionako nije znati sve, već procijeniti kada osoba treba pomoć.
Bipolarni poremećaj I
Bipolarni poremećaj I stanje je dijagnosticirano kada osoba iskusi najmanje jednu maničnu epizodu. Osoba također možemo imati i više hipomaničnih epizoda koje sliče maničnim epizodama, ali su karakterizirane manjom količinom energije i smanjenim intenzitetom. Osoba koja boluje od ove specifične vrste bipolarnog poremećaja može iskusiti depresivne epizode, ali ne mora. Osoba je također ponekad stabilna određeno vrijeme, zbog čega je ovaj specifični tip dosta teško dijagnosticirati.
Bipolarni poremećaj II
Bipolarni poremećaj I podjednako pogađa muškarce i žene, dok se bipolarni poremećaj II više smatra ženskom bolešću. Bipolarni poremećaj II definira se kao vrsta bipolarnog poremećaja kod kojeg osoba doživljava barem jednu depresivnu epizodu koja traje najmanje nekoliko tjedana. U paru s tim epizodama često dolaze hipomanične epizode koje mogu trajati oko tjedan dana, ali rijetko se javljaju baš prave manične epizode.
Ciklotimija
Ako osoba pokazuje obrasce bipolarnog poremećaja, ali epizode nisu toliko intenzivne, obično kažemo da osoba pati od ciklotimije. To je kombinacija prethodno navedenih simptoma, ali su u manjem intenzitetu i zbog toga je nemoguće napraviti neku „težu“ dijagnozu.
Kad boluju od ciklotimije, ljudi mogu pokazivati doslovce nula simptoma i do nekoliko mjeseci, a zatim imati relativno blagu epizodu blažu od onih opisanih u bipolarnom poremećaju I i bipolarnom poremećaju II. Vrlo je važno napomenuti da nisu sve promjene raspoloženja ciklotimija.
Koji su simptomi bipolarnog poremećaja?
Jedna od najvažnijih stvari koje treba spomenuti kad se priča o bilo kojoj bolesti jesu simptomi. Simptomi pomažu doktorima razumjeti što se događa, a od koristi su i osobi koja traži doktora koji joj može poboljšati kvalitetu života. Za dijagnozu bipolarnog poremećaja morate iskusiti barem jednu „aktivnu“ epizodu. To može biti ili epizoda manije ili epizoda hipomanije – depresivne epizode nisu dovoljne za dijagnozu bipolarnog poremećaja.
Manične epizode obično se pojavljuju uz ekstremno uzbuđenje, impulzivnost, veliku količinu energije i veliku motivaciju. Hipomanija nije toliko intenzivna, ali je još uvijek doista zamjetan porast energije i uzbuđenja, ako uzmemo u obzir kako se osoba inače ponaša. Takvi simptomi mogu biti uznemirujući i za bolesnu osobu i za osobe oko nje, pogotovo ako postanu nepredvidivi.
Osobe koje pate od onih vrsta bipolarnog poremećaja u kojima se manične epizode isprepliću s depresivnim epizodama u tim depresivnim epizodama pokazuju potpuno suprotno ponašanje. Uvijek su umorni, ne žele pričati, imaju štetne i suicidalne misli, ostaju u krevetu cijeli dan… Često se događa da zanemaruju pomoć okoline, ali i potencijalne navike kojima bi si sami mogli pomoći.
Simptomi bipolarnog poremećaja I
Kako izvana izgleda bipolarni poremećaj I, odnosno kako ga uočiti kod sebe ili drugih? Kako bi se osobi dijagnosticirala ova specifična vrsta bipolarnog poremećaja, ona mora iskusiti najmanje jednu epizodu manije koja traje najmanje tjedan dana. Naravno, ove epizode trebaju utjecati na njihovu svakodnevnu rutinu i mora postojati primjetna razlika između načina na koji funkcioniraju kada su izvan svojih maničnih epizoda i načina na koji funkcioniraju tijekom tih epizoda manije.
Psihijatri i psiholozi moraju dobro razmotriti uobičajeno ponašanje osobe i utvrditi može li bilo koji od simptoma koje vide biti posljedica nekog drugog mentalnog problema ili možda korištenje alkohola, odnosno nekih droga. Često se izvješćuje da oboljeli od bipolarnog poremećaja boluju i od hipomanije i od depresije, ali to nije nužno istina jer svaki tip epizoda može postojati zasebno i karakterizira nešto drugo.
Simptomi bipolarnog poremećaja II
Bipolarni poremećaj II blago se razlikuje od prvog tipa, kao što smo već spomenuli. Simptomi uključuju najmanje jednu epizodu hipomanije koja može trajati do tjedan dana, kao i promjenu ponašanja induciranu istom epizodom. Za razliku od prvog tipa, za postavljanje ove dijagnoze morate imati barem jednu depresivnu epizodu koja traje od dva tjedna do godinu dana.
Neke depresivne epizode mogu trajati i dulje od toga, ali to su zaista ekstremi. Te depresivne epizode treba karakterizirati najmanje pet ili više tipičnih simptoma depresije koji utječu na sposobnost osobe da normalno funkcionira na dnevnoj razini. Nije dovoljno da se osoba samo verbalno žali. U bipolarnom poremećaju tipa II često možemo vidjeti miješanje psihoze s depresivnim epizodama, a manične epizode nisu nužno uključene u tu priču.
Simptomi ciklotimije
Ciklotimija je stanje koje zbunjuje mnoge jer misle da svaki mentalni poremećaj mora biti vrlo intenzivan i strašan, a ciklotimija nije nužno takva. Ako liječnik uoči hipomanične simptome i simptome depresije koji se isprepliću i izmjenjuju već preko dvije godine (ili kraće, ako se radi o djeci i adolescentima), ali isti simptomi zapravo ne zadovoljavaju sve kriterije hipomanije ili depresije, tada se sumnja na ciklotimiju.
Takvi simptomi izazivaju uznemirenost kod osobe koja boluje i svakako će utjecati na način na koji osoba živi svoj život, iako mnogima ciklotimija zvuči kao stanje koje je definitivno „lakše“ od bipolarnog poremećaja. Naravno da i ovo stanje može imati svoje negativne posljedice i stvarati probleme bolesniku.
Kako točno izgleda manija, odnosno hipomanija?
Kako bismo vam pomogli razumjeti ove faze bipolarnog poremećaja, opisat ćemo ih malo detaljnije. Kada ih potpuno shvaćate, možda ćete bolje razumjeti i prethodno navedene verzije bipolarnih poremećaja. Naravno, ovo je nešto što će psihijatar svakako potvrditi, nije na vama da profesionalno razlikujete ove dijagnoze.
Osoba koja je u maničnoj epizodi osjeća se kao da je život odjednom uzbudljiv i predobar. Takvi su ljudi uzbuđeni, impulzivni, često pričljivi i čine se punima života, ali ne na pozitivan način. U takvoj osobi možete primijetiti i određenu vrstu nervoze, kao i „kratki fitilj“. Navedene epizode manije mogu biti povezane s halucinacijama i drugim simptomima psihoze.
Ljudi koji doživljavaju maniju često će se upuštati u ponašanja koja mogu biti opasna, nepromišljena i zastrašujuća. Zbog toga što su impulzivni, oni imaju osjećaj da su nedodirljivi. Osjećaju se kao da ih nitko ne može povrijediti, ništa ih ne može zaustaviti i doista su nepobjedivi. U takvim bi se fazama osoba mogla zainteresirati za seks bez ikakve zaštite, alkohol, droge, velike troškove, nepromišljene investicije i slično.
Međutim, ovo je ekstreman opis manije koja nije uvijek prisutna u istom obliku. Ljudi s bipolarnim poremećajem, ako iskuse maniju, također mogu raditi stvari koje trenutno možda ne izgledaju opasno, ali imaju dugoročne posljedice. U maničnim epizodama, oboljeli od bipolarnog poremećaja mogu dati otkaz, otići na dugi put bez da ikome to jave, napraviti veliku investiciju, sudjelovati u aktivnostima koje su im inače nezanimljive. Nerijetko će napraviti i impulzivne odluke vezano za vlastiti romantični život.
Ako ste primijetili uzorak, sigurno razumijete da su manija i manične epizode zapravo samo način da ljudi koji pate od istih podignu svoj adrenalin. Hipomaniju je zapravo dosta teško dijagnosticirati jer nema tako intenzivne simptome pa se medicinski djelatnici često osvrću na ponašanje koje osoba pokazuje van stanja manije i uspoređuju ga s trenutnim obrascima i ponašanjima te načinom izražavanja.
Kako točno izgledaju depresivne epizode?
Spomenuli smo da određene vrste bipolarnog poremećaja mogu karakterizirati depresivne epizode. Ako se pitate kako te epizode izgledaju, nastavite čitati i saznat ćete sve o njima. Depresivna epizoda obično izgleda pitomo i bezopasno na početku, ali postaje frustrirajuća i zastrašujuća kako vrijeme prolazi. Isprva se čini kao je osoba umorna i nedostaje joj motivacije te je tužna, ali svatko smije imati loš dan tu i tamo, zar ne?
Kako depresivne epizode napreduju, obično se može primijetiti kako se osoba koja boluje osjeća vrlo beznadno i prazno. Radit će stvari sporije no prije, a opet u isto vrijeme može izgledati nemirno. Osoba koja je u depresivnoj epizodi nije zainteresirana za sudjelovanje u aktivnostima u kojima je nekad uživala, a nije uzbuđeni ni što može pojesti obrok s bližnjima ili pak razgovarati s njima. Takva osoba spava ili premalo ili previše, a onda se osjeća krivom ili bezvrijednom jer se tako ponaša.
Kada profesionalci pokušavaju komunicirati s ljudima koji doživljavaju depresivne epizode, brzo uoče da isti imaju problema s koncentracijom. Ne mogu se usredotočiti na ono o čemu pričaju, a ni donošenje odluka ne ide im najbolje. Posebno je problematično kada osoba u depresivnoj epizodi krene razmišljati ili govoriti o smrti ili umiranju. Fizičke promjene i simptomi također postoje – osoba će možda u vrlo kratkom periodu dosta dobiti ili izgubiti na težini.
Kao što je već spomenuto, vrlo je važno znati da ove depresivne epizode neće osjetiti baš svi koji imaju bipolarni poremećaj. Zanimljivo je da manija ponekad može biti „ugodna“ i „zabavna“ za oboljele od bipolarnog poremećaja, ali depresivne epizode nikad nisu ni jedno ni drugo. Posebno je bitno da osoba koja radi s bolesnikom bude objektivna, a ne da samo sluša riječi bolesnika – bolesniku se „normalan život“ nakon stanja manije može činiti kao depresivna faza jer je promjena u raspoloženju tako velika.
Tko može iskusiti bipolarni poremećaj?
Ako se pitate postoji li određena grupa ljudi koja najčešće dobiva bipolarni poremećaj, odgovor je ne. Postoje neki faktori koji mogu utjecati na razvoj bolesti i postoje neka pravila vezana uz to koji tip zahvaća koje bolesnike, ali generalno nitko nije imun na bipolarni poremećaj. Iako je dijagnosticiranje tinejdžera i djece danas još uvijek kontroverzno, mi ćemo svejedno govoriti i o simptomima bipolarnog poremećaja kod mladih ljudi.
Ova bolest može zahvatiti ljude svih dobnih skupina i spolova, o čemu smo prethodno razgovarali. Kasnije ćemo spomenuti i one čimbenike koji mogu utjecati na razvoj bipolarnog poremećaja, ali valja imati na umu jednu analogiju – vaši geni „napunit“ će oružje, ali vaše životne navike „ispalit će“ metak. Dakle, bez panike i straha jer nije svaka životna situacija jednaka.
Bipolarni poremećaj u adolescenata i djece
Iako postoje mentalne bolesti koje se obično dijagnosticiraju samo u odraslih, bipolarni poremećaj je jedan od onih problema koji se mogu javiti i u djece i adolescenata. Međutim, to je još uvijek relativno kontroverzna tema jer postoje dva različita mišljenja u svijetu medicine. Prvo je da se djeca u toj životnoj dobi još razvijaju i da na njih ne možemo stavljati naljepnice dok se potpuno ne formiraju, odnosno postanu odrasli ljudi. Drugi dio zajednice vjeruje da su mentalne bolesti prisutne i rano u životu te da ih se može bolje liječiti ako se dijagnosticiraju i uoče u pravo vrijeme.
Drugi problem kod ovih dijagnoza jest taj da je dijagnosticiranje bipolarnog poremećaja teže kod djece no kod odrasli. Zašto? Jer simptomi mogu varirati i postoji širi spektar simptoma. Djeci se često pogrešno dijagnosticira ADHD ili depresija, iako njihovi simptomi zaista podsjećaju na bipolarni poremećaj. Nekako dosta djelatnika u polju medicine još uvijek ne vjeruje da djeca mogu razviti takve bolesti tako rano. Ekstremne promjene raspoloženja općenito su često prisutne kod djece pa je teško povući crtu između zdravog djeteta i djeteta s bipolarnim poremećajem.
Neki od simptoma bipolarnog poremećaja u djece i tinejdžera uključuju ignoriranje roditelja, vrlo intenzivne emocije i ponašanja koja se intenzivno „suprotstavljaju“ jedno drugome. Takva djeca i tinejdžeri nerijetko brzo pričaju, brzo mijenjaju teme i tok misli im nije najbolji. Imaju problema s fokusiranjem i koncentriranjem, pogotovo kad je riječ o stvarima koje ne smatraju zanimljivima. Isto tako, donošenje odluka nešto je što ih jako muči pa se nerijetko upuštaju u štetne i opasne aktivnosti. Problemi sa spavanjem još su jedan znak.
Međutim, tinejdžeri i djeca nerijetko mogu imati depresiju ili ADHD koji izgledaju kao bipolarni poremećaj. Zato je vrlo važno naći medicinskog djelatnika koji će pravilno procijeniti dijete. Ako ste roditelj i intuicija vam govori da nešto nije u redu s vašim djetetom i njegovim ponašanjem, ali niste sigurni što, svakako se pokrenite i pokušajte djetetu pružiti pomoć koja mu treba.
Tinejdžeri će pokazivati još neke znakove koji su njima karakteristični, a isti uključuju bezobrazluk, konstantno pričanje o seksu ili nasilju, nagli interes za intimne odnose koji uključuju opasne ili nastrane aktivnosti… Dječaci bi mogli postati nasilniji, a nesanica pogađa oba spola.
Što uzrokuje bipolarni poremećaj?
Jedna od najkontroverznijih tema u medicinskom svijetu danas je tema mentalnog zdravlja. Postoji vrlo velika i intenzivna rasprava o tome što uzrokuje mentalne bolesti i zašto je danas sve više i više oboljelih. Važno je napomenuti da je većina psihičkih bolesti kombinacija genetike i okolišnih čimbenika. Vaš način života može značajno promijeniti način na koji se vaša bolest prezentira, ali i potaknuti gene koji su namijenjeni za razvijanje raznih bolesti. Zbog toga se i u procesu liječenja preporučuje promjena životnog stila.
Ako imate roditelja, brata ili sestru s bipolarnim poremećajem, veća je vjerojatnost da ćete ga imati i vi. Vaša se šansa tada povećava i do 25%, ali je važno da ostanete pozitivni i shvatite kako možda nećete prenijeti taj bipolarni poremećaj na dijete. Struktura mozga, odnosno kemija mozga, također igra vrlo veliku ulogu u mentalnom zdravlju. Razne mentalne bolesti mogu biti pokrenute i zakomplicirane kad osoba doživi neku vrstu traume ili pak zlostavljanja. Fizičke bolesti koje ostavljaju intenzivan trag na tijelo također su problem. Djeca koja imaju traumatična djetinjstva, u odrasloj dobi nerijetko razvijaju bipolarni poremećaj.
Može li se bipolarni poremećaj liječiti?
Postoji štetan mit koji govori da se bipolarni poremećaj i slični poremećaji ne mogu liječiti te da su ljudi koji boluju od istih osuđeni na jadan i problematičan život. To nije istina! Iako se bipolarni poremećaj nikada ne može u potpunosti izliječiti, može se tretirati i osobu možemo zbrinuti. U procesu liječenja dostupno je nekoliko opcija, a sve su različite po prirodi, što znači da se mogu kombinirati. To je uvijek najbolja opcija!
Vrlo je važno da ne dijagnosticirate sami sebi bipolarni poremećaj, a zatim počnete koristiti neke lijekove koji vam izgledaju prigodno. To je prilično opasno, a za liječenje i kontroliranje bipolarnog poremećaja potreban vam je doktor koji će vas pratiti na tom putu. Neke od stvari koje bi liječnik mogao predložiti bolesnoj osobi uključuju lijekove, terapiju i promjene načina života.
Lijekovi koji se obično koriste uključuju stabilizatore raspoloženja, antipsihotike, antidepresive, kao i lijekove protiv tjeskobe. Međutim, najbolji bi pristup bio dugoročan pristup, zbog čega se lijekovi nerijetko kombiniraju sa psihoterapijom. Specifična vrsta terapije koja dobro djeluje nad ljudima koji imaju bipolarni poremećaj je kognitivno-bihevioralna terapija.
Takva terapija pomaže ljudima da shvate vlastite osjećaje, razmisle o svojim emocijama, kao i da razviju neke strategije suočavanja. Obrazovanje ljudi o bipolarnom poremećaju također je važan korak u učenju kako ga liječiti jer stvaramo zdravije okruženje za one koji pate od njega.
Određene promjene životnog stila koje bi medicinski stručnjak mogao predložiti uključuju pravilnu prehranu, pravilan san i pravilno kretanje. Sve te stvari doprinose našem hormonalnom zdravlju, što je vrlo važno za naše mentalno zdravlje. Akupunktura je također nešto što pomaže nekolicini oboljelih, ali moramo biti vrlo jasni i reći da neke alternativne metode i lijekovi iz prirode možda i nisu najbolji način liječenja teškog bipolarnog poremećaja. U redu je koristiti ih kao dodatak, odnosno ako se koriste uz pouzdane tretmane.
Možemo li spriječiti razvoj bipolarnog poremećaja?
Bipolarni poremećaj uistinu je zastrašujuće stanje. Razumijemo zašto bi netko htio spriječiti isto, ali vrlo je teško reći je li to uistinu moguće. Ako imate genetsku predispoziciju za razvoj bipolarnog poremećaja, vrlo je važno da živite zdravo te da aktivno pratite vlastite misli. Ipak, ne valja biti opsesivan te provoditi većinu svog vremena paranoično prateći vlastito ponašanje.
Ako nemate genetsku predispoziciju, ne morate se brinuti o bipolarnom poremećaju. Bipolarni poremećaj tehnički može razviti bilo tko, baš kao i gripu, prehladu, upalu pluća ili neku virusnu bolest. O tome ne valja razmišljati jer tako pokrećemo tjeskobu, depresivne obrasce i paniku. Ponekad ćemo na taj način sami sebe uvjeriti da zaista bolujemo od nečega što uopće niti nemamo.
Mitovi o bipolarnom poremećaju
Mitovi su uvijek štetni. Stvaraju lažni narativ o temi koja je tabu sama po sebi, što stvara dodatnu stigmu i osjećaj srama. Zbog toga s vama dijelimo neke mitove koji bi vam mogli pomoći da bolje razumijete bipolarni poremećaj i one koji pate od njega. Na taj način mijenjamo društvo da prihvaća ljude koji pate od ove bolesti.
1. Bipolarni poremećaj događa se samo nekolicini ljudi.
Mnogi ljudi misle da su mentalne bolesti vrlo rijetke te da je bipolarni poremećaj nešto što se događa samo onima s čudnom kemijom mozga ili nekom čudnom kombinacijom gena. Međutim, u Americi je dokazano da gotovo 3% ljudi u državi boluje od bipolarnog poremećaja. Kako bismo informaciju bolje stavili u perspektivu, taj postotak odgovara otprilike 5 milijuna ljudi. Dakle, bipolarni poremećaj svakako nije rezerviran isključivo za šačicu ljudi i o njemu je bitno razgovarati.
2. Bipolarni poremećaj uvijek ima iste egzaktne simptome.
Dok se većina fizičkih bolesti manifestira na isti način bez obzira na to jeste li muškarac ili žena, mnoge psihičke bolesti zapravo se dosta razlikuju ovisno o spolu. Bipolarni poremećaj izgleda drukčije u muškaraca no u žena. Žene će često dobiti dijagnozu tek u 20-ima ili 30-ima, a njihovi simptomi mogu postati intenzivniji tijekom trudnoće ili nakon poroda. Epizode manije kod žena su manje intenzivne, dok su depresivne epizode češće i jače. U žena bipolarni poremećaj često postoji istodobno s drugim mentalnim bolestima, pogotovo tjeskobom i poremećajima u prehrani.
U muškaraca je bipolarni poremećaj obično primijećen prilično rano u životu. Muškarci imaju rjeđe epizode, ali su one teže. Manične epizode češće su od depresivnih epizoda, a muškarci s bipolarnim poremećajem vrlo često imaju problem i sa zlouporabom alkohola ili droga. Važno je napomenuti da u muškaraca ovo stanje često prate agresija i nasilje, zbog čega je važno reagirati što prije, pogotovo ako ste član obitelji u kojoj se pojavljuju ovi simptomi.
3. Žene su „zrelije“ pa se kod njih stanje liječi lakše.
Zbog cikličke prirode ženskog tijela, bipolarni poremećaj može biti prilično teško liječiti. Spolni hormoni žena jako variraju tijekom jednog mjeseca, a dodatne fluktuacije stvaraju i trudnoća, menopauza te post-porođajna depresija. Zbog toga je bipolarni poremećaj dosta teško liječiti i pratiti simptome precizno.
4. Bipolarni poremećaj dijagnosticira se lako neovisno o tome tko ste.
Svi mi znamo da, ovisno o tome tko ste, u bolnicama i ordinacijama možda će vas doktori i sestre tretirati drukčije. Ovisno o vašem spolu, vašoj dobi, vašoj rasi, vašoj seksualnosti i o tome koliko ste bogati, vaš liječnik može vam vjerovati više ili manje – možda je ova činjenica gruba, ali je istinita.
Istraživanja su pokazala da se osobama afričkog podrijetla često pogrešno dijagnosticiraju stanja poput shizofrenije i depresije jer im liječnici ne pružaju odgovarajuće liječenje te tako lako previde stanja kao što su bipolarni poremećaj. Isto tako, puno je manje istraživanja rađeno na osobama van Europe i Amerike, zbog čega su činjenice i pravila kojima se liječnici vode manje točni i količinski ih je manje.
5. Bipolarni poremećaj stanje je koje „dominira“.
Zbog svoje uznemirujuće prirode, bipolarni poremećaj ostavlja dojam dominantne bolesti. To mnogim ljudima stvara percepciju da je uz bipolarni poremećaj nemoguće imati još neki problem, ali zapravo je dokazano da nerijetko dolazi u paru s drugim problemima – pogotovo kod žena. Ako osoba ima bipolarni poremećaj, postoji mogućnost da ima i specifične fobije, anksioznost, ADHD, poremećaje prehrane, ali i probleme sa drogom/alkoholom.
Baš kao što fizičke bolesti mogu potaknuti druge fizičke bolesti jer čine naše tijelo slabijim i time nas izlažu drugim štetnim stanjima, tako i mentalne bolesti često dolaze u skupinama. Jednom kad osoba ima neki mentalni problem, a pogotovo ako se isti ne liječi adekvatno, osoba može razviti razne fiksacije i osobne načine da se bori s bolešću – prejedanje, gladovanje, drogiranje, konzumacija alkohola i samoozljeđivanje samo su neke od opcija.
6. Bipolarni poremećaj problem je koji zahvaća isključivo mozak.
Iako mnogi misle da se bipolarni poremećaj „nalazi“ samo u mozgu, on zapravo može utjecati i na naše fizičko zdravlje. Konkretno, on može povećati šanse da dobijete migrene, srčane bolesti, dijabetes, kao i poremećaje štitnjače. Kod žena su mogući i problemi sa začećem, odnosno održavanjem zdrave trudnoće.