Dječja paraliza, također poznata kao poliomijelitis ili samo polio, jako je zarazna virusna bolest koja većinom prolazi benigno, ali u najtežim slučajevima može uzrokovati paralizu, pa čak i smrt.
Bolest je otkrivena sredinom 19. stoljeća u Njemačkoj, a virus koji ju uzrokuje nekoliko godina kasnije. Nakon otkrića učinkovitog cjepiva broj slučajeva diljem svijeta se smanjio za više od 99%, pa se dječja paraliza danas javlja rijetko i to većinom u istočnoj Aziji, Africi i na istočnom Mediteranu.
Iako je bolest rijetka važno je nastaviti s visokom procijepljenošću jer je vrlo zarazna i brzo prerasta u epidemiju. U Hrvatskoj dječja paraliza nije zabilježena od 1989. godine, a razlog za to je visoka procijepljenost stanovništva.
Što je dječja paraliza i kako se prenosi?
Kao što smo već ranije naveli riječ je o virusnoj bolesti, a uzrokuje ju poliovirus, virus iz skupine enterovirusa. Upravo je ime virusa razlog zašto se ova bolest medicinski naziva poliomijelitis.
Poliovirus je vrsta virusa koji samo kod ljudi uzrokuje bolest jer inficira samo njih, a ljudi su im jedini prirodni domaćini. Najčešće se javlja u obliku epidemije.
S obzirom na to da se ovaj virus izlučuje putem stolice i sline svrstavamo ga u skupinu feko-oralnih virusa. Zabilježeno je i nekoliko rijetkih slučajeva u kojima se virus prenio putem zagađene hrane ili vode.
Širenje dječje paralize najčešće je uzrokovano lošom higijenskom praksom, lošom praksom pranja ruku ili zbog kontaminacije vode fekalijama. Važan izvor zaraze su i dojenčad i mala djeca koja ne koriste toalet.
Dječja paraliza obično zahvaća populaciju male djece što je vidljivo iz naziva same bolesti, a vrlo često zaraza ovim virusom prolazi kao blaga bolest. Čak 80 do 90% osoba koje su imale dječje paralizu ne znaju da su od nje bolovali jer je riječ o blagoj infekciji sličnoj nekim vrstama viroze ili gripi.
Tek u slučaju da virus napadne središnji živčani sustav dolazi do napredovanja bolesti koje može prouzročiti paralizu, čija se funkcija može vratiti, ali i ne mora.
Dječja paraliza – koji su simptomi?
Virus ima određeni put djelovanja koji se može opisati kroz nekoliko koraka, a to su:
- Poliovirus ulazi u organizam kroz ždrijelo i umnožava se u njenoj sluznici. Dolazi do razvoja grlobolje.
- Virus nakon toga ulazi u limfne čvorove.
- Nakon ovoga kod većine ljudi bolest završava.
- Kod nekih virus prodire u krvotok te uzrokuje niz simptoma poput visoke temperature, kašlja, povraćanja i/ili proljeva. Ovi simptomi traju nekoliko dana nakon čega prestanu.
- Nakon nestanka simptoma kod dijela bolesnika bolest završava, a kod nekih nastavlja napredovati.
- Napredovanje se očituje u napadu na središnji živčani sustav pri čemu se javlja novi niz simptoma poput visoke temperature, glavobolje, bolovi u kostima i zglobovima, bolova u mišićima, povraćanjem te ukočenog vrata.
- Nakon toga virus zahvaća kralježničku moždinu gdje uzrokuje paralizu udova i mišića. Istovremeno dolazi do pada temperature.
- Paraliza se očituje u mlohavim udovima, udovima bez refleksa, a paraliza nema određeni red već se udovi paraliziraju nasumično.
- Virus može uzrokovati trajnu paralizu, ali kod dijela slučajeva se može povratiti funkcija. Vrijeme za oporavak je procijenjeno na čak 24 mjeseca – ako se funkcija ne vrati u tom vremenu paraliza će ostati trajna.
- Dječja paraliza može uzrokovati i proljev kod kojeg je stolica zelena, sluzava i rijetka. Također može uzrokovati i povraćanje, umor, glavobolju, groznicu, bolove u mišićima te meningitis.
Simptomi se javljaju različitom jačinom i u različitom rasponu. 70% ljudi zaraženih ovim virusom nema simptoma, dio ima blaže simptome koji su navedeni gore, dok 1% zaraženih ljudi razvijaju infekciju koja dovodi do trajne paralize i/ili smrti.
Kod ljudi koji su razvili tešku infekciju dolazi do razvoja meningitisa koji zatim uzrokuje slabost udova i paralizu, pri čemu su obično najviše pogođeni donji ekstremiteti.
Kod određenog broja ljudi paraliza može prouzrokovati prestanak funkcije dišnih mišića pri čemu dolazi do smrtnog ishoda jer je dišni sustav izvan funkcije.
Postoji li lijek za dječju paralizu?
Dječja paraliza je bolest za koju nema lijeka pa se provodi isključivo simptomatsko liječenje, što znači da se liječe samo simptomi bolesti, ne i sam uzrok.
Upravo zbog nedostatka lijeka i visoke zaraznosti bolesti razvijeno je vrlo učinkovito cjepivo koje je u Hrvatskoj obavezno od davne 1961. godine. Procijepljenost je vrlo visoka u Hrvatskoj pa je zadnji slučaj dječje paralize zabilježen krajem 80-ih godina 20. stoljeća.
Upravo je opsežno cijepljenje u Hrvatskoj i diljem svijeta iskorijenilo bolest, a mjesta na kojima se javljaju izolirani slučajevi dječje paralize su mjesta u kojima nije postignuta visoka procijepljenost.
Virusom se može zaraziti svaka osoba koja nije cijepljena. Djeca do 6 mjeseci imaju jači imunitet zadobiven od majke pa postoji mogućnost da se neće zaraziti virusom iako su mu bili izloženi.
Najveći rizik od zaraze odnosi se na mlađu djecu, starosti do 5 godina.
Kako funkcionira cjepivo za dječju paralizu?
S obzirom na to da osoba na virus može postati imuna samo na dva načina, a to je cijepljenjem ili nakon zaraze, cjepivo je vrlo važan segment iskorjenjivanja ove bolesti.
Postoje dvije vrste cjepiva: ono koje se uzima oralno i ono koje se ubrizgava injekcijom. Oba su učinkovita, a razlika među njima je u tome da je cjepivo koje se injektira umrtvljeno, a ono koje se uzima na usta je živo, ali oslabljeno.
U Hrvatskoj se, kao i u svim ostalim zemljama Europe, koristi umrtvljeno cjepivo koje se daje injekcijom, često u kombinaciji s drugim cjepivima.
Djeca cjepivo primaju u više navrata: s navršena 2 mjeseca, s navršena 4 mjeseca, s navršenih 6 mjeseci, s 2. godine te u 1. razredu osnovne škole. Posljednje cjepivo prima se u 8. razredu osnovne škole.
Dječja paraliza kroz povijest
Povijest na mnoge načine potvrđuje koliko je otkriće cjepiva protiv dječje paralize važno, a to se osobito dobro vidi u čestim epidemijama koje su imale velik broj oboljelih, ali i smrtnih slučajeva.
Razna arheološka istraživanja otkrila su da je dječja paraliza kao bolest prisutna već stoljećima, o čemu najbolje svjedoče egipatske mumije kod koji je dokazana smrt od ovog virusa.
Događaj koji je pokrenuo istraživanje ove bolesti i potaknuo pronalazak cjepiva bila je prva američka epidemija u saveznoj državi Vermont koja se dogodila davne 1894. godine, a čija je posljedica bila smrt 18 osoba te paraliza još tri puta toliko oboljelih.
Nakon ove prve epidemije bolest se kontinuirano pojavljivala u Americi, ali i Europi pri čemu je broj oboljelih i mrtvih postajao sve veći. Samo 1916. godine u SAD-u je umrlo 2 tisuće oboljelih, a 1952. broj mrtvih je prešao i 3000 ljudi s tim da je broj oboljelih narastao na 60 tisuća ljudi.
1953. godina donijela je veliku prekretnicu u borbi protiv ove bolesti kada je američki znanstvenik Jonas Salk otkrio cjepivo protiv ove bolesti. Ovaj je liječnik prvo cijepio svoju djecu i obitelj da bi nakon toga krenulo masovno cijepljenje.
Već dvije godine nakon toga cijepljeno je preko 1,8 milijuna djece, a mnoge su poznate osobe krenule u javnu kampanju kojom su htjeli uvjeriti Amerikance u sigurnost cijepljenja. Među njima je bio i najpoznatiji američki pjevač svih vremena Elvis Presley, koji se cijepio pred TV kamerama 1956. godine.
Jonas Salk, čovjek koji je otkrio cjepivo, odbio je patentirati cjepivo i tako ga ostavio dostupnim za cijeli svijet. Ipak, iako je zadnji slučaj poliomijelitisa u SAD-u zabilježen 1979. godine, dječja paraliza nije nestala u svim zemljama svijeta pa se nasumične epidemije još uvijek javljaju u manje razvijenim zemljama koje nemaju veliku procijepljenost, poput Pakistana i Afganistana.
Što se tiče Hrvatske cijepljenje je krenulo 1961. godine. U roku od 2 godine procijepljeni su svi stanovnici mlađi od 20 godina, a posljednji slučaj je zabilježen 1989. godine.
Mnoge poznate osobe iz prošlosti oboljele su od dječje paralize. Posebnu pažnju posvetit ćemo američkom predsjedniku F.D Rooseveltu koji je prebolio ovu bolest, ali je kod njega uzrokovala invaliditet. Dječja paraliza od koje je obolio u 39. godini uzrokovala je trajnu paralizu donjih udova zbog čega ga na većini fotografija vidimo u invalidskim kolicima.
Možda niste znali…
1. Već samo jedan potvrđeni slučaj dječje paralize smatra se epidemijom. Zašto?
Zato što većina ljudi koja je zaražena ovim virusom nema simptome bolesti i ne znaju da od nje boluju. Oni nose virus i šire ga populacijom. Na taj način, prije otkrića jedne osobe kod koje je potvrđena dječja paraliza i postojanje virusa, već je zaraženo nekoliko tisuća ljudi što se smatra epidemijom.
2. Virus poliomijelitisa ne može dugo preživjeti izvan ljudskog tijela.
Ova značajka virusa je vrlo važna jer omogućuje dobro djelovanje cjepiva. Naime, virus luta populacijom tražeći domaćina. Ako je populacija procijepljena on neće moći pronaći necijepljeno i osjetljivo dijete pa će jednostavno nestati.
3. Dječja paraliza se liječila i „željeznim plućima“.
Tijekom velikih epidemija poliomijelitisa u SAD-u 30-ih godina 20. stoljeća dva su američka znanstvenika stvorila željezna pluća, posebnu vrstu respiratora koja je bila namijenjena liječenju osoba kod kojih je ova bolest uzrokovala paralizu mišića dišnog sustava.
4. Neki slučajevi dječje paralize uzrokuju i pojavu naknadnih simptoma.
Kod nekih osoba koje su bolovale od dječje paralize razvio se tzv. post-polio sindrom, u razdoblju od nekoliko godina nakon prebolijevanja, a u nekim slučajevima riječ je o desetljećima. Te su osobe doživjele naknadnu bol, slabost, pa čak i paralizu.