Naša današnja tema je umjetna oplodnja i, iako je kontroverzna, bitno je da se o njoj informiramo. Iako većina ljudi sanja o osnutku svoje obitelji, priroda nekad ima svoj plan koji se razlikuje od našeg. Tijekom godine dana, vjerojatnost da će osobe koje pokušavaju začeti jest 85%. Ipak, postoje mnogi čimbenici koji mogu onemogućiti normalan tok oplodnje. Bilo da se radi o problemima s muškim ili ženskim partnerom, danas postoje brojna rješenja koja mogu potpomoći oplodnji i osigurati osobama koje nikada nisu mislile da će moći imati djecu da dobiju potomke.
S obzirom na to da danas probleme s kvalitetnom ovulacijom ima mnogo žena, a broj spermija se smanjuje u muškaraca iz godine u godinu, ovo pitanje postaje sve bitnije i bitnije. Ako vas zanima više o umjetnoj oplodnji, u nastavku ćete moći saznati sve što vas zanima.
Kada je potrebna umjetna oplodnja?
Iako postoje brojni uzroci neplodnosti, spomenut ćemo samo one najčešće koji muče najviše ljudi koji se bore s neplodnošću. Teško je zaista i reći koji je točan uzrok neplodnosti s obzirom na to da se radi o kombinaciji nezdravog života, genetske podloke i dugotrajnih zdravstvenih problema… Ali svakako, postoje neki od poznatijih uzročnika, odnosno pospješivača neplodnosti.
Kod žena neplodnost je najčešće uzrokovana starošću: plodnost žene najveća je između njezine dvadesete i tridesete godine, a značajan pad se bilježi nakon 40. godine života. Dakle, osobe koje prekasno krenu sa začećem mogli bi naići na brojne biološke probleme koji onemogućuju normalnu oplodnju. Osim što je otežana sama oplodnja, kod takvih je žena također puno teže održati zdravu trudnoću i šansa da plod ima određene deformitete također se povećava.
Kod 30-40% slučajeva, problemi s ovulacijom, to jest nepravilni menstrualni ciklusi, onemogućuju začeće. Ovdje se često radi o sindromu policističkih jajnika koji uzrokuje hormonalnu neravnotežu i sprječava normalan rad jajnika, ali može se raditi i o drugim hormonalnim problemima u tijelu. Problemi sa štitnjačom, kortizolom (stresom) i sličnim sustavima također može dovesti do velikog problema! U tim je situacijama umjetna oplodnja preko potrebna kao metoda.
Oštećenje jajovoda i jajnika također uzrokuje neplodnost. Primjerice, kod oštećenja zbog klamidijske infekcije može doći do neprohodnosti jajovoda i time dolazi do nastanka neplodnosti. Još jedan razlog je endometrioza, pojava u kojoj sluznica maternice raste izvan same šupljine maternice. Ovo su samo neki od češćih uzroka, no valja spomenuti da nekada uopće nije jasno što dovodi do neplodnosti žene.
Kod muškaraca, većinom se radi o neplodnosti izazvanoj infekcijama, bolesti ili je riječ o urođenom problemu. Ovakva stanja uzrokuju smanjenje broja spermija, njihovu manju pokretljivost ili potpuno izostajanje spermija u spermi. Često se muškarcima preporučuje da već u mladosti testiraju broj spermija kako bi znali hoće li umjetna oplodnja biti potreba ili ne. Neki se parovi dugoročno pripremaju na umjetnu oplodnju, stoga je dosta bitno dovoljno rano informiran.
Dijagnoza i početak terapije neplodnosti
Prvi korak kod parova koji ne mogu imati djecu jest razgovarati s liječnikom i proći razne fizičke preglede i pretrage poput ginekoloških pregleda, papa-testa, ultrazvuka, krvnih pretraga i slično. Kod muškaraca najčešće se obavlja spermiogram to jest analiza sjemene tekućine. Ako se otkriju određene anomalije i utvrdi uzrok neplodnosti, započinje se sa samim liječenjem (ako je moguće) ili na red dolazi potpomognuta oplodnja.
Postoji više metoda umjetne oplodnje, od kojih su najčešće inseminacija, in vitro oplodnja (IVF) te ICSI, GIFT i ZIFT metode. Prvi korak najčešće je inseminacija, a nakon toga se koriste i kompleksnije metode ako ovaj postupak ne urodi plodom. Bitno je da parovi koji prolaze kroz proces umjetne oplodnje budu strpljivi i da razumiju kako se radi o dugoročnom procesu. Nažalost, ne možemo odmah očekivati dobre rezultate.
Prije početka terapije također je dobro pogledati neke javno dostupne informacije koje nude mjesta poput potpomognuta oplodnja forum, kako biste čuli iskustva parova s klinikama i općenito nešto više o metodama potpomognute oplodnje. Tuđa iskustva često znaju biti ohrabrujuća i u ovim je trenucima ključno da se okružite ljudima koji su prošli kroz uspješne cikluse umjetne oplodnje. Dobar stav od velike je pomoći kad je u pitanju umjetna oplodnja jer stres također može intenzivno utjecati na naše zdravlje.
1. Inseminacija
Prvi korak u potpomognutoj oplodnji najčešće je inseminacija, i to zbog svoje jednostavnosti i učinkovitosti. Ovaj postupak uključuje ubrizgavanje uzorka specijalno pripremljene sperme neposredno u šupljinu maternice tijekom ovulacije. Ovom metodom i posebnom pripremom sperme povećava se vjerojatnost začeća. Ovaj postupak u potpunosti je bezbolan i tipično je da parovi prvobitno provode inseminaciju čak do šest puta te tek onda pređu na druge oblike umjetne oplodnje ako inseminacija ne bude uspješna.
2. In vitro oplodnja
In vitro umjetna oplodnja jest tretman u kojemu se jajašca kombiniraju sa spermom izvan tijela majke (odakle i dolazi naziv in vitro). Nakon združivanja stanica u laboratoriju, nekoliko dana nakon oplodnje, embrij se vraća u maternicu. Ako se embrij implantira u stijenku maternice započinje umjetna oplodnja. Spomenuta metoda koristi se kada inseminacija nije uspjela, ili kod istospolnih partnera ili žena koje žele dijete bez muškog partnera.
Najčešći razlozi za in vitro oplodnju jesu oštećenja jajovoda, endometrioza, oštećenja sperme, sindrom policističnih jajnika, miomi maternice i slično. Ovo je također oplodnja koja se odabire kada je neplodnost oca ili majke neobjašnjiva. Metoda se također koristi kod trudnoće preko surogat majke. Ono što se često preporučuje, a posebno je kontroverzno, jest uvođenje tri ili četiri embrija kako bi se šanse za trudnoću povećale. Ovo će značiti da, ako prvi embrio pravilno zaraste u maternicu, na kraju procedure ostaje višak embrija, koji par može zamrznuti, donirati, ali i odbaciti.
Prva in vitro oplodnja napravljena je 1978. godine u Engleskoj, i od tada se više od 8 milijuna beba rodilo ovom metodom, iako je iznimno složena i skupa. Iako postaje pristupačnija, ova metoda još uvijek je sačuvana samo za privilegiranije parove.
Ono što je također jedna od prednosti ovakve oplodnje jest što postoji mogućnost odabira spola djeteta, tako da se embrio prije implantacije testira na muške ili ženske kromosome.
Za parove mlađe od 35 godina uspješnost je gotovo 50%, dok nakon 40. godine uspješnost drastično pada na tek 10% posto. Zbog toga je također dobro da se par rano odluči na ovakvu vrstu pomoći te da se obje osobe dovoljno rano informiraju o svojim zdravstvenim problemima. Što se ranije krene, to bolje, a svi znamo da svi procesi vezani za zdravlje često znaju biti odgođeni.
3. Ostale metode medicinske potpomognute oplodnje
Iako nisu jednako popularne, ICSI, ZIFT i GIFT metode mogu biti iznimno učinkovite. Svakako se morate savjetovati s liječnikom kako biste dobili više informacija o tome što je ispravno za vas, odnosno koja bi opcija kod vas mogla biti najbolja umjetna oplodnja.
ICSI metoda koristi se u slučajevima kada je broj spermija u ejakulatu drastično nizak tj. kada se radi o teškoj muškoj neplodnosti. Spermiji se uzimaju iz sperme ili direktno iz testisa i mikroinjekcijom se isključivo jedan spermij unosi u jajnu stanicu, koja se nakon razvitka ponovno unosi in vitro metodom.
GIFT i ZIFT metode su također neka vrsta modifikacije in vitro oplodnje. Ove procedure su ipak znatno kraće jer se oplođene jajne stanice direktno unose u jajovod unutar 24 sata. Dakle nema razvitka embrija izvan majčinog tijela. Ovi načini oplodnje se rjeđe koriste jer zahtijevaju kirurški zahvat, ali i zbog toga što su za ovu metodu potrebni u potpunosti zdravi jajovodi, a upravo su problematični jajovodi čest problem koji uzrokuje neplodnost.
Ovakve se metode dodatno pospješuju različitim afrodizijacima, biljnim terapijama u suradnji s fitoterapeutom i slično… Naravno, ne mogu utjecati na uspješnost same oplodnje, ali mogu poboljšati kvalitetu jajne stanice i spermija, što je također bitno! Ljudima se uvijek preporučuje da, ako odluče da je umjetna oplodnja nešto što žele pokušati, odmah krenu sa zdravijim životom.
Manje kemikalija u okolini, bolja prehrana, manje stresa, bolji san… Sve ove stvari izuzetno su bitne i mogu biti od velike pomoći u kvalitetnom procesu umjetne oplodnje. Krenite od malih stvari i mijenjajte ih kako stignete te budite ponosni na svaki korak koji ste poduzeli. Ne zaboravite na kretanje kao što je vježbanje ili pak jednostavno šetanje! Tijelo je napravljeno da bude pokretno, stoga trebamo to poštivati.
Je li umjetna oplodnja etička?
Kao i brojna druga medicinska postignuća 20. stoljeća, često se u pitanje dovodi sama moralnost potpomognute oplodnje. Ovakvi postupci povlače brojna pitanja: kada počinje život? Ima li embrio prava, i ako ih ima jesu li ta prava veća od prava majke? Je li potpomognuta oplodnja korektna s vjerskog stajališta?
S obzirom na to da se odgovori na ova pitanja ne mogu naći u znanosti već u filozofiji i drugim humanističkim poljima, jasno je da će ovakve rasprave trajati još dugo vremena i da će se zakoni na ovu temu konstantno mijenjati ovisno o mentalitetu i sastavu stanovništva. Liberalnije države generalno imaju “labavije” zakone i više opcija što se tiče umjetne oplodnje, dok je u nekim drugim državama izuzetno teško naći doktora koji će se ovime baviti. Umjetna oplodnja uvijek će biti kontroverzna tema.
Bitno je napomenuti da je potpomognuta oplodnja na svijet donijela nekoliko milijuna djece od dana kada je postala dio medicine, te da je većina takve djece odrasla u vrlo sretnom obiteljskom okružju jer su bila vrlo željena i voljena. Diskusije oko dvojbi vezanih uz ovu tematiku također možete pogledati na potpomognuta oplodnja forum.