Majmunske boginje i njihovo širenje diljem svijeta uznemirilo je ljude diljem svijeta u 2022. godini, iako koronavirus koji je uzrokovao ranije nezamislivu pandemiju još uvijek drži primat po broju oboljelih. Strah od novog virusa, a u ovom slučaju riječ je o virusnoj zoonozi, naveo je mnoge ljude da se i dalje drže strogih pravila distance i higijene koji su vrijedili i tijekom pandemije.
Što su zapravo majmunske boginje, koje im je porijeklo i simptomi te kako se liječiti u slučaju zaraze pročitajte u nastavku teksta.
Majmunske boginje – bolest koju uzrokuje virus iz Afrike
Majmunske boginje su bolest koja se svrstava u skupinu zoonoza, bolesti koje se sa životinje koja je zaražena i nosi virus može prenijeti na ljude. Simptomi bolesti prilično su slični velikim boginjama, a opasni su po život ovisno o tome o kojoj je vrsti boginja riječ.
Ovu bolest uzrokuje virus koji pripada u rod virusa Orthopoxovirus. Riječ je o virusu koji ima dva lanca DNK te koji se javlja u dvije genetski različite vrste poznate kao centralnoafrički virus i zapadnoafrički virus.
Čovjek se ovim virusom može zaraziti preko kontakta sa zaraženom životinjom ili kroz bliski kontakt s drugim ljudima.
Virusi su međusobno slični, ali majmunske boginje simptomi kod ove dvije vrste su različiti po težini. Centralnoafrički virus ima dvije vrlo neugodne osobine: prenosi se mnogo lakše nego zapadnoafrički, a sa sobom nosi težu kliničku sliku stoga je mnogo neugodnija varijanta majmunskih boginja.
Ime majmunske boginje posljedica je činjenice da je bolest prvi puta otkrivena u koloniji majmuna. Bilo je to 1958. godine u Danskoj, kada se u toj koloniji majmuna makaka pojavila bolest koja je kod njih uzrokovala ospice i gnojne mjehure na tijelu.
Virus koji uzrokuje ovu bolest kod ljudi se prvi puta pojavio 1970. godine, u DR Kongo. Njegovo djelovanje brzo se proširilo kroz ostale afričke države, od Kameruna, Libije i Nigerije pa sve do Sudana. Većinom je bila riječ o seoskim područjima u kojima se lakše dolazilo u kontakt sa zaraženim životinjama.
Ipak, DR Kongo, ranije poznat kao Zair, ostao je središte zaraze i upravo se u ovoj afričkoj državi događa najveći broj zaraza. Afrički kontinent smatra se izvorom zaraze koja se povremeno prenese i šire, u manjem ili većem valu epidemije.
Smrtnost kod zaraze majmunskim boginjama je mnogo veća u Africi jer ne postoji napredan zdravstveni sustav kao što je u Americi ili u Europi gdje je smrtnost vrlo niska.
Majmunske boginje – prijenos
Ako niste znali kako se prenose majmunske boginje prijenos virusa je sa životinje na čovjeka, te s čovjeka na čovjeka.
Do pojave zaraze kod čovjeka dolazi u slučajevima kada čovjek dođe u kontakt sa zaraženom životinjom i njenim izlučevinama, što se vrlo često događa putem ugriza ili ogrebotina koje životinja uzrokuje kod ljudi. Također može se prenijeti i preko dišnog sustava te kihanjem ili kašljanjem, a epidemija posljednja epidemija majmunskih boginja ukazala je na povećanu šansu zaraze s čovjeka na čovjeka spolnim putem.
Virus se najčešće prenosi putem malih glodavaca poput štakora, vjeverica i puhova, ali i većih skupina, poput gore navedenih majmuna. Majmuni i glodavci endemski su prenositelji ovog virusa.
Virus ove bolesti do 2003. godine nije napustio područje Afrike sve dok jedna američka trgovina kućnih ljubimaca nije uvezla zaražene glodavce koji su se prodavali kao egzotični kućni ljubimci i na taj način donijela virus na afričko tlo. Glodavci su stigli iz afričke države Gane, a virus se proširio kroz 6 američkih saveznih država.
Slučajevi su se sporadično počeli pojavljivati u 2018. i 2019. godini, a nešto se veći broj pojavio 2022. godine, u Velikoj Britaniji, da bi se kasnije proširio Europom, Amerikom i Australijom.
Majmunske boginje simptomi i trajanje bolesti
Majmunske boginje kliničkom slikom dosta nalikuju velikim boginjama koje su iskorijenjene 1980. godine i to uz pomoć cijepljenja. Isto cjepivo još uvijek može pružiti zaštitu i protiv majmunskih boginja.
Kako izgleda klinička slika bolesti i koji su simptomi? Simptomi nalikuju velikim boginjama, ali tijek bolesti je mnogo lakši i manje opasan.
Inkubacija bolesti traje jedan do dva tjedna, ovisno o organizmu i njegovom imunitetu, a nakon pojave simptoma bolest može trajati još prilično dugo, od 2 do 4 tjedna.
Prvi simptomi bolesti slični su kao i kod ostalih virusa, a prvenstveno je riječ o temperaturi i bolovima u mišićima. Osim toga majmunske boginje simptomi mogu biti raznovrsni: od glavobolje, bolova u leđima pa sve do osipa.
Kod majmunskih se boginja pojavljuje karakterističan osip koji se pretvara u papule, a nakon toga se pojavljuju mjehurići i gnojni čvorići koji su vrlo neugledni, ali i neugodni. Osip se pojavljuje prvo na licu, a nakon toga i na ostale dijelove tijela, što uključuje i genitalno područje.
Važno je napomenuti da je osoba koja oboli od majmunskih boginja jako dugo zarazna, a riječ je o periodu u kojem ima kraste što znači da osoba više nije zarazna kada joj otpadnu kraste.
Zaražene osobe većinom se liječe u kućnim uvjetima, izolirani od ostalih ukućana u potpunosti, bez fizičkog doticaja i dijeljenja prostorija ili posuđa. Osobe koje dijele kućanstvo s oboljelim također moraju biti pod nadzorom te se treba pratiti moguća pojava simptoma.
Majmunske boginje simptomi opasniji su za ljude koji su imunokompromitirani, te za trudnice i djecu.
Jedna od važnih činjenica vezanih uz ovu bolest je i ta da su svi testovi napravljeni u 2022. godini otkrili da je riječ o blažoj, zapadno-afričkoj varijanti bolesti koja uzrokuje lakše simptome i čija je stopa smrtnosti niža. Ona u razvijenim zapadnim zemljama iznosi manje od 4%.
Smrtnost je obično uzrokovana pojavom komplikacija kao što su sepsa, encefalitis, upala pluća ili neka od sekundarnih infekcija tijela koje ima loš imunitet.
Zanimljivot vezana uz 2022. epidemiju majmunskih boginja jest i ta da su se većinom prenosile nekom vrstom intimnog kontakta ili spolnim odnosom.
Majmunske boginje – liječenje i zaštita
Iako za sada ne postoji lijek za majmunske boginje istraživanja su pokazala da cjepivo protiv velikih boginja vrlo dobro zaštićuje protiv ove bolesti pa se stoga većina osoba starijih od 50 godina smatra zaštićenima jer su primila dozu cjepiva protiv velikih boginja.
Liječenje je obično simptomatsko, iako se u ozbiljnijim slučajevima koristio i antivirusni lijek cidofovir, no on je imao jako negativni utjecaj na bubrežnu funkciju stoga ga je zamijenio brincidofovir.
Najvažniji postupak za sprječavanje pojave majmunskih boginja je prevencija. Prevencija zaraze se bazira na izbjegavanju kontakata sa životinjama ili kontaminiranim predmetima iz njihove blizine, a isto vrijedi i za zarazu međusobno među ljudima.
Zbog toga je vrlo važno naglasiti važnost higijene kod osoba koje se nalaze u blizini životinja ili se brinu o njima. Virus se na ovaj način može vrlo jednostavno širiti.