Ljudski organizam izuzetno je kompliciran i često može raditi stvari koje se čine suprotnima našoj intuiciji. Iako nam većinu vremena zaista pokušava pomoći da živimo ugodniji život i da budemo sigurni, jer je to njegova evolucijska uloga, dobar dio vremena nas sprečava u stvarima koje bismo mi željeli napraviti. Tko god je pokušao razviti neku novu naviku ili promijeniti način na koji živi, vrlo vjerojatno se susreo s pojmom neuroplastičnost i vidio je koliki otpor postoji u takvim promjenama.
Danas ćemo razgovarati o ljudskom živčanom sustavu te neuroplastičnosti, odnosno mijenjanju tog živčanog sustava. Znate li vi što je neuroplastičnost? Neuroplastičnost je prenamjena mozga da funkcionira na neki način koji se razlikuje od načina na koji je mozak ranije funkcionirao.
Jednom kada bolje shvatimo znanost iza ovih stvari, lakše ćemo mijenjati svoje živote i razumjeti što možemo očekivati, a što ne.
Što je živčani sustav?
Mnogi misle da je živčani sustav jedan od sustava koji se nedovoljno poučava u školama, pogotovo s obzirom na to koliko je bitan. Općenito govoreći ljudi najveću pažnju najčešće pridaju kardiovaskularnom sustavu, zaboravljajući da živčani sustav igra jako veliku ulogu. Živčani sustav je konstantna petlja koja vrti informacije između tijela, leđne moždine i mozga. Mozak je naravno zaslužen za procesiranje tih informacija i razumijevanje istih, ali je bitno da te informacije pravovremeno i dobrim kanalima dođu do njega.
Živčani sustav također upravlja svim ostalim organskim sustavima u tijelu te zbog toga mislimo da je ipak on najbitniji. Kada bismo razdvojili živčani sustav na dijelove i te dijelove razdvojili na još manje, na kraju bismo došli do neurona. Neuron je zapravo stanica živčanog sustava i između neurona postoje sinapse. Sinapse su kao male prazne pukotine u kojima se prenose informacije koje putuje između dijelova tijela. Te informacije se prenose u obliku određenih kemikalija i impulsa te je zbog toga bitno da naši neuroni budu zdravi te da sinapse mogu dobro provoditi podražaje. Zanimljivo je otkriti da su ljudi zapravo kao električni krugovi kad se razmišlja o tome na taj način.
Na primjer deja vu se zapravo dešava zato što neuroni koji su bili aktivni u nekom trenutku u našem životu postali na identičan način aktivni sada. Ako na taj način promatramo naš mozak, možemo zaključiti da je on zapravo mapa svega što nam se ikada desilo. Živčani se sustav može promatrati iz dvije različite perspektive. S jedne strane možemo ga smatrati refleksivnim zbog toga što reagira na podražaje izvana, a s druge strane može se koristiti iz namjere, odnosno možemo mijenjati okolinu nekim našim idejama i ishodima.
Glavne funkcije živčanog sustava
Senzacija
Živčani sustav ima 5 glavnih funkcija. Prva funkcija je funkcija doživljaja, odnosno senzacija. Naravno, to je i najpoznatija funkcija, baš zbog toga što se vrlo rano u životu uče osjetila kao što su vid, sluh, njuh, okus, dodir i slično. Najlakši i najjednostavniji način da uvidite komunikaciju vašeg mozga s neuronima zapravo se nalazi u vašim prstima, ušima ili na jeziku.
Percepcija
Druga glavna funkcija živčanog sustava jest percepcija, funkcija koju mnogi ljudi ne razumiju. Koja je razlika između percepcije i senzacije? Percepcija je mogućnost da ono što doživljavamo i osjetimo stavimo u neki kalup kojeg smo već koristili i koji nam omogućuje razumijevanje onoga što se događa. Percepcija je zapravo uzimanje informacije iz vanjskog svijeta i naše razumijevanje iste informacije. Svatko će na drugačiji način percipirati stvari, a postoji i razlika u sposobnosti percepcije: netko može percipirati više, a netko manje. Neki ljudi percipiraju određene tipove ljudi ili stvari više nego drugi te se po tome jasno razlikujemo. Većina ima mogućnost percipiranja više stvari odjednom – to se naziva multitaskingom.
Emocije
Treća funkcija našeg mozga i živčanog sustava jesu emocije. Emocije su ni više ni manje nego ispuštanje određenih neuromodulatora koji mijenjaju stanje našeg živčanog sustava. Tu se često radi o različitim hormonima kao što su dopamin, serotonin, noradrenalin i slično. Različiti organi u našem tijelu imaju receptore koji primaju te neuromodulatore i zbog toga, recimo, nervozu možete osjećati kao bol u želucu ili ubrzanu probavu. Bitno je razumjeti da se osjećaji moraju staviti u neki kontekst jer svatko drugačije razumije osjećaje.
Misli
Predzadnja glavna funkcija živčanog sustava jesu misli. Ljudi uglavnom vjeruju da su misli jedina stvar koju naš mozak radi, jer je to jedina stvar koja zvuči kao konstantni mentalni razgovor. Ali misli su samo dio onoga što mozak radi. Misli nam omogućuju da razumijemo sadašnjost, sjetimo se stvari iz prošlosti te razmišljamo o tome kako bi budućnost mogla izgledati. Misli također mogu biti refleksivne ili iz namjere.
Akcije
Zadnja funkcija živčanog sustava uključuje akcije i ponašanja. Ponašanje je zapravo ono što sve prethodne funkcije spaja u jednu stvar koja je vidljiva izvana. Vaše misli, vaše emocije, vaša percepcija i ono što osjećate, sve se kombinira i možete napraviti nešto što mislite da je bitno i relevantno. Ovo je dio pomoću kojeg vaš živčani sustav zapravo komunicira s okolinom, tako da ju i mijenja.
Neuroplastičnost – mijenjanje živčanog sustava
Neuroplastičnost je svakako jedan od najpopularnijih termina u znanosti u posljednje vrijeme. Da bismo razumjeli neuroplastičnost, moramo razumjeti svoj mozak i raditi analizu koja podrazumijeva da ćemo proučavati ono što nam se dešava i pokušati naći uzrok tome u našem živčanom sustavu.
Ako nikada ne obrađujete svoje emocije i misli kako treba, to znači da ste vjerojatno vrlo impulzivni. Na tome morate poraditi kako bi vam život bio lakši i bolji. Neuroplastičnost je zapravo ideja promjene mreže neurona u vašem umu i trebala bi vam olakšati da radite stvari koje nekada nisu bile refleksivne.
Uvijek postoje dvije različite stvari koje trebate uzeti u obzir kada pokušavate promijeniti svoj mozak, a to je ono što pokušavate promijeniti i koja je navika ili struktura u vašem životu koja vas podržava u toj promjeni. Nažalost, ne možemo stvoriti velike neuralne promjene u drugim organima. Mogli bismo promijeniti način na koji naš mozak radi, ali i dalje bismo mogli osjećati stres u želucu i probavnom sustavu.
Jedan od najboljih načina da se opiše neuroplastičnost je primjerima. Ljudi kojima nedostaje poseban osjet imaju vrlo plastičan mozak koji se stalno mijenja kako bi podržao svoj opstanak. Za djecu rođenu sa sljepoćom vrlo je uobičajeno da mozak promijeni područje koje obično pomaže kod vida i reprogramira ga tako da olakšava čitanje Brailleovog pisma.
Mozak odraslih ljudi najčešće se mijenja s obzirom na iskustva kao doživljavamo. Kod odraslih su ta iskustva regulirana emocijama, što se na razini organizma zapravo regulira neuromodulatorima. Neuromodulatori kao dopamin, serotonin, acetilkolin i slično su kemijske tvari koje svi poznajemo kao hormone. Vjerojatno ste čuli da je serotonin hormon sreće, a dopamin hormon uzbuđenosti. Kad u sustavu imamo više neuromodulatora, skloniji smo mijenjanju. Zbog toga mnogi ljudi u dramatičnim situacijama jako mijenjaju strukturu svog mozga i to svakako ostavlja traga na svima.
Važnost sna i fokusa
Ono što mnogi ljudi ne razumiju jest da promjene u mozgu, odnosno neuroplastičnost zapravo nije nešto što se dešava stalno i što se dešava u tom trenutku. Neuroplastičnost se dešava upravo preko noći kada se pojačavaju poveznice između naših sinapsi. Neovisno o tome na kojem sinapsama je bio naglasak, tijekom dana mozak mijenja svoju strukturu. Razumljivo je da se mozak mijenja u onom periodu kada ostatak našeg tijela ne mora biti u potpunosti upaljen, već mozak može uzeti većinu energije za svoj posao.
Naš mozak se također jako mijenjao u tim periodima dubokog odmora, a periodi dubokog odmora javljaju se kad se osoba disocira i kada u potpunosti ne obraća pažnju na sve što se nalazi oko nje. Ako želimo optimizirati svoju neuroplastičnost i osigurati da sve ono što učimo zaista završava u našem mozgu, trebali bismo biti bolji u duljem i kvalitetnijem spavanju.
Kako poboljšati neuroplastičnost
Neuroplastičnost moramo poboljšati tako što ćemo ju za početak pokrenuti. Mijenjanje našeg mozga zapravo se dešava zbog jako velikog broja stvari i ne moramo mi sami nužno napraviti neku promjenu da bi se naš mozak promijenio jer već postoji puno stvari koje doživljavamo i koje mijenjaju naš mozak bez da smo mi to htjeli. Stoga većina znanja i spoznaja koje dobijete kroz dan zapravo mijenjaju vaš mozak. Na taj način funkcioniraju i sjećanja. Ukoliko želite nešto specifično spremiti u svoj mozak, odnosno želite dati više pažnje nečemu, jako je bitno da o tome često razmišljate.
Baš zbog toga dobro je učiti ranije, zato što trebamo spremiti informacije u svoj mozak dovoljno rano tako da nakon unošenja informacija preko njih nekoliko puta prespavamo. Spavanje na neki način utvrđuje naše znanje i zbog toga je izuzetno korisno. Mnogi ljudi vole testirati u kojem periodu dana bolje uče i preporučuje se da probate jutarnje i večernje termine kako biste vidjeli koji su optimalni za vas. Iako mnoga istraživanja pokazuju da smo kreativniji budni ujutro, neki ljudi jednostavno bolje funkcioniraju kasnije kroz dan i to je jedina prilika kada se zapravo mogu posvetiti svojem učenju i promjeni.
Neuroplastičnost i trauma
Kao što smo rekli, dječji mozgovi su izuzetno neuroplastični i zbog toga se traume iz djetinjstva uvuku kroz cijeli život. Djeca su izuzetno osjetljiva u ranom djetinjstvu te moramo biti vrlo oprezni u vezi toga kako se odnosimo prema njima. Dokazano je da su djeca koja su u djetinjstvu imala neugodna iskustva sa svojim starateljima i okruženjem kasnije imala puno veću šansu da razviju posttraumatski stresni poremećaj, tjeskobu, depresiju, suicidalno ponašanje… Također su sklonija korištenju opijata i zlouporabi lijekova.
Slična se stvar dešava kod odraslih ljudi. Međutim, odrasli ljudi već do neke razine imaju filter informacija koje su pušteni u njihov mozak. Odrasla osoba će vjerojatno bolje reagirati na traumu (osim ako će ju povezati s nekom traumom iz prošlosti) pa zbog toga generalno možemo očekivati veću otpornost. Ipak krajnje traumatska iskustva mogu na naš ostaviti veliki učinak, a mnoge psihičke bolesti i traumatska iskustva povezana su s povećanim rizicima od raznih bolesti živčanog sustava.
Trauma
Sigurno ste čuli da trauma zapravo ostaje u tijelu zauvijek. Naš se mozak izuzetno mijenja s obzirom na to što se dešava oko nas. Problem u toj situaciji jest što je mozak također procesor koji kontrolira sve ostale organe i dijelove našeg tijela. Ukoliko se neuralni put u našem mozgu promijeni na taj način da češće osjećamo stres i tjeskobu. Ta vrsta neugode može se pretvoriti u upalu u raznim dijelovima tijela.
Bitno je izbacivati stres iz sebe nekom vrstom tjelovježbe ili kretanja te imati otvorene razgovore s onima koji su vam bliski. Na taj način stvara se svijest o problemima u kojima se svi nalazimo i osjećat ćete se povezanim sa vašom okolinom.
Neuroplastičnost je sposobnost mozga da se mijenja i da mijenja naš cijeli živčani sustav. Živčani sustav je kao jedan veliki električni krug koji se nalazi u našem tijelu i regulira sve naše organe kako bismo bili zdravi. Naš mozak i na živčani sustav moraju biti zdravi. Trebamo regulirati svoju traumu i ograničiti količinu stresa koja ulazi u naše tijelo.