Razvojem medicine i metodama imunizacije razvijene zemlje Zapada eliminirale su brojne zarazne infekcije koje su kroz povijest bile iznimno problematične i često smrtonosne za bolesnike. Na ovakve smo bolesti danas gotovo zaboravili, i susrećemo se s njima samo u udžbenicima i knjigama.
U nekim su kulturama ove bolesti u potpunosti izumrle, a ponekad se zabilježava samo par slučajeva godišnje te stoga nema prijetnje od nastanka epidemija. Dječja paraliza, tetanus i ospice samo su neke od bolesti za koje je cjepivo već godinama korišteno i kod kojih smo iz prve ruke posvjedočili moći cjepiva.
Jedna od takvih bolesti je i difterija, opasna bakterijska infekcija koja je 50-ih godina prošlog stoljeća harala Europom, a danas se gotovo nigdje u Europi ne pojavljuje. Mortalitet među oboljelima od difterije iznosi visokih 10 – 30%.
Što je difterija?
Difterija je opasna bakterijska infekcija koja zahvaća sluznicu grla i nosa bolesnika. Iako je iznimno rijetka u razvijenim zemljama zbog lako dostupnog cjepiva, mnoge države u kojima ova praksa nije široko raširena i danas se suočavaju s ovom ozbiljnom bolesti.
Osobe koje obolijevaju imaju problema s disanjem i radom srca, a ako se ne liječi bolest može rezultirati i smrću. Stoga je iznimno važno da se osoba rano dijagnosticira i da se difterija krene liječiti na vrijeme.
Difterija – koji je uzrok bolesti?
Difterija je uzrokovana bakterijom Corynebacterium diphtheriae. Ova bakterija nekada se zove i Klebs-Lofflerovim bacilom, po njemačkim bakteriolozima koji su po prvi puta otkrili ovog uzročnika difterije.
Bakterija napada sluznicu grla i nosa gdje prijanja na mukoznu sluznicu. Bolest je uzrokovana opasnim tvarima koje ova bakterija ispušta.
Naime, ovaj bacil ispušta poseban toksin koji prvotno uzrokuje upalu i nekrozu tkiva te stvaranje guste ovojnice u području nosa, grla, jezika i dišnih puteva. Zatim rezultira oštećenjem vitalnih organ poput srca, bubrega i živaca. Dakle, radi se o ekstremno opasnoj tvari koja može nanijeti velika oštećenja, a može i uzrokovati smrt.
Kako se difterija prenosi?
Bakterija inficira sluznicu grla i nosa te je stoga možemo pronaći u našoj sluznici. Ovo je razlog zašto se bakterija prenosi kihanjem i kašljanjem, to jest kapljičnim putem i zašto joj je to najlakši i najučinkovitiji način širenja.
Prenosi se i dodirom sa zaraženom osobom te kontaktom s predmetima koji imaju bakterije na sebi. Ovo primjerice može biti korištena čaša ili ispuhana maramica na kojoj se bakterija zadržava neko vrijeme. Zaraza se može dogoditi i diranjem otvorene rane osobe koja je zaražena.
Važno je spomenuti da čak i ako ne pokazuje simptome čovjek može biti kliconoša i prenositi bolest bez da je toga svjestan. Ova bakterija se može prenositi putem kliconoše čak do šest tjedana i upravo je zato zaraza ovom bolesti toliko učinkovita, jer je zaraza često prekrivena.
Difterija – koji su simptomi?
Simptomi difterije razvijaju se 2 do 5 dana nakon zaraze. Neki ljudi mogu biti u potpunosti asimptomatski pri početku bolesti dok većina ima blage simptome koji sliče prehladi.
Najkarakterističniji simptom difterije jest pojava sivog, gustog pokrova na grlu i krajnicima. Ovakav pokrov zovemo pseudomembranom i napravljen je od leukocita, mrtvih stanica i mrtvih bakterija koje su se akumulirale na mjestu infekcije.
Ovo je popraćeno povišenom tjelesnom temperaturom, zimicom, glasnim i jakim kašljem, otečenim vratom, grloboljom i općom nelagodom.
Kako infekcija napreduje i kako se pokreće otpuštanje toksina, razvijaju se drugi ozbiljniji simptomi: otežano disanje i gutanje nastalo zbog oštećenja živaca u grlu, problemi s vidom, nerazumljiv govor i simptomi karakteristični za stanje šoka poput blijede i hladne kože, pretjeranog znojenja i ubrzanog rada srca.
Također može doći i do oštećenja srčanog mišića i miokarditisa te upale živaca ruku i nogu (očituje se kao motorička slabost udova).
Kod osoba s lošom higijenom, kao i kod osoba koje žive u tropskom području, simptomi također mogu biti i kožni. Kožna difterija je vrsta difterije koja se širi na kožu i uzrokuje crvenilo i čireve prekrivene sivim naslagama.
Tko je podložan difteriji?
Djeca u zapadnim zemljama, primjerice u SAD-u i Europi, nisu podložna razvitku difterije zbog rutinskog cijepljenja protiv ove zarazne bolesti. U tim zemljama je razvitak ove bolesti gotovo nepostojeći.
Međutim, difterija je prilično česta u slabije razvijenim državama kod kojih je stopa imunizacije niska. U takvim zemljama djeca mlađa od 5 godina kao i osobe starije od 60 godina su posebno rizična skupina.
Općenito, postoji veća šansa od razvitka bolesti kod osoba koje se redovno ne cijepe, kod osoba koje posjećuju nerazvijene države, kod osoba koje imaju AIDS ili neku drugu bolest imunološkog sustava, te naravno kod osoba koje nemaju dobru osobnu higijenu i ne žive i rade u higijenskim uvjetima.
Kako se dijagnosticira difterija?
Ako liječnik naslućuje da osoba ima difteriju prvo će napraviti pregled grla i opipati limfu. Ako pronađe karakterističan sivi pokrov u grlu potvrdit će dijagnozu uzimanjem uzorka tkiva i slanjem na laboratorijsku obradu. Također se može raditi i kultura grla. Općenito možemo reći da je dijagnoza difterije brza i da liječenje počinje odmah nakon potvrde prisutnosti bakterije.
Kod djece su simptomi jednaki kao i kod odraslih, jedina je razlika da se kod djece ne razvija uvijek karakteristična pseudomembrana pa je bolest ipak malo teže uočiti.
Difterija – liječenje i prevencija
Difterija je prilično ozbiljna bolest te će stoga liječnik htjeti što brže krenuti s liječenjem oboljele osobe. Prvi korak u liječenju bolesti jest unijeti antitoksine kako bi se suzbio opasan bakterijski toksin.
Antitoksini se rade iz konjskog seruma i potrebno je uvijek prije upotrebe provjeriti da li je osoba alergična na ovakav pripravak. Uz to propisuju se i antibiotici poput penicilin ili eritromicina kako bi se suzbio daljini rast bakterija.
Pošto se radi o jako zaraznoj bolesti liječenje se provodi u bolnici kako bi se suzbio prijenos difterije. Dakle, pacijent će biti na jedinici intenzivnog liječenja gdje će se također moći provoditi i monitoring srčane funkcije i disanja kako bi se vidjelo da li bolest napreduje.
Nakon završetka liječenja osoba mora mirovati još jako dugo vremena, najmanje 2 tjedna jer difterije jako srozava imunitet.
Osoba koja ima difteriju je vrlo zarazna, a ta visoka stopa zaraznosti ostaje i nakon početka liječenja. Osoba je zarazna do 48 sati nakon što je već počela uzimati antibiotike.
Upravo zbog toga će i čitava obitelj oboljele osobe popiti kuru antibiotika kako bi se osiguralo sprječavanje širenja bolesti.
Najučinkovitija prevencija i zaštita od ove bolesti jest cijepljenje. Rutinsko cijepljenje protiv difterije uvedeno je već 1948. godine i pokazalo se iznimno učinkovitim u suzbijanju bolesti.
Djeca su cijepljena kombiniranim cjepivom pod imenom DTP iliti DI-TE-PER. Ovo je cjepivo koje štiti od difterije, tetanusa i hripavca (pertussisa). Djetetu je potrebno dati pet tretmana, kada ima 2 mjeseca, 4 mjeseci, 6 mjeseci, 15 mjeseci i 4 godine. Cjepivo je iznimno snažno desetak godina, a nakon toga gubi na jakosti, no osoba više nije rizična skupina za razvoj bolesti.
Difterija u Hrvatskoj i svijetu
Iako danas nije česta zaraza ovom bakterijom, ovo nije bio slučaj u prošlom stoljeću. Prije cijepljenja zaraza je bila uobičajena, a 1953. godine u Hrvatskoj je bilo gotovo 1500 slučajeva zaraze, a smrtnost se kretala nešto ispod 10%.
Posljednji slučaj difterije u Hrvatskoj bio je 1974. godine, a nakon toga zbog redovnog cijepljenja djece više ne dolazi do zaraze.
Ipak, uvijek postoji rizik od povratka ove bolesti, pogotovo ako roditelji odbijaju cijepiti djecu protiv difterije, ali i mnogih drugih bolesti.
Danas je u cijelom svijetu ukupan broj prijavljenih slučaja difterije relativno nizak. Broj oboljelih se smanjio zbog uvođenja cijepljenja djece, no i zbog porasta higijene i životnog standarda, te razvoja medicine koji je bio očit u zadnjih stotinjak godina.
U nekim razvijenim državama poput Kanade i Njemačke difterija se javlja, ali u malom broju slučajeva, a države poput Rusije i drugih država bivšeg Sovjetskog Saveza imaju najveći zabilježeni porast bolesti zbog velikog pada cijepljenja od 90-ih godina 20. stoljeća pa sve do danas.
Jeste li znali? – zanimljivosti o difteriji
1. Bakterija Corynebacterium diphtheriae sama po sebi nije patogena to jest ne uzrokuje bolest. Ona postaje opasna tek kada je napadne bakteriofag koji nosi gene za stvaranje toksina.
Bakteriofagi su posebni virusi koji napadaju bakterije i parazitiraju na njima. Bakteriofag ponekad svoju nasljednu tvar (DNA ili RNA) ugrađuje u nasljednu tvar bakterije i tako joj daje mogućnost sinteze tvari koje prije nije mogla. Upravo ovako ova bakterija dobiva mogućnost stvaranja opasnog toksina koji uzrokuje difteriju.
2. Difterija je opasna i zato jer ju može prenijeti osoba koja nema simptoma, ali je zaražena. Takvu osobu liječnici nazivaju „prenositeljem“ i ona može širiti bolest oko sebe čak do 30 dana.
3. U skupinu 8 zemalja u kojima su u proteklih nekoliko godina zabilježene prave epidemije difterije (ne izolirani slučajevi) pripadaju Indonezija, Bangladeš, Mjanmar, Vijetnam, Venezuela, Haiti, Južna Afrika i Jemen.
4. Kada govorimo o difteriji moramo spomenuti jednu važnu osobu koja je pomogla spasiti mnoge živote. Riječ je njemačkom liječniku i imunologu Emilu von Behringu koji je otkrio serume protiv difterije i tetanusa i koji je za svoj nesebični znanstveni rad na terapiji i liječenje difterije 1901. godine dobio i Nobelovu nagradu.
5. Nakon 1987. godine, kad je zabilježen posljednji slučaj difterije prije masovnog cijepljenja, u Španjolskoj se ponovno pojavio slučaj difterije 2015. godine i to kod necijepljenog 6-godišnjaka koji je zarazio još nekoliko polaznika škole.
Dječak je bio u vrlo teškom stanju, a Španjolska je brzom reakcijom spriječila širenje bolesti i to tako da je iz Rusije dobila anti-toksine. Španjolska ih nije imala budući je vjerovala da je bolest iskorijenjena, a Rusija ima anti-toksine jer je na njenom teritoriju difterija još uvijek aktivna.