Znate li što su leukociti? Mnogi su čuli za ova tjelešca i znaju da su povezana s infekcijom, ali nisu sigurni o čemu se točno radi i jesu li leukociti obrambene stanice ili pak samo neka vrsta indikatora. U nastavku saznajte sve što vas zanima o ovoj bitnoj temi.
Krvna slika jedna je od najvažnijih dijagnostičkih pretraga koja liječniku može pomoći otkriti zdravstveno stanje osobe koja je radila pretragu, brže dijagnosticirati bolest od koje osoba boluje i na taj način započeti učinkovitije liječenje.
Jedan od elemenata krvne slike su i krvna tjelešca koja pokazuju postoji li infekcija u tijelu i o kojoj je infekciji riječ. Najpoznatiji su svakako leukociti, krvne stanice koje služe za obranu organizma i koje pokazuju koliko je ta infekcija opasna.
Referentne vrijednosti leukocita koje se smatraju normalnim za ljudski organizam na krvnoj slici imaju raspon od 4 – 10 x 10^9/l. Ovo je zapravo red veličine devet, odnosno “deset na devetu”.
Što su leukociti?
Bijele krvne stanice ili leukociti su krvne stanice odgovorne za zaštitu tijela od infekcija. Sastavni su dio našeg imunološkog sustava i cirkuliraju u krvi te reagiraju kada je potrebno: u slučaju ozljede ili bolesti. Kada nepoznati patogen uđe u tijelo one ga žustro napadaju kako bi nas obranile od bolesti.
Glavna uloga leukocita u krvi jest zaštita tijela od infekcija. Leukociti putuju kroz naš krvotok, lociraju mjesto infekcije i obavještavaju sva druga bijela krvna zrnca o lokaciji patogena kako bi tijelo započelo s intenzivnom obranom od nepoznatog organizma. Bijela zrnca zatim stižu na mjesto pronalaska patogena i bore se protiv njih proizvodeći antitijela.
Zbog toga su leukociti važan dio krvne slike i od velike pomoći pri liječenju.
Što sve znamo o leukocitima?
Iako se leukociti ujedno zovu i bijele krvne stanice, oni zapravo nisu bijele boje već su bezbojni.
Kada se pogledaju pod mikroskopom leukociti su ružičasti ili ljubičasti, ovisno o boji koju smo koristili za stvaranje preparata. Da leukocite ne obojimo ne bi mogli vidjeti njihovu strukturu pod mikroskopom.
Leukociti su iznimno sićušne stanice okruglog oblika koje imaju jasno vidljivu jezgru u svojoj sredini. Građa ovih stanica je poprilično jednostavna.
Iako su leukociti u krvi iznimno važni za naše zdravlje, njih zapravo u tijelu ima relativno malo. Leukociti čine oko 1% naše krvi te imamo daleko više eritrocita nego leukocita u našem tijelu. Zbog ovoga su i manje oscilacije u količini leukocita vrlo nepovoljne za naše tijelo.
Leukociti se stvaraju u koštanoj srži to jest mekom tkivu unutar naših kostiju iz takozvanih matičnih stanica. Zato ovo tkivo nazivamo i krvotvorno tkivo, u njemu ne nastaju samo leukociti već sve krvne stanice, te se u njemu također događa i razgradnja eritrocita te pohrana željeza koje se zatim ponovno koristi za izgradnju crvenih krvnih stanica.
Ipak, neke vrste leukocita mogu nastati i u drugim dijelovima tijela. Tako T limfociti mogu nastati u timusu i limfnim čvorovima, a B limfociti u slezeni.
Koje su vrste leukocita?
Postoji pet vrsta bijelih krvnih stanica. Neutrofili, eozinofili, bazofili, limfociti (T i B) te monociti. Sve ove vrste leukocita imaju svoju specifičnu ulogu.
Neutrofili su leukociti s jezgrom specifičnog izgleda. Naime, njihova stanična jezgra sastoji se od tri do pet segmenata što jasno možemo vidjeti pod mikroskopom. Oni su ujedno i najčešći leukociti u krvi te su prva linija obrane našeg imunološkog sustava. Skupa sa eozinofilima i bazofilima spadaju u takozvane granulocite, bijele krvne stanice sa zrncima u citoplazmi. Neutrofili hvataju i uništavaju napadačke mikroorganizme gutajući ih.
Eozinofili također spadaju u granulocite no nešto su drukčijeg izgleda od neutrofila. Jezgra eozinofila sagrađena je od samo dva segmenta. Uloga ovih leukocita je da pomažu eozinofilima u obrani tijela i bazofilima u alergijskom odgovoru. Dakle, na neki način ih možemo smatrati pomoćnicima drugih leukocita.
Bazofili su granulociti koji imaju nesegmentiranu jezgru, a u svojoj citoplazmi sadržavaju histamin i heparin. Histamin je glavna tvar odgovorna za pokretanje alergijskih i upalnih reakcija. Dakle, bazofili su oni koji uzrokuju karakteristične simptome alergije; kašalj, kihanje i curenje nosa.
T-limfociti su stanice takozvane stečene imunosti, skupa sa B-limfocitima. One su iznimno važne jer kada patogen uđe u naše tijelo, ono je nedostupno protutijelima koji se protiv njih bore. Dakle, prvo je potrebno da limfociti T prepoznaju virus ili bakteriju.
To rade tako da s receptorima vežu na patogen i tako ga prepoznaju (razlikuju od stanica našeg tijela). Oni zatim ubijaju patogen (stanice ubojice), no ono što je iznimno važno jest da imaju sposobnost memorije. Ovo znači da kada je limfocit T jednom došao u kontakt s određenim virusom, drugi ga put odmah prepoznaje i brzo reagira.
B-limfociti su leukociti koji tijelo brane stvaranjem takozvanih protutijela. Ova protutijela iznimno su specifičan i vežu se na samo određene tvari na patogenima. Dakle, točno jedno protutijelo napast će točno jednog napadača. Protutijela neutraliziraju patogene koji time prestaju biti opasni i koje kasnije druge stanice „pojedu i razgrade.
Monociti su iznimno veliki leukociti koji u sebe unose i „gutaju“ razne mikroorganizme te čiste tijelo od oštećenih stanica.
Koje su referentne vrijednosti leukocita u krvi?
Tijelo normalne osobe svaki dan proizvede gotovo sto milijardi bijelih krvnih stanica. Vađenjem i testiranjem krvi utvrđuje se razina leukocita u krvi, a time i provjerava zdravlje vašeg tijela. Za odraslu osobu normalno je da ima 4 do 11 tisuća leukocita po mikrolitru krvi.
Što je leukopenija, a što leukocitoza?
Leukopenija je stanje niskog broja leukocita u krvi. Osobe s leukopenijom imaju manjak neutrofila, stanica koje djeluju kao prva linija obrane našeg tijela. Osobe s ovim stanjem znatno su podložnije infekcijama. Iako je normalno da količina leukocita varira ovisno o tome imamo li upalne procese u tijelu, no ako su leukociti konstantno niski ovo označava pojavu leukopenije.
Ovo stanje uzrokovano je poremećajima krvne srži (primjerice multiplim mijelom i aplastičnom anemijom), autoimunim bolestima (lupus, reumatoidni artritis, itd.) i infekcijama, primjerice HIV-om.
Leukocitoza je stanje visokog broja leukocita u krvi. Povišeni broj leukocita je normalan odgovor tijela na infekciju ili upalu, međutim postoje slučajevi u kojima je leukocitoza trajna, primjerice kod leukemije, i ovo može biti opasno. Ovisno o tome koji leukociti su povišeni razlikujemo neutrofilnu leukocitozu, limfocitozu, monocitozu, eozinofiliju (često stanje koju je nerijetko povezana s alergijama, autoimunim poremećajima i parazitskim infekcijama) i bazofiliju (najrjeđi oblik).
Povišen broj leukocita u krvi uzrokovan je infekcijom ili upalom, no može biti uzrokovan i opeklinama, stresom, autoimunosnim poremećajem, problemom sa štitnjačom, lijekovima, alergijama i slično.
Koje su bolesti vezane uz leukocite?
Leukemija
Leukemija je rak krvi, stanje u kojem dolazi do abnormalno brzog, nekontroliranog rasta krvnih stanica u koštanoj srži. Naime, nastaje velik broj leukocita koji su abnormalni, nezreli, i ne mogu ispuniti svoju funkciju. Ovakve stanice počinju ispunjavati prostor unutar vaše koštane srži i istiskuju zdrave krvotvorne stanice, te tako utječu na kompletnu krvnu sliku.
Ovakve abnormalne krvne stanice nemaju nikakvu svrhu u održavanju zdravlja te onemogućuju razvitak zdravih krvnih stanica. To znači da ćete imati manjak eritrocita u krvi te stoga vaši organi i tkiva neće moći dobiti dovoljno kisika, te tijelo neće biti spremno na odgovor protiv patogena zbog manjka zdravih leukocita. Stvaranje ugrušaka također će biti otežano.
Sam razvitak leukemije pokrenut je mutacijom u DNA stanice koštane srži. Zbog ove mutacije ova stanica se nekontrolirano razmnožava i nastaje sve više nesvrsishodnih leukocita. Dakle, uočit će se leukocitoza, no svaka leukocitoza nipošto nije direktni indikator leukemije.
Leukemija se može liječiti kemoterapijom, imunoterapijom terapijom zračenjem, transplantacijom hematopoetskih stanica i slično.
Hodgkinova bolest
Hodgkinova bolest iliti Hodgkinov limfom je karcinom krvi koji se razvija u limfnom sustavu. Riječ je o genetskom poremećaju koji nastaje kao rezultat mutacije. Vaši B-limfociti doživljavaju genetsku promjenu, a mutacijom B limfocita stvaraju se abnormalne kancerogene stanice koje zovemo Reed-Sternbergovim stanicama.
Ovo stanje liječi se vrlo slično kao i leukemija: kemoterapijom, terapijom zračenjem imunoterapijom i slično.
Lupus
Lupus je autoimuna bolest koja je trenutačno neizlječiva. Uzrok same bolesti je nepoznat, a tijelo napada vaše zdrave stanice što rezultira u jakim bolovima u zglobovima, koži i slično.
Ovo stanje je mnogo češće kod žena nego kod muškaraca, zbog utjecaja hormonalnog sustava, to jest estrogena na razvitak stanja. Osobe s ovom bolešću doživljavaju spektar simptoma – tako neke osobe mogu imati vrlo blage simptome, a druge vrlo teške.
Liječenje se bazira na umanjivanju simptoma, primjerice kortikosteroidima, kemoterapeutskim lijekovima i slično. Lupus vrlo često uzrokuje leukopeniju.
Reumatoidni artritis
Reumatoidni artritis je stanje u kojemu vaš imunološki sustav napada tkivo koje oblaže zglobove. Zbog toga se simptomi manifestiraju u boli i oteklinama u prstima, rukama, stopalima i gležnjevima.
Ovo stanje također uzrokuje leukopeniju, a liječi se raznim nesteroidnim i steroidnim protuupalnim lijekovima, s obzirom na to da je dugoročni ishod bolesti znatno određen liječenjem u što ranijem stadiju bolesti.
Aplastična anemija
Aplastična anemija je rijedak poremećaj krvi koji nastaje kada matične stanice koštane srži ne uspijevaju stvoriti dovoljno krvnih stanica. Ovo ne rezultira samo u leukopeniji iliti smanjenoj razini bijelih krvnih stanica, već i u anemiji, manjku crvenih krvnih stanica i trombocitopeniji, manjku trombocita.
Ovo stanje može biti nasljedno ili stečeno zbog poremećaja u imunološkom sustavu, primjerice nakon infekcije HIV-om, hepatitisom ili Epstein-Barr virusom. Stanje se liječi imunosupresivima, transfuzijom krvi, antibioticima i raznim spojevima koji stimuliraju koštanu srž.