Reuma je opći pojam koji se koristi za označavanje različitih vrsta reumatskih bolesti, koje zahvaćaju zglobove, mišiće, kosti, tetive ili ligamente. Reumatske bolesti mogu biti upalne ili degenerativne prirode i često uzrokuju bol, oticanje, ukočenost i smanjenu pokretljivost zahvaćenih područja.
Neki od najčešćih oblika reumatizma, poput osteoartritisa, vrlo su rašireni i pogađaju milijune ljudi diljem svijeta. Reumatoidni artritis također ima značajan utjecaj na populaciju i često se javlja kod ljudi u srednjoj dobi.
Upravo zbog toga što su reumatske bolesti prilično česte one predstavljaju značajan javnozdravstveni problem diljem svijeta.
Koji su simptomi reume?
Simptomi reumatskih bolesti mogu varirati ovisno o specifičnom obliku reume i zahvaćenim područjima tijela. Međutim, neki uobičajeni simptomi reumatskih bolesti su:
1. Bol. Bol je čest simptom reumatskih bolesti i može se pojaviti u zglobovima, mišićima, tetivama ili kostima. Bol može biti različitog intenziteta, a može biti stalna ili se javljati periodično.
2. Oticanje. Upalne reumatske bolesti često uzrokuju oticanje zahvaćenih zglobova ili tkiva. Oticanje može biti vidljivo i često ga prati osjećaj napetosti kože.
3. Ukočenost. Ukočenost je čest simptom reumatskih bolesti, a posebno je jaka ujutro ili nakon duljeg perioda mirovanja. Može otežati pokretljivost zglobova ili mišića te uzrokovati još veću bol.
4. Smanjena pokretljivost. Reuma obično dovodi do smanjene pokretljivosti zahvaćenih zglobova ili mišića. Osoba može imati poteškoća s izvođenjem uobičajenih pokreta ili aktivnosti, što kod bolesnika uzrokuje veliki stres, a vrlo često je i aktivator za depresiju.
5. Umor. Umor je čest simptom reumatskih bolesti i može biti povezan s upalom, kroničnom boli ili poremećenim snom. Umor utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti pa je važan faktor ove bolesti.
6. Osip. Neke vrste reumatskih bolesti čak mogu uzrokovati osip na koži. Primjerice, lupus može uzrokovati karakteristične osipe na licu i drugim dijelovima tijela.
7. Crvenilo i toplina. Upalni procesi u zglobovima ili oko njih mogu rezultirati crvenilom i osjećajem topline u tim područjima.
8. Gubitak apetita. Reuma često dovodi do gubitka apetita i općeg smanjenja tjelesne težine.
9. Promjene na noktima. Neki oblici reumatskih bolesti mogu utjecati na nokte, uzrokujući promjene poput udubljenja, zadebljanja ili mrlja na površini nokta.
10. Problemi s vidom. Određeni oblici reumatskih bolesti mogu utjecati na oči i uzrokovati simptome poput suhoće očiju, crvenila, svrbeža, bolova u očima ili zamagljenog vida.
11. Osjetljivost na hladnoću. Neki ljudi s reumatskim bolestima mogu biti osjetljivi na hladnoću i njihovi se simptomi pogoršavaju tijekom hladnijih razdoblja.
12. Problemi s probavom. Određeni oblici reumatskih bolesti mogu utjecati na probavni sustav i izazvati simptome poput želučanih bolova, proljeva ili zatvora.
13. Promjene raspoloženja. Život s reumom može biti fizički i emocionalno izazovan. Stoga, neki ljudi s reumatskim bolestima mogu doživljavati promjene raspoloženja, depresiju, anksioznost ili osjećaj tjeskobe.
Koji su oblici reumatizma?
Reuma se pojavljuje u mnogim oblicima pa je raspon reumatskih bolesti iznimno širok. Neke vrste reume se javljaju češće od ostalih, neke su ozbiljnije, a neke su vrlo teško izlječive. U nastavku je popis 12 najčešćih vrsta reumatskih bolesti, ali i drugih bolesti koje imaju bliske veze s njom.
1. Osteoartritis
Osteoartritis, također poznat kao degenerativna bolest zglobova, najčešći je oblik artritisa.
To je kronično stanje koje uzrokuje propadanje hrskavice koja oblaže zglobove. Hrskavica je glatki, elastični sloj koji omogućava glatko kretanje zglobova. Kada se hrskavica ošteti, zglobovi postaju upaljeni, bolni i ograničeni u pokretu.
On se može razviti iz različitih razloga, uključujući starenje, prekomjerno opterećenje zglobova, nasljedne faktore, ozljede, pretilost, deformacije zglobova i drugih stanja kao što su recimo neki metabolički poremećaji.
Glavni simptomi osteoartritisa uključuju bol u zglobovima, ukočenost, oticanje, smanjenu pokretljivost i krckanje prilikom kretanja. Simptomi se obično pogoršavaju tijekom aktivnosti i mogu se privremeno olakšati odmorom.
Najčešće su pogođeni zglobovi koljena, kukovi, ruke (zglobovi prstiju) te kralježnica i stopala (npr. zglobovi palca na nozi).
Dijagnoza osteoartritisa obično se postavlja temeljem simptoma, fizičkog pregleda, rendgenskih snimaka i, u nekim slučajevima, dodatnih pretraga poput magnetske rezonancije (MR) ili analize tekućine iz zglobova.
Cilj liječenja osteoartritisa je ublažiti simptome, usporiti napredovanje bolesti i poboljšati kvalitetu života. Terapijski pristupi uključuju uporabu lijekova za smanjenje boli i upale, fizikalnu terapiju radi jačanja mišića i poboljšanja pokretljivosti, gubitak viška kilograma ako je potrebno, primjenu topline ili hladnoće za ublažavanje simptoma, kao i upotrebu ortopedskih pomagala.
Pacijenti s osteoartritisom mogu poduzeti korake kako bi sami upravljali simptomima, uključujući redovito vježbanje, održavanje zdrave prehrane, izbjegavanje prekomjernog opterećenja zglobova te postizanje zdrave tjelesne težine.
2. Reumatoidni artritis
Reumatoidni artritis je kronična autoimuna bolest koja karakterizira upalu zglobova i tkiva. Kod njega imunološki sustav tijela pogrešno napada zdrava tkiva, posebno sinovijalnu membranu koja oblaže zglobove. To rezultira upalom zglobova, oštećenjem hrskavice, kosti i drugih struktura u tijelu.
Točan uzrok ove bolesti nije poznat, ali vjeruje se da je riječ o kombinaciji genetskih i okolišnih faktora. Nasljeđe može igrati ulogu u povećanom riziku od razvoja bolesti.
Simptomi reumatoidnog artritisa uključuju bol, oticanje, ukočenost, crvenilo i toplinu u zahvaćenim zglobovima. Simptomi se obično javljaju simetrično, što znači da su pogođeni isti zglobovi na obje strane tijela. Ostali simptomi mogu uključivati umor, gubitak apetita, anemiju, osip ili čvorove na koži.
Reumatoidni artritis može zahvatiti bilo koji zglob u tijelu, ali najčešće su pogođeni zglobovi ruka i stopala, kao i zglobovi lakta, koljena, ramena i kuka.
Dijagnoza uključuje procjenu simptoma, fizikalni pregled, laboratorijske pretrage (poput testova na reumatoidni faktor i antitijela na citrulinirane proteine) te slikovne pretrage (poput rendgenskih snimaka i magnetske rezonance).
Cilj liječenja reumatoidnog artritisa je kontrolirati simptome, usporiti napredovanje bolesti i očuvati funkcionalnost zglobova.
Terapijski pristup uključuje upotrebu lijekova, poput protuupalnih lijekova, antireumatika, kortikosteroida i imunosupresiva. Biološki lijekovi koji ciljaju specifične molekule u imunološkom sustavu također se mogu koristiti.
Fizikalna terapija, prilagodba životnog stila i kirurške intervencije često su dio liječenja.
Važno je rano prepoznavanje i liječenje reumatoidnog artritisa kako bi se smanjila upala, kontrolirali simptomi i očuvala funkcionalnost zglobova.
3. Giht
Giht je vrsta artritisa koja se javlja kao rezultat nakupljanja mokraćne kiseline u tijelu.
Mokraćna kiselina je prirodna tvar koja se formira razgradnjom purina, tvari koje se nalaze u određenoj hrani. Kada se razina mokraćne kiseline u tijelu poveća, ona može formirati kristale u zglobovima, što rezultira iznenadnim napadima upale i boli.
Iako giht spada u kategoriju artritisa, ima različite uzroke i mehanizme od drugih oblika reumatizma poput reumatoidnog artritisa. Reumatoidni artritis je autoimuna bolest, dok je giht metabolički poremećaj povezan s nakupljanjem mokraćne kiseline.
Postoje određeni faktori rizika koji mogu povećati vjerojatnost razvoja gihta, uključujući nasljednu sklonost, prekomjernu konzumaciju alkohola, prehranu bogatu purinima (npr. crveno meso, morski plodovi, alkoholna pića), prekomjernu tjelesnu težinu i određene medicinske uvjete poput povišenog krvnog tlaka, dijabetesa ili bubrežnih bolesti. Iako giht nije isto što i reuma, obje su bolesti povezane s bolnim zglobovima.
Giht je specifičan oblik artritisa koji proizlazi iz poremećaja metabolizma mokraćne kiseline, dok se reuma odnosi na opći izraz za razne reumatske bolesti koje utječu na zglobove, mišiće, ligamente i druge dijelove tijela. Dakle, iako su obje bolesti povezane s problemima u zglobovima, uzroci i mehanizmi njihovog razvoja su različiti.
4. Sistemski lupus
Sistemski lupus je kronična autoimuna bolest koja može zahvatiti različite dijelove tijela, uključujući zglobove, kožu, bubrege, srce, pluća i mozak. Kod lupusa imunološki sustav tijela napada vlastite stanice, tkiva i organe, što dovodi do upale i oštećenja.
On spada u kategoriju reumatskih bolesti jer utječe na zglobove i mišiće, ali također se može manifestirati i kao sistemska bolest koja utječe na druge organe i tkiva. Iako reuma kao opći izraz obuhvaća različite reumatske bolesti, uključujući artritis, lupus je specifična vrsta reumatske bolesti.
Veza između lupusa i drugih reumatskih bolesti je složena. Osobe s lupusom mogu imati povećani rizik od razvoja drugih reumatskih bolesti kao što su reumatoidni artritis, Sjögrenov sindrom ili vaskulitis.
Osim toga, simptomi lupusa, poput bolova u zglobovima, upale i umora, mogu biti slični simptomima drugih reumatskih bolesti, što može otežati dijagnosticiranje i razlikovanje tih stanja.
Lupus se obično dijagnosticira temeljem kombinacije simptoma, laboratorijskih testova (uključujući antinuklearna antitijela) i procjene kliničke slike.
Liječenje lupusa uključuje upotrebu imunosupresivnih lijekova, protuupalnih lijekova, kortikosteroida i drugih lijekova usmjerenih na kontrolu upale i simptoma bolesti.
Također je važno provoditi redovite preglede i surađivati s reumatologom kako bi se pratilo stanje i prilagodilo liječenje prema potrebi.
5. Ankilozantni spondilitis
Ankilozantni spondilitis je kronična upalna reumatska bolest koja najčešće utječe na kralježnicu. Karakterizira se upalom zglobova između križne kosti i zdjelice i zglobova kralježnice, što može dovesti do postupnog spajanja tih zglobova i smanjenja pokretljivosti kralježnice.
Bolest također može zahvatiti druge zglobove, tetive i ligamente.
Ona pripada grupi bolesti poznatoj kao spondiloartropatije, koje su oblik upalnog artritisa povezanog s upalnim bolestima crijeva (kao što je upalna bolest crijeva) i psorijazom. Iako se može klasificirati kao reuma zbog svog utjecaja na zglobove i mišiće, ne spada u istu kategoriju kao reumatoidni artritis ili osteoartritis.
Veza između ove i drugih reumatskih bolesti je da su to upalne bolesti koje utječu na zglobove ili mišiće. Međutim, uzroci, simptomi i tijek bolesti su različiti.
Spondilitis se često javlja u mlađoj odrasloj dobi i češći je kod muškaraca nego kod žena.
Glavni simptomi uključuju bol i ukočenost u donjem dijelu leđa i kralježnici, ograničenu pokretljivost kralježnice, umor i upalu u drugim zglobovima.
Dijagnoza uključuje procjenu simptoma, fizički pregled, radiološke pretrage (kao što su rendgenski snimci i magnetska rezonanca) i laboratorijske testove (koji mogu pomoći isključiti druge moguće uzroke simptoma).
Liječenje uključuje upotrebu protuupalnih lijekova, analgetika, fizikalne terapije i vježbi koje jačaju leđne mišiće.
U nekim slučajevima, mogu se primijeniti i imunosupresivi ili biološki lijekovi koji ciljaju upalne procese u tijelu. Cilj liječenja je smanjiti upalu, ublažiti simptome, očuvati pokretljivost kralježnice i poboljšati kvalitetu života. Redoviti pregledi i suradnja s reumatologom su ključni za praćenje stanja i prilagodbu liječenja.
6. Fibromialgija
Fibromialgija je kronični poremećaj koji se karakterizira široko rasprostranjenom boli u mišićima, tetivama, ligamentima i drugim dijelovima tijela.
To je kompleksno stanje koje utječe na živčani sustav i često se povezuje s drugim simptomima poput umora, poremećaja spavanja, poteškoća s koncentracijom i mentalnim smetnjama.
Iako se fibromialgija ponekad spominje u kontekstu reumatskih bolesti, važno je napomenuti da ona ne spada u kategoriju reumatoidnog artritisa, osteoartritisa ili drugih upalnih artritisa.
Fibromialgija se smatra funkcionalnom bolešću ili poremećajem percepcije boli, a ne upalnom ili degenerativnom bolešću zglobova.
Uzroci fibromialgije nisu u potpunosti poznati, ali se vjeruje da kombinacija genetskih, neurokemijskih i okolišnih čimbenika igra ulogu u njenom razvoju. Stres, traumatska iskustva i hormonalne promjene također mogu imati utjecaj.
Dijagnoza fibromialgije postavlja se temeljem procjene simptoma, jer ne postoje specifični laboratorijski ili radiološki testovi za dijagnosticiranje ove bolesti.
Kriteriji za dijagnozu uključuju prisutnost široko rasprostranjene boli u tijelu tijekom duljeg razdoblja i karakteristične simptome poput umora i poremećaja spavanja.
Liječenje fibromialgije obično uključuje multidisciplinarni pristup koji kombinira farmakološke i nefarmakološke terapije. To može uključivati upotrebu analgetika, antidepresiva i drugih lijekova za ublažavanje simptoma, kao i terapiju vježbanjem, fizikalnu terapiju, psihoterapiju, tehniku opuštanja i promjene u načinu života.
Iako fibromialgija dijelom pripada području reumatologije, nema izravne veze s upalnim procesima u zglobovima koji karakteriziraju druge reumatske bolesti.
Međutim, osobe s fibromialgijom često obolijevaju od reumatskih bolesti, kao što su osteoartritis ili reumatoidni artritis, što može dodatno komplicirati njihovo stanje i zahtijevati sveobuhvatan pristup liječenju.
7. Sjögrenov sindrom
Sjögrenov sindrom je kronična autoimuna bolest koja se karakterizira upalom i oštećenjem žlijezda koje proizvode suze i slinu. To dovodi do suhoće očiju i suhoće usta, što su glavni simptomi ovog sindroma. Međutim, Sjögrenov sindrom može zahvatiti i druge dijelove tijela, uključujući zglobove, kožu, pluća, jetru i bubrege.
Sjögrenov sindrom spada u kategoriju reumatskih bolesti jer je autoimuna bolest koja utječe na zglobove i vezivno tkivo.
Autoimuna bolest znači da imunološki sustav tijela napada vlastite stanice i tkiva. Iako je Sjögrenov sindrom povezan s reumatskim bolestima, važno je napomenuti da se ne radi o istoj bolesti kao reumatoidni artritis ili osteoartritis.
Veza između Sjögrenovog sindroma i drugih reumatskih bolesti je da osobe sa Sjögrenovim sindromom često imaju veći rizik od razvoja drugih autoimunih bolesti, uključujući reumatoidni artritis, sistemski lupus, fibromialgiju i vaskulitis.
Ove bolesti dijele slične patološke procese i imunološke mehanizme, što može objasniti njihovu povezanost.
Dijagnoza Sjögrenovog sindroma uključuje procjenu simptoma, klinički pregled, laboratorijske pretrage (poput krvnih testova i testova funkcije žlijezda) te, u nekim slučajevima, biopsiju žlijezda slinovnica ili očne sluznice.
Liječenje se temelji na ublažavanju simptoma suhoće očiju i usta, kao i upravljanju drugim manifestacijama bolesti. To može uključivati korištenje umjetnih suza, oralnih nadomjesnih sredstava za slinu, protuupalnih lijekova, imunosupresiva i drugih lijekova za ublažavanje simptoma i smanjenje upale.
Kao i kod drugih reumatskih bolesti, suradnja s reumatologom je ključna za dijagnosticiranje i upravljanje Sjögrenovim sindromom, te za praćenje i prilagodbu terapije prema potrebi.
8. Psorijatični artritis
Psorijatični artritis je kronična upalna bolest zglobova koja se javlja kod osoba koje već imaju psorijazu, kožnu bolest koja uzrokuje crvene, ljuskave mrlje na koži.
Psorijatični artritis karakterizira upala zglobova, što može rezultirati bolom, oteklinom, ukočenošću, smanjenom pokretljivošću i deformitetima zglobova.
Simptomi psorijatičnog artritisa mogu se razlikovati od osobe do osobe, ali najčešće uključuju bol i ukočenost u zahvaćenim zglobovima, oticanje zglobova, crvenilo i toplinu oko zglobova, promjene na noktima (zadebljanje, promjene boje ili odvajanje nokta od ležišta) te umor i iscrpljenost.
Liječenje psorijatičnog artritisa obično uključuje kombinaciju farmakoloških i nefarmakoloških terapija, koje se prilagođavaju individualnim potrebama i težini bolesti.
Koriste se lijekovi protiv bolova i protuupalni lijekovi, imunosupresivni lijekovi, biološki lijekovi, te fizikalna terapija.
Uvođenje uravnotežene prehrane, redovita tjelovježba i izbjegavanje pušenja mogu pomoći u upravljanju simptomima psorijatičnog artritisa.
Važno je da osobe sa psorijatičnim artritisom redovito prate reumatologa i pridržavaju se propisane terapije kako bi kontrolirale simptome i spriječile napredovanje bolesti.
9. Lajmska bolest
Lajmska bolest, poznata i kao borelioza, je infektivna bolest uzrokovana bakterijom Borrelia burgdorferi koju prenose zaražene krpelji. Ova bolest može utjecati na različite organe i sustave u tijelu, uključujući kožu, zglobove, živčani sustav, srce i oči.
Što se tiče veze s reumom, Lajmska bolest se može povezati s reumatskim simptomima zbog upalnih reakcija koje uzrokuje.
Nakon infekcije, neki ljudi mogu razviti simptome koji nalikuju reumatoidnom artritisu, kao što su bolovi u zglobovima, oteklina i ukočenost. Ovi simptomi se obično javljaju nekoliko mjeseci nakon ugriza zaražene krpelje.
Postoje tri stadija Lajmske bolesti:
1. Rani lokalizirani stadij: U ovom stadiju se obično javlja karakteristična kožna promjena poznata kao eritema migrans (okrugao ili ovalan osip s crvenom središnjom točkom). Može biti praćena simptomima poput groznice, umora, glavobolje i bolova u mišićima.
2. Rani diseminirani stadij: Ako se infekcija ne liječi, bakterija se može proširiti na druge dijelove tijela, uključujući zglobove, srce, živčani sustav i kožu. Ovaj stadij može uzrokovati upalne reakcije u zglobovima koje su slične reumatoidnom artritisu.
3. Kasni stadij: Ako se bolest ne liječi u ranim stadijima, mogu se pojaviti dugotrajni simptomi kao što su kronični bolovi u zglobovima, upala živaca, probleme s pamćenjem i koncentracijom te umor.
Dijagnoza Lajmske bolesti temelji se na kombinaciji kliničkih simptoma, povijesti izlaganja krpeljima te laboratorijskim testovima koji potvrđuju prisutnost antitijela protiv bakterije Borrelia burgdorferi.
Liječenje Lajmske bolesti uključuje upotrebu antibiotika, poput doksiciklina ili amoksicilina, ovisno o stadiju bolesti i simptomima. U nekim slučajevima, posebno kada su prisutni reumatski simptomi, može biti potrebno dodatno liječenje protuupalnim lijekovima.
10. Polimijalgija reumatika
Polimijalgija reumatika je reuma koju karakteriziraju upala mišića i zglobova, što uzrokuje bol i ukočenost, posebno u području ramena, vrata, kukova i stražnjice. Ona se obično javlja kod osoba starijih od 50 godina, a žene su nešto češće pogođene nego muškarci.
Simptomi ove bolesti su bol i ukočenost mišića i zglobova (posebno u jutarnjim satima), otežano kretanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti (poput ustajanja iz kreveta, hodanja ili podizanja predmeta), umor i iscrpljenost, smanjenje apetita i gubitak težine.
Uzrok polimialgije reumatike nije potpuno razumljiv, ali se vjeruje da je autoimune prirode, što znači da imunološki sustav tijela napada vlastite stanice i tkiva. Nasljedni faktori i okolišni čimbenici također mogu igrati ulogu u razvoju bolesti.
Dijagnoza se postavlja na temelju procjene simptoma, fizičkog pregleda, laboratorijskih pretraga (poput povišenog C-reaktivnog proteina), kao i na isključivanju drugih mogućih uzroka simptoma.
Liječenje polimijalgije reumatike obično uključuje upotrebu niskih doza kortikosteroida, poput prednizona.
Ovi lijekovi pomažu u smanjenju upale i ublažavanju simptoma. Uz to, važno je voditi zdrav stil života, uključujući redovitu tjelovježbu, pravilnu prehranu i održavanje zdrave tjelesne težine.
Bolest obično ima dobar odgovor na terapiju kortikosteroidima, a simptomi se postupno smanjuju tijekom vremena. Međutim, kod nekih ljudi simptomi mogu trajati godinama, te je potrebno dugotrajno liječenje.
11. Behcetova bolest
Behcetova bolest je rijetka autoimuna bolest koja može utjecati na različite dijelove tijela, uključujući krvne žile, kožu, sluznicu i zglobove.
Ovu bolest karakteriziraju periodičke epizode upalnih reakcija koje dovode do simptoma kao što su oralni i genitalni ulkusi, upala očiju, kožni osip i bolovi u zglobovima.
Iako ova bolest nije izravno klasificirana kao reuma, ona može izazvati simptome koji su slični onima kod drugih reumatskih poremećaja.
Upalne reakcije u zglobovima mogu rezultirati artritisom, što dovodi do bolova, otekline i ukočenosti. Međutim, važno je napomenuti da ova bolest ne spada u skupinu reumatoidnih artritisa, kao što je reumatoidni artritis ili psorijatični artritis.
Behcetova bolest i reumatske bolesti, uključujući reumatoidni artritis, mogu dijeliti neke sličnosti u smislu imunoloških disfunkcija i upalnih procesa. Međutim, ova se bolest obično razlikuje po svojim karakterističnim simptomima kao što su oralni i genitalni ulkusi te upala očiju.
Dijagnoza se temelji na procjeni simptoma, medicinskoj anamnezi, fizičkom pregledu i isključivanju drugih mogućih uzroka simptoma.
Liječenje uključuje upotrebu lijekova za kontrolu upale i simptoma. Ovisno o težini bolesti, mogu se koristiti nesteroidni protuupalni lijekovi, kortikosteroidi, imunosupresivi i biološki lijekovi.
Važno je da osobe s ovom bolešću redovito prate reumatologa i dermatologa, jer multidisciplinarni pristup može biti potreban za upravljanje različitim simptomima i komplikacijama koje se mogu pojaviti.
Kako se liječi reuma? 5 glavnih načina liječenja
Liječenje reumatskih bolesti ovisi o vrsti i ozbiljnosti bolesti te individualnim potrebama svakog pacijenta. U njemu je vrlo važan reumatolog.
Reumatolog je liječnik specijaliziran za dijagnozu, liječenje i upravljanje bolestima vezanim uz mišiće, zglobove i vezivno tkivo. Reumatolozi se bave raznim reumatskim bolestima, uključujući autoimune bolesti, upalne bolesti zglobova, osteoartritis, osteoporozu, i druge bolesti vezivnog tkiva.
Reumatolozi prolaze specijalizaciju nakon završetka medicinskog fakulteta i opće prakse. Ona uključuje dodatno usavršavanje i obuku u području dijagnostike i liječenja reumatskih bolesti.
Tako stječu specifično znanje o reumatskim bolestima, kao i vještine za provođenje kliničkih pregleda, tumačenje dijagnostičkih testova i propisivanje odgovarajuće terapije.
Kada osoba ima simptome vezane uz mišiće, zglobove i vezivno tkivo, a postoji sumnja na reumatsku bolest, obično se upućuje reumatologu radi dijagnoze i liječenja.
Reumatolog će provesti detaljan pregled, uzeti medicinsku anamnezu, naručiti potrebne laboratorijske testove i slikovne pretrage te na temelju toga postaviti dijagnozu i izraditi plan liječenja.
Redoviti posjeti reumatologu su iznimno važni za praćenje napretka bolesti, prilagodbu terapije i upravljanje simptomima. Reumatolozi također često surađuju s drugim specijalistima, kao što su fizioterapeuti, ergoterapeuti i radiolozi, kako bi pružili sveobuhvatnu skrb za pacijente s reumatskim bolestima.
1. Lijekovi
U liječenju reumatskih bolesti često se koriste različiti lijekovi. To uključuje protuupalne lijekove (nesteroidne protuupalne lijekove ili kortikosteroide) koji pomažu u smanjenju upale i boli. Imunomodulatori i biološki lijekovi su također mogući lijekovi koji ciljaju specifične molekule u imunološkom sustavu kako bi kontrolirali upalu.
2. Fizikalna terapija
Fizikalna terapija, uključujući vježbe, istezanje, masažu, primjenu topline ili hladnoće te elektroterapiju, može pomoći u ublažavanju simptoma reumatskih bolesti.
Fizioterapeut može izraditi individualni plan vježbanja i terapije za poboljšanje pokretljivosti, jačanje mišića i smanjenje boli.
3. Promjene u načinu života
Promjene u načinu života mogu biti korisne u upravljanju reumatskim bolestima. To uključuje održavanje zdrave prehrane, redovitu tjelesnu aktivnost, gubitak viška kilograma ako je potrebno, izbjegavanje pušenja i smanjenje stresa.
Pravilna prehrana bogata antioksidansima i omega-3 masnim kiselinama može biti korisna za upalne oblike reumatizma.
4. Pomagala i ortoze
Za neke vrste reumatskih bolesti, kao što su osteoartritis ili ankilozantni spondilitis, može biti korisno korištenje ortopedskih pomagala, poput štaka, ortoza, uložaka ili specijalnih pomagala za hodanje kako bi se smanjila opterećenja zglobova ili poboljšala postura.
5. Kirurški zahvati
U određenim slučajevima, kada konzervativne metode liječenja ne daju željene rezultate, može se razmotriti kirurško liječenje. Primjeri kirurških zahvata uključuju zamjenu zgloba (artroplastika), sinovektomiju (uklanjanje sinovijalne membrane), ili artroskopiju.