Šećerna bolest ili dijabetes (diabetes mellitus) jedna je od najčešćih bolesti današnjice, a osobito je zastupljena u modernim državama čiji stanovnici imaju ubrzani ritam života, manje zdravu prehranu i visoke doze stresa.
Nažalost, sve je veći broj djece koja imaju ovu bolest što je također vrlo često uzrokovano lošom prehranom i manjkom tjelovježbe, iako postoji velik broj nasljednih slučajeva ove bolesti kod djece.
Šećerna bolest je kronična bolest što znači da većinom nije izlječiva i da jednom kada je osoba dobije bolest najčešće ostaje prisutna sve do smrti. Osnovna značajka ove bolesti je povišena razina šećera u krvi zbog čega je šećeran bolest i dobila svoj naziv.
Šećerna bolest – uzroci bolesti
Glavni organ koji regulira razinu šećera u krvi je gušterača ili pankreas. Ona je zadužena za proizvodnju inzulina, hormona koji regulira nivo šećera u krvi i to tako da pomaže šećeru da uđe u tjelesne stanice i da ga one koriste za stvaranje energije. Također, ako postoji neki višak šećera inzulin će pomoći da se on pohrani u mišiće ili u jetru.
Ako inzulina nema dovoljno tada se ovaj proces neće moći odvijati kako treba: šećer neće moći prijeći u stanice, zadržat će se u krvi i na taj način povećati količinu šećera u krvi i uzrokovati stvaranje dijabetesa, poznatijeg kao šećerna bolest.
Potrebno je znati da su razine šećera u krvi tijekom dana različite kod svakog od nas, ovisne o vremenu kada jedemo, ali i o vrsti hrane koju jedemo.
Razina glukoze se povisuje nakon jela, a tijekom sljedeća dva sata se vraćaju na normalne razine jer tijelo procesuira šećer i troši ga. Razina šećera u krvi mjeri se ujutro, nakon spavanja i razdoblja posta, a normalna razina šećera u krvi trebala bi biti u rasponu od 70 do 110 miligrama na svaki decilitar krvi.
Kod ljudi starijih od 50 godina postoji tendencija porasta razine šećera u krvi pa je šećerna bolest prilično česta u toj populaciji. Nažalost, stresan život i nezdravi način života razlog su zašto je šećerna bolest sve zastupljenija i u mlađoj populaciji. Osobito velik broj mladih ljudi boluje od pretilosti, što je vrlo čest okidač šećerne bolesti.
Šećerna bolest – dva osnovna tipa bolesti
Postoje dvije glavne vrste dijabetesa koje nazivamo šećerna bolest tipa 1 i šećerna bolest tipa 2.
Šećerna bolest tipa 1
Ona nastaje kada u tijelu nedostaje hormona inzulina koji regulira razinu šećera pa se zbog toga diže koncentracija šećera u krvi. Inzulin luče stanice gušterače što u ovom slučaju znači da gušterača ne radi dobro jer ne luči dovoljno inzulina.
Riječ je o poremećaju imunološkog sustava u kojem tijelo stvara antitijela koja uništavaju stanice gušterače odgovorne za proizvodnju inzulina. Ovaj je tip čest kod djece i mladih.
Rizični čimbenici za razvoj dijabetesa tipa 1 su genetski faktori, faktori iz okoliša, ali i starija dob rodilje.
Šećerna bolest tipa 2
Ova vrsta dijabetesa vezana je i uz neosjetljivost tijela na inzulin što zapravo znači da lučenje inzulina iz gušterače nije adekvatno niti su stanice dovoljno osjetljive na ovaj hormon. Šećerna bolest tipa 2 najčešći je oblik šećerne bolesti i njega ima 90% oboljelih.
Rizični čimbenici su pretilost, starija dob, genetska predispozicija, tjelesna neaktivnost, povišeni kolesterol i visoki krvni tlak. Žene koje su za vrijeme trudnoće razvile dijabetes mogu ga lakše ponovno dobiti u starijoj dobi.
Kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 najčešće je riječ o dvostrukom poremećaju. Organizam je stekao tzv. inzulinsku rezistenciju zbog koje glukoza ne može normalno ući u stanice jer ju inzulin ne može transportirati do tamo.
Zbog toga raste razina šećera u krvi što pak dovodi do pojačanog lučenja inzulina iz gušterače koja osjeća ovo podizanje. S obzirom na to da inzulin ne može riješiti ovaj problem viška šećera jer postoji inzulinska rezistencija s vremenom gušterača više ne može lučiti dovoljnu količinu inzulina.
Gušterača se iscrpljuje i počinje smanjivati količinu inzulina koju luči, a to s vremenom za posljedicu ima stvaranje šećerne bolesti.
Osim ova dva tipa mogu se pojaviti još neke vrste bolesti koja uzrokuje povišenje šećera u krvi. Šećerna bolest se može pojaviti i kao posljedica neke druge bolesti kao što su recimo kronične bolesti gušterače i rak gušterače. Može ju uzrokovati uzimanje određenih vrsta lijekova, a često se pojavljuje i kod trudnica.
Šećerna bolest – simptomi
Kao što smo ranije naveli postoje dva različita tipa šećerne bolesti, ali simptomi su im slični. S obzirom na to da se simptomi šećerne bolesti javljaju postupno, pa mogu trajati i nekoliko godina, bolest se najčešće ne otkriva na vrijeme. Zapravo ona se obično otkrije slučajno, tijekom nekih drugih liječničkih pretraga.
Najčešći simptomi su:
- Stalna žeđ
- Suhoća usta
- Česta potreba za mokrenjem
- Gubitak na težini
- Napadaji gladi i pospanost nakon obilnih obroka
- Problemi s vidom
- Stalni umor
- Osjećaj trnjenja u stopalima
- Sporo zacjeljivanje rana i ogrebotina
- Preznojavanje
- Slaba koncentracija
- Česte infekcije
- Ranice po tijelu, osobito na donjim ekstremitetima i stopalima
Jedan od ozbiljnijih simptoma šećerne bolesti, koji može imati smrtni ishod, ali srećom je prilično rijedak jest pojava ketoacidoze.
Ako osoba koja ima šećernu bolest jako dehidrira, a u njenoj je krvi jako povišena razina glukoze tada može doći do poremećaja svijesti. Jedan od načina na koji se može prepoznati da je riječ baš o ketoacidozi jest zadah oboljele osobe, koji u ovom slučaju jako podsjeća na aceton.
Razlog ketoacidoze je povećanje koncentracije ketona u krvi i urinu. Ketoni su vrsta otrovnih kiselina koja truje organizam i loše utječe na sve organe, a njihov je porast izuzetno opasan.
Ketoacidoza je vrlo čest simptom šećerne bolesti tipa 1, vrste šećerne bolesti koja se razvija naglo i koja ima jače izražene simptome.
Šećerna bolest – koje su komplikacije bolesti?
U slučaju kada se šećer u krvi ne regulira dovoljno dolazi do pojave raznih komplikacija, koje se dijele na akutne i kronične, od kojih se akutne smatraju iznimno opasnima.
Akutne komplikacije se javljaju jako brzo i zahtijevaju brzu i adekvatnu reakciju jer je takvo stanje za dijabetičara opasno po život. Riječ je o hipoglikemiji i hiperglikemiji.
Što je hipoglikemija?
Hipoglikemija označava sniženu koncentraciju šećera u krvi, a do nje dolazi kada u krvi ima previše inzulina i premalo glukoze tj. šećera.
Do hipoglikemije obično dolazi kada oboljeli uzme veću dozu tableta nego što je potrebno, kada osoba preskoči obrok ili ne pojede dovoljno hrane te kod pretjeranog konzumiranja alkohola ili pretjerane fizičke aktivnosti i slično. Razina šećera u krvi mora biti jako niska da bi došlo do hipoglikemije, ispod 3 mmol/L.
Simptomi hipoglikemije su jako neugodni i opasni. Osoba koja padne u stanje hipoglikemije može iskusiti pretjerano znojenje, tremor i vrtoglavicu. Blijeda je u licu, osjeća veliku glad i ubrzan rad srca što se pogoršava ako i dalje pada razina glukoze. Tada osoba može promijeniti raspoloženje i početi ispoljavati agresiju i nemir, može joj se zamutiti vid i poremetiti koncentracija da bi u najgorem stadiju osoba izgubila svijest i pala u komu.
Liječenje hipoglikemije je vrlo jednostavno: brzo uzimanje hrane ili koncentrata šećera vrlo brzo će podignuti razinu šećera u krvi. Ako je osoba jako loše i ne može uzeti hranu oralnim putem tada joj je potrebno dati injekciju glukagona u mišić.
Što je hiperglikemija?
Hiperglikemija označava stanje povišene vrijednosti glukoze u krvi, a do nje dolazi kod nemogućnosti ulaska glukoze u stanice. To se događa zbog nedostatka inzulina koji inače transportira šećer u stanice pa šećer zaostaje u krvi i raste do abnormalnih vrijednosti.
Posljedice su ozbiljne jer dolazi do poremećaja metabolizma u stanicama. S obzirom na to da u stanice ne stiže glukoza, a stanice su „gladne“ i žele hranu, one ju počinju uzimati kroz masti čime se stvaraju štetni produkti, dolazi do dehidracije uzrokovane poremećajem metabolizma vode i minerala, što potencijalno može uzrokovati komu.
Simptomi hiperglikemije se često opisuju kao 3P, što označava tri glavna simptoma. To su polidipsija ili pojačana žeđ, polifagija ili pojačana glad te poliurija ili često mokrenje. Osim toga najčešće se javljaju suha usta, glavobolja i problemi s vidom. Nije neuobičajen niti svrbež genitalija, što je jedan od najneobičnijih simptoma hiperglikemije.
Kod osoba koje bolju od dijabetesa hiperglikemijom se smatra vrijednost koja prelazi 10 mmol/L dva sata nakon obroka. To je vrijednost od 200 mg/dl.
Hiperglikemija je također posljedica neredovite kontrole koncentracije šećera u krvi stoga je vrlo važno voditi brigu o svom stanju.
Šećerna bolest – liječenje
Osobe koje su oboljele od šećerne bolesti moraju voditi računa o svojoj bolesti jer može postati opasna po život i aktivirati čitav niz novih zdravstvenih komplikacija. Mora se prakticirati redovno vađenje krvi i posjećivati dijabetologa, ali je nužna i velika promjena životnih navika i održavanje tog stanja.
Evo koje sve tretmane trebate provoditi kako bi vaša šećerna bolest ostala pod kontrolom:
1. Svakodnevna tjelovježba – normalna razina šećera u krvi vrlo se lako može postići redovnim vježbanjem izuzev u slučajevima kada se u urinu nalaze ketoni jer će to dovesti do porasta razine šećera u krvi.
2. Pridržavanje dijabetičke prehrane – oboljeli od šećerne bolesti moraju jesti manje i vrlo je važno da izbjegavaju slatka pića.
3. Redovno uzimanje lijekova – bitno je uzimati lijekove redovno i dozirati ih ovisno o hiperglikemiji.
4. Redovna kontrola razine šećera u krvi – razina šećera se mora kontrolirati redovno. U slučaju da se razboli osoba koja boluje od dijabetesa mora i češće kontrolirati šećer, osobito ako je riječ o bolesti s temperaturom.
5. Prilagođavanje doza inzulina – ovo je nužno jer postoji mogućnost pretjerivanja u dozi ili smanjivanja, ovisno o stanju organizma.
Šećerna bolest – prehrana
Za osobe koje imaju dijabetes prehrana može biti ključna za održavanje statusa quo bolesti. Ako imate hiperglikemiju važno je da vodite brigu o tome koje namirnice konzumirate. Često se preporučuje upravo da konzumirate hranu koja ima niski glikemijski indeks.
Što jesti, a što izbjegavati kod hiperglikemije:
- Namirnice koje u sebi sadrže šećer svesti na najmanju moguću mjeru
- Izbjegavati konzumaciju kolača, marmelada, sladoleda, slatkiša i slatkih sokova
- Izbjegavati rafinirani šećer i umjesto njega koristiti domaći med (obratite pozornost na porijeklo meda jer vrlo često je u njih dodavan rafinirani šećer)
- Izbjegavati piletinu, janjetinu i patku
- Potrebno je jesti više ribe
- Potrebno je jesti sve vrste povrća, ali izbjegavati krumpir radi škroba
- Smanjiti konzumaciju riže, a povećati unos heljde, ječma i zobi
- Izbjegavati tjesteninu i proizvode od bijelog brašna
- Izbjegavati banane i grožđe zbog velikog udjela šećera