Imate li u svojoj okolini nekoga tko je hipohondar? U doba informacija, kada je svaki simptom na dohvat ruke putem internetskog pretraživača, sve je veći broj ljudi koji se suočavaju s tjeskobom vezanom uz svoje zdravlje.
Zamišljate li najgore scenarije svaki put kada osjetite neobičnu bol, osjećate li se preplavljeni potrebom za neprestanim provjerama svog tjelesnog stanja, ili ste možda već bili nebrojeno puta u ordinaciji liječnika tražeći utjehu za boljku koja, prema svim medicinskim nalazima, ne postoji?
Ako je odgovor “da”, možda se borite s hipohondrijom – stanjem koje je mnogo više od obične “umišljene bolesti”. U ovom ćemo članku uroniti u dublje razumijevanje hipohondrije, istražiti njezine uzroke, simptome i načine suočavanja s ovim kompleksnim anksioznim poremećajem.
Što je hipohondrija?
Hipohondrija je prekomjerna zabrinutost ili strah od ozbiljnih bolesti temeljen na interpretaciji tjelesnih simptoma, čak ako ti simptomi mogu biti vrlo blagi ili nisu prisutni. Osobe s hipohondrijom često su uvjerene da su ozbiljno bolesne, unatoč medicinskim uvjeravanjima i nalazima koji sugeriraju suprotno.
Termin “hipohondrija” potječe iz grčkog jezika. U drevnoj grčkoj medicini, područje “hipohondrija” odnosilo se na područje ispod (hipo) i hrskavica (hondros) rebara, a mislilo se da mnoge bolesti počinju u tom području tijela.
Kroz povijest, ljudi koji su se žalili na simptome bez vidljivog uzroka bili su opisani kao da imaju problema s “hipohondrijom”, što je na kraju preraslo u sadašnje značenje termina kao prekomjerne zabrinutosti za zdravlje.
Treba napomenuti da je medicinska klasifikacija i razumijevanje hipohondrije evoluiralo tijekom godina. U novim izdanjima dijagnostičkih priručnika, kao što je DSM-5 (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje), hipohondrija je rekonceptualizirana i sada se često naziva “poremećaj bojazni od bolesti” ili “somatski simptomatski poremećaj”, ovisno o specifičnim simptomima i okolnostima pojedinca.
Hipohondrija kroz povijest
Hipohondrija kao koncept ima korijene u antičkoj medicini. Međutim, specifično ime “hipohondrija” dolazi iz drevne grčke medicine, gdje se termin “hipohondrios” odnosio na područje ispod rebara. U to doba, mislilo se da su ta područja (hipohondriji) povezana s mnogim bolestima, posebno s onima koje uključuju melankoliju ili tjeskobu.
Hipokrat, otac moderne medicine, opisao je stanja koja se mogu povezati s modernim razumijevanjem hipohondrije. No, dok je on opisao simptome i stanja povezana s hipohondrijskim regijom, sam koncept prekomjerne zabrinutosti za zdravlje kako ga danas razumijemo razvio se i promijenio tijekom stoljeća.
Kroz srednji vijek i renesansu, koncept hipohondrije evoluirao je u smjeru veće povezanosti s mentalnim i emocionalnim stanjima. Neki od poznatih liječnika i filozofa koji su pisali o hipohondriji uključuju Robert Burtona u njegovom djelu “Anatomy of Melancholy” iz 1621. godine, gdje je hipohondrija opisana kao jedan od oblika melankolije.
U moderno doba, s razvojem psihijatrije i psihologije, razumijevanje hipohondrije postalo je sofisticiranije i preciznije. U novijim vremenima, dijagnostički priručnici kao što je DSM definirali su i redefinirali hipohondriju kako bi bolje odražavali suvremeno razumijevanje tog stanja.
Koji su uzroci hipohondrije?
Uzroci hipohondrije, danas često nazivane “poremećajem bojazni od bolesti” ili “somatski simptomatski poremećaj”, su složeni i multifaktorijalni. Evo nekoliko mogućih uzroka ili čimbenika koji mogu doprinijeti razvoju ovog stanja:
1. Biološki čimbenici
Promjene u mozgu ili neravnoteža neurotransmitera mogu povećati rizik od razvoja hipohondrije. Također, osobe s određenim kroničnim bolestima mogu postati pretjerano osjetljive na svoje tjelesne senzacije, što može dovesti do povećane zabrinutosti za zdravlje.
2. Psihološki čimbenici
Traumatski događaji, osobito oni povezani s bolestima (kao što su ozbiljna bolest ili smrt člana obitelji), mogu predisponirati osobu na razvoj hipohondrije. Osim toga, osobe s određenim osobinama ličnosti, kao što su one koje imaju tendenciju da budu izrazito tjeskobne ili koje imaju nisku toleranciju na neizvjesnost, mogu biti osjetljivije na razvoj hipohondrije.
3. Obiteljski čimbenici
Postoji određena evidencija da hipohondrija može imati obiteljsku komponentu, što sugerira mogući genetski predisponirajući čimbenik. Osim toga, odrastanje u okruženju gdje su česti prekomjerni strahovi ili razgovori o bolestima može povećati rizik od razvoja ovog stanja.
4. Socijalni i kulturalni čimbenici
Osobe koje su izložene velikim količinama informacija o bolestima, bilo kroz medije, internet ili druge izvore, mogu postati prekomjerno zabrinute za svoje zdravlje. “Cyberchondria” je pojam koji se ponekad koristi za opisivanje ljudi koji redovito pretražuju internet u potrazi za informacijama o simptomima i bolestima, često dovodeći do povećane zabrinutosti.
5. Iskustva s zdravstvenim sustavom
Osobe koje su imale negativna ili traumatska iskustva s liječnicima ili zdravstvenim sustavom općenito mogu postati prekomjerno oprezne ili zabrinute za svoje zdravlje.
6. Srodni psihički poremećaji
Hipohondrija može biti povezana s drugim mentalnim poremećajima, kao što su opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), generalizirani anksiozni poremećaj (GAD), depresija i drugi.
Važno je napomenuti da uzroci hipohondrije mogu biti različiti za svaku osobu i često uključuju kombinaciju gore navedenih čimbenika. Ako sumnjate da vi ili netko koga poznajete možda pati od hipohondrije, važno je konzultirati se s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom koji može pružiti odgovarajuću dijagnozu i preporuke za liječenje.
Hipohondar – 20 najčešćih simptoma
Simptomi hipohondrije, često nazivane “poremećajem bojazni od bolesti” ili “somatski simptomatski poremećaj”, mogu varirati od osobe do osobe, ali obično uključuju sljedeće simptome.
1. Prekomjerna zabrinutost za zdravlje. Osoba može biti duboko zabrinuta da ima ozbiljnu bolest, čak i ako nema dokaza o takvoj bolesti.
2. Tumačenje normalnih tjelesnih senzacija ili manjih simptoma kao znakova ozbiljne bolesti. Na primjer, osoba može tumačiti normalan umor kao znak srčane bolesti ili običnu glavobolju kao znak tumora na mozgu.
3. Često traženje medicinske pomoći. Osoba može često posjećivati liječnike ili tražiti više mišljenja o svom zdravstvenom stanju.
4. Strah od liječničkih pregleda. Iako traže medicinsku pomoć, osobe s hipohondrijom često strahuju od medicinskih pregleda zbog straha od “loših vijesti”.
5. Konstantno pretraživanje informacija o bolestima na internetu. Takvo pretraživanje obično povećava tjeskobu.
6. Razgovaranje o zdravstvenim problemima. Osoba može često razgovarati o svojim zdravstvenim briga s drugima, tražeći utjehu ili potvrdu svojih strahova.
7. Izbjegavanje mjesta ili aktivnosti zbog straha od izlaganja bolestima. Na primjer, osoba može izbjegavati bolnice ili ljude koji su bolesni.
8. Konstantna provjera tijela. Osoba može često provjeravati svoje tijelo zbog znakova bolesti, kao što su kvržice, osipi ili bolna područja.
9. Značajna tjeskoba, koja može biti povezana s depresijom. Strah i zabrinutost za zdravlje može uzrokovati značajnu tjeskobu koja utječe na svakodnevni život osobe.
10. Neutješnost unatoč medicinskim uvjeravanjima. Čak i kada medicinsko ispitivanje pokaže da nema razloga za zabrinutost, osoba može ostati uvjerena da je ozbiljno bolesna.
11. Izmjenjivanje između liječnika. Osoba može mijenjati liječnike kada osjeća da njezin trenutni liječnik ne shvaća ozbiljno njezine zabrinutosti ili kada joj je rečeno da nema razloga za zabrinutost.
12. Izbjegavanje medicinskih informacija. Iako neki ljudi s hipohondrijom mogu pretraživati informacije o bolestima, drugi ih mogu izbjegavati iz straha da će saznati nešto što će povećati njihovu tjeskobu.
13. Poteškoće s koncentracijom. Zbog stalne zabrinutosti za zdravlje, osoba može imati poteškoće s koncentracijom u svakodnevnim aktivnostima.
14. Poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Tjeskoba i strah od bolesti može ometati svakodnevne aktivnosti, posao, odnose i druge aspekte života osobe.
15. Prekomjerna uporaba lijekova. Osoba može često uzimati bezreceptne lijekove ili tražiti propisane lijekove za tretiranje simptoma koje smatra ozbiljnim, čak i ako liječnik smatra da takvi lijekovi nisu potrebni.
16. Izražena emocionalna reakcija na vijesti o bolestima. Čuti ili čitati o nekoj bolesti može izazvati snažnu tjeskobnu ili emocionalnu reakciju.
17. Potreba za stalnim umirivanjem od strane voljenih osoba. Osoba može često tražiti uvjeravanje od obitelji i prijatelja o svom zdravlju.
18. Osjećaj nesigurnosti i potreba za kontrolom. Osjećaj da se ne može kontrolirati vlastito tijelo ili zdravlje može biti dominantan u mislima osobe s hipohondrijom.
19. Osjećaj potrebe za stalnim medicinskim testiranjem. Osoba može inzistirati na ponovljenim medicinskim testovima, čak i ako su prethodni rezultati bili normalni, kako bi se uvjerila da nema ozbiljnu bolest.
20. Strah od naslijeđenih bolesti. Ako je u obitelji postojala određena bolest, osoba s hipohondrijom može biti posebno osjetljiva na simptome koji se odnose na tu bolest, često pretpostavljajući da je naslijedila sklonost ka toj bolesti, čak i ako je rizik minimalan ili nepostojeći.
Ovi simptomi ilustriraju koliko hipohondrija može biti izazovna i emocionalno iscrpljujuća za osobe koje je doživljavaju. Mnogi ljudi s hipohondrijom svjesni su da njihova zabrinutost može biti pretjerana, ali se i dalje osjećaju zarobljenima u ciklusu tjeskobe i straha.
Ovo nije iscrpna lista, a simptomi se mogu razlikovati ovisno o pojedincu i kulturi. Osim toga, hipohondrija može biti povezana s drugim mentalnim poremećajima, što može dodatno komplicirati kliničku sliku.
Ako sumnjate da vi ili netko koga poznajete možda pati od hipohondrije, važno je konzultirati se s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom koji može pružiti odgovarajuću dijagnozu i preporuke za liječenje.
Što je cyberhondrija i zašto je opasna?
Pretraživanje interneta u potrazi za informacijama o bolestima može biti posebno štetno za osobe s hipohondrijom.
“Cyberchondria” je termin koji kombinira riječi “cyber” (odnosi se na internet) i “hypochondria” (poremećaj bojazni od bolesti). Cyberhondrija opisuje ponašanje osoba koje prekomjerno pretražuju internet u potrazi za informacijama o zdravstvenim simptomima ili bolestima, što rezultira povećanom tjeskobom ili zabrinutošću o svom zdravstvenom stanju.
Evo zašto je to loše za osobu koja je hipohondar:
- Internet je prepun informacija, a ne sve su točne ili relevantne. Osobe s hipohondrijom mogu lako naići na informacije koje nisu potpuno točne ili koje se ne odnose na njihovu specifičnu situaciju, što može pojačati njihove strahove.
- Mnoge bolesti imaju slične ili nejasno definirane simptome. Kada osoba s hipohondrijom pretražuje internet, može pogrešno povezati svoje simptome s ozbiljnim bolestima, čak i ako su ti simptomi uzrokovani nečim benignim ili su potpuno nevezani.
- Ljudi s hipohondrijom često traže potvrdu svojih strahova. Stoga, prilikom pretraživanja informacija na internetu, mogu imati sklonost usmjeravanju pažnje prema negativnim i alarmantnim informacijama, zanemarujući neutralne ili umirujuće informacije.
- Čitanje o potencijalno ozbiljnim bolestima može dodatno povećati tjeskobu, što može pojačati tjelesne simptome (kao što su palpitacije, znojenje ili trnci), što zauzvrat može pojačati uvjerenje da nešto nije u redu s tijelom.
- Nakon što naiđu na uznemirujuće informacije na internetu, neke osobe mogu postati još opreznije ili izbjegavati određene aktivnosti, mjesta ili ljude zbog straha od bolesti.
- Ako osoba pronađe informacije na internetu koje se čine u suprotnosti s onim što im je rekao zdravstveni djelatnik, može doći do gubitka povjerenja, što može otežati pravilnu dijagnozu i liječenje.
Iako je internet moćan alat za edukaciju i informiranje, važno je pristupiti informacijama s kritičkim stajalištem i konzultirati se s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom kada se pojave zabrinutosti o zdravlju.
Hipohondar – fizički i psihički simptomi
Hipohondriju karakterizira prekomjerna zabrinutost ili strah od ozbiljne bolesti na temelju tjelesnih simptoma koji se često pogrešno interpretiraju. Ljudi s ovim stanjem često doživljavaju mješavinu psihičkih i fizičkih simptoma.
Psihički simptomi:
- Osoba je stalno zabrinuta za svoje tjelesne simptome i njihovo značenje.
- Osoba je stalno tjeskobna zbog svojeg zdravlja i boji se ozbiljnih bolesti.
- Zbog stalne zabrinutosti za zdravlje, osoba može imati poteškoće s koncentracijom u svakodnevnim aktivnostima.
- Osoba može često tražiti uvjeravanje od obitelji, prijatelja ili zdravstvenih stručnjaka o svom zdravlju.
- Izbjegavanje informacija ili situacija koje mogu izazvati tjeskobu o zdravlju, ili suprotno, kompulzivno traženje informacija, posebno na internetu.
- Osoba često pretpostavlja najgore i fokusira se na negativne ishode vezane uz zdravstvene probleme.
Fizički simptomi:
- Glavobolje, bolovi u mišićima ili zglobovima ili druge vrste boli.
- Vrtoglavica ili osjećaj nestabilnosti.
- Palpitacije ili ubrzan rad srca.
- Znojenje.
- Probavne smetnje kao što su nadutost, proljev, zatvor ili mučnina.
- Umor ili slabost.
- Nedostatak daha.
- Tremor ili drhtanje.
- Osjećaj trnjenja u tijelu.
- Umor ili slabost.
Tijelo može proizvesti stvarne fizičke simptome zbog snažne usmjerenosti i tjeskobe vezane uz zdravlje, a to se zove “nocebo efekt”.
Nocebo efekt je fenomen gdje negativna očekivanja ili uvjerenja o zdravstvenom stanju ili liječenju mogu dovesti do negativnih ishoda ili simptoma.
U kontekstu hipohondrije, osobe koje su jako zabrinute za svoje zdravlje i koje konstantno analiziraju i interpretiraju svoje tjelesne senzacije mogu doživjeti stvarne fizičke simptome čak i kada nema organskog uzroka za te simptome.
Um i tijelo su duboko povezani. Stres, tjeskoba i usmjerenost pažnje mogu izazvati ili pojačati tjelesne simptome. Na primjer, tjeskoba može uzrokovati simptome poput ubrzanog srčanog ritma, znojenja, tremora ili gastrointestinalnih simptoma.
Kada je osoba usredotočena na određeni tjelesni simptom ili strah od bolesti, može postati pretjerano svjesna normalnih tjelesnih senzacija i pogrešno ih interpretirati kao znak ozbiljnog zdravstvenog problema.
Također, ako osoba očekuje da će osjetiti određeni simptom zbog svoje tjeskobe ili straha, taj simptom se može stvarno pojaviti. Na primjer, osoba koja čita o simptomima srčanog udara i postane tjeskobna može početi doživljavati bol u prsima ili nedostatak daha, čak i ako nema kardiovaskularnog problema.
Osim toga, kronična tjeskoba sama po sebi može izazvati niz fizičkih simptoma, uključujući bolove u mišićima, glavobolje, probavne smetnje, nesanicu i druge.
I kronična zabrinutost i tjeskoba mogu dovesti do napetosti mišića, što može uzrokovati bol ili nelagodu.
Važno je razumjeti da, iako su ti simptomi stvarni, njihov uzrok može biti psihološki, a ne organski. Ako osoba sumnja da su njezini simptomi rezultat tjeskobe ili hipohondrije, važno je konzultirati se s liječnikom ili psihoterapeutom. Oni mogu pomoći u razlikovanju simptoma uzrokovanih tjeskobom od simptoma koji mogu imati organski uzrok.
Kako se liječi hipohondrija?
Liječenje hipohondrije, često poznate kao somatski simptomatski poremećaj, obično se temelji na kombinaciji psihoterapije i, ponekad, lijekova. Liječenje se obično oslanja na sljedeće korake:
– Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Ovo je najčešće preporučena terapeutska intervencija za hipohondriju. Kroz KBT, pacijenti uče prepoznati i izazvati nerealne misli i uvjerenja o svom zdravlju. Također uče kako se nositi s tjeskobom koju doživljavaju i kako preusmjeriti kompulzivno ponašanje, poput čestog pretraživanja simptoma na internetu ili neprestanog traženja medicinskih mišljenja.
– Lijekovi
Antidepresivi, posebno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), ponekad se koriste za liječenje hipohondrije, posebno kada je prisutna i depresija ili ozbiljna tjeskoba.
– Psihoedukacija
Edukacija o hipohondriji i njezinim simptomima može pomoći pacijentima da bolje razumiju svoje stanje. Razumijevanje razlike između tjelesnih simptoma uzrokovanih tjeskobom i simptoma stvarne bolesti može biti korisno.
– Grupna terapija
Dijeljenje iskustava s drugima koji se bore s sličnim zabrinutostima može pružiti potporu i perspektivu.
– Strategije opuštanja
Tehnike poput dubokog disanja, meditacije i progresivne relaksacije mišića mogu pomoći u smanjenju tjeskobe i napetosti.
– Ograničavanje pretrage simptoma na internetu
Savjetuje se da osobe s hipohondrijom izbjegavaju stalno pretraživanje simptoma ili bolesti na internetu, jer to često pojačava njihovu tjeskobu.
– Redovni medicinski pregledi
Dogovor s liječnikom o redovitim pregledima može pomoći pacijentima da se osjećaju sigurnima u svoje zdravstveno stanje, smanjujući potrebu za čestim posjetama hitnoj pomoći ili specijalistima.
Uz pravilno liječenje, mnogi ljudi s hipohondrijom mogu postići značajno poboljšanje i živjeti ispunjen i produktivan život. Ako osoba sumnja da ima hipohondriju, važno je potražiti pomoć od stručnjaka kako bi se procijenilo stanje i razvila odgovarajuća strategija liječenja.