Umišljeni bolesnici su mnogima od nas poznati jer je velika mogućnost da se svatko od nas u životu susreo s barem jednom osobom koja smatra da je oboljela od neke bolesti, ali nije utvrđeno o kojoj je bolesti riječ pa zbog toga ta osoba, po njenom mišljenju, ne prima liječenje koje bi trebala. Takva je osoba vrlo osjetljiva, stoga treba biti oprezan u razgovoru s njom. Ona odbija svaku pomisao da može biti u krivu te je uvjerena da ju većina ljudi omalovažava ili misli da nije u potpunosti prisebna zbog svojih tvrdnji da je bolesna.
Hipohondrija je psihički poremećaj čija je glavna okosnica briga o tjelesnom stanju i poremećaju, a osoba koja je umišljeni bolesnik smatra da boluje od jedne ili više ozbiljnih bolesti. Razlog za to je pogrešno tumačenje tjelesnih simptoma koji su vrlo često benigni, ali koji kod te osobe uzrokuju velike brige i razlog su njenoj stalnoj opsjednutosti vlastitim zdravstvenim stanjem.
Kako bi vam lakše dočarali o čemu je riječ reći ćemo vam da su umišljeni bolesnici osobe koje svoje simptome tumače na izuzetno negativan način pa kod njih kašalj nikad nije samo kašalj, bol u želucu ne znači probleme u probavi već nešto mnogo ozbiljnije, a glavobolja je vrlo često znak da osoba boluje od neke vrste tumora.
Kako se dijagnosticira hipohondrija?
Liječnik će dijagnosticirati hipohondriju kod osoba koje svoje strahove i sumnje osjećaju dulji period vremena, a najmanje 6 mjeseci, s tim da se u međuvremenu moral učiniti detaljna liječnička obrada kojom se isključilo postojanje stvarne bolesti. Ako i nakon svih pretraga i testova koji su isključili bolest osoba i dalje smatra da boluje od određene bolesti tada se smatra da je ta osoba umišljeni bolesnik i da se daljnje liječenje osobe mora nastaviti psihoterapijom.
Najveći problem koji imaju umišljeni bolesnici je njihovo nepovjerenje u zdravstveni sustav, a to u velikom broju slučajeva znači da hipohondar neće povjerovati da uistinu nije bolestan već će smatrati da njegova bolest samo još nije otkrivena. Takvu situaciju dodatno pogoršava pojava pravih simptoma koje većina hipohondra zaista i ima, a čiji glavni uzrok nije neka neotkrivena bolest već tjeskoba i strah koji su se pojavili zbog toga što misle da su bolesni. Upravo taj stres koji oni osjećaju čitavo vrijeme, a koji je uzrokovan njihovim strahom od bolesti, uzrokovat će tjelesne reakcije poput glavobolje, mučnine ili probavnih tegoba. To će osobu koja boluje od hipohondrije dodatno uvjeriti da ona zaista ima nekakvu bolest i potvrditi njeno nepokolebljivo mišljenje.
Učestalo razmišljanje o bolesti dovest će do razvoja raznih simptoma koji su primarno uzrokovani anksioznošću, a to su glavobolje, bolovi u mišićima, želučani problemi, znojenje, drhtanje, ali i zamagljenost vida. Hipohondar sam sebi prouzročuje stanje slično bolesti.
Umišljeni bolesnici vrlo često pate od raznih depresivnih poremećaja,a vrlo često ih muči i tjeskoba. Stoga oni uistinu postaju bolesni, ali ne tjelesno već mentalno.
Koji su uzroci hipohondrije?
Znanstvenici nisu uspjeli do kraja otkriti uzroke hipohondrije pa postoji nekoliko teorija o tome zbog čega neki ljudi razviju ovaj somatoformni poremećaj.
Jedna od tvrdnji vezana je uz genetiku, a ona tvrdi da su hipohondri osobe koje imaju genetsku predispoziciju za pretjeranu brigu o svojoj sigurnosti i zdravlju, te da nisu krivi za razvoj hipohondrije.
Neki uzroke hipohondrije vide u djetinjstvu umišljenih bolesnika, tvrdeći kako previše zabrinuti i izuzetno zaštitnički roditelji stvaraju okružje koje njihovo dijete čini plašljivim od bolesti i koji brigu prenose na dijete kod kojeg se kasnije radi toga razvije hipohondrija. Logično je da će djeca hipohondara lakše razviti isti poremećaj.
Okidač za razvoj hipohondrije može biti stres, a osobito često taj je stres vezan uz smrt voljene osobe (osobito ako je ona bolovala od neke bolesti). Neki ljudi će razviti hipohondriju i nakon što su sami preboljeli određenu bolest smatrajući da uvijek postoji mogućnost da se njihova teška bolest ponovno vrati. Stoga će budno paziti na svaki simptom i pridati mu previše značaja.
Kako prepoznati umišljenog bolesnika?
Postoji mnogo simptoma hipohondrije, a neki od njih su vrlo jednostavni za shvaćanje jer se baziraju na osnovnom strahu od bolesti. Evo koji su sve simptomi hipohondrije:
- Strah od normalnih tjelesnih funkcija
Ovo se odnosi na osobe koje normalne tjelesne funkcije tumače kao simptom nekog ozbiljnog zdravstvenog problema, a obično se to odnosi na simptome koje većina ljudi doživljava više puta tijekom života te koji nemaju neko bitno značenje. To su simptomi poput znojenja, jakog ili brzog kucanja srca pa čak i simptom kruljenja želuca.
- Strah od simptoma koji su vrlo benigni
Umišljeni bolesnici mnoge uobičajene simptome poput curenja nosa, dobivanje modrica ili rana tumače kao abnormalne pojave koje znače da postoji neki ozbiljan problem s njihovim zdravljem.
- Samopregled
Hipohondar ne može pobjeći svojem strahu od bolesti stoga će vrlo često provjeravati vlastito tijelo u potrazi za potvrdom bolesti i kako bi pronašla dokaz da postoji neka bolest.
- Učestalo pričanje o bolesti i posjeti doktoru
Hipohondar voli sve detalje o svojoj bolesti dijeliti s drugima, a mnogi od njih vrlo često posjećuju i doktore u nadi da će uspjeti dokazati svoju bolest.
Kod nekih hipohondara razvije se suprotan učinak pa oni izbjegavaju liječnike jer smatraju da će im oni dati potvrdu stvarne bolesti, a upravo je to ono čega se oni boje, iako se čini da jedva čekaju saznati od čega boluju.
Zbog toga mnogi hipohondri izbjegavaju susrete s ljudima i odlazak na određena mjesta jer smatraju dat će oboljeti od neke bolesti.
Umišljeni bolesnici – kako izliječiti hipohondriju
Liječenje hipohondrije obično se radi kroz psihoterapiju, u kombinaciji s farmaceutskim pripravcima. Kod psihoterapije je iznimno bitno da psihoterapeut i hipohondar razviju bliski odnos koji će u bolesnoj osobi pobuditi osjećaj da ga njegov doktor ozbiljno shvaća i da ovaj problem ne mora rješavati sam.
Hipohondrija se liječi kognitivno-bihevioralnom terapijom koja je kratkog vijeka, a koja će pomoći da se olakšaju simptomi bolesti i da hipohondar razvije tehnike suočavanja s njima. Koriste se i lijekovi koji pripadaju skupini antidepresiva, a koji će smanjiti anksioznost i omogućiti lakše suočavanje s problemom i prihvaćanje dijagnoze.
Najveći problem s kojim se liječnici susreću prilikom liječenja hipohondrije je činjenica da umišljeni bolesnici jako teško prihvaćaju saznanje da njihova bolest nije stvarna već da ima psihogeni uzrok. Ovo se vrlo teško dokazuje čak i nakon što je osoba prošla sve dostupne zdravstvene preglede koji su ustanovili da je potpuno zdrava i da ne boluje od ozbiljne bolesti.
Osobito je opasna mogućnost da umišljeni bolesnici sve jače razvijaju svoje strahove i anksioznost vezanu uz postojanje neprepoznate bolesti jer se kod njih vrlo često može lako razviti depresija ili opsesivno kompulzivni poremećaj kao posljedica bolesti. Vrlo često dolazi i do pojave paničnih napadaja koji tada potaknu razvoj stvarnih fizičkih simptoma, poput gore navedenih.
Kako se nositi s hipohondrom u obitelji ili krugu prijatelja?
Osobe koje boluju od hipohondrije vrlo su često predmet poruge zbog svog neobičnog načina funkcioniranja, a zapravo im je potreban netko strpljiv koji će u njima pobuditi sumnje u njihovi iluziju i tako pomoći izlječenju.
„Sve ti je to u glavi“ najčešća je mantra koji slušaju umišljeni bolesnici, ali je u potpunosti pogrešna jer oni najčešće jesu bolesni, ali na drugačiji način.
Ako imate člana obitelji, prijatelja ili kolegu s posla koji se stalno prepipava, mjeri tlak ili šećer te zna sve važne činjenice o „njegovoj“ bolesti on ne treba da mu vi kažete da je on umišljeni bolesnik – on od vas traži pomoć, ne pokudu.
Ponekad se jako teško nositi s hipohondrom i njegovim idejama pa je dovoljno da zapamtite samo jednu stvar koja je vezana uz njih: oni nisu fizički bolesni, ali jesu mentalno.