Urinarne infekcije – sve što trebate znati

Urinarne infekcije predstavljaju jedan od najčešćih zdravstvenih problema s kojima se susreće velik broj ljudi, posebice žena. Ove infekcije spadaju među najčešće bakterijske infekcije, odmah nakon respiratornih, a procjenjuje se da će gotovo dvije trećine žena barem jednom u životu iskusiti urinarnu infekciju. Oko 15% spolno aktivnih žena barem jednom godišnje oboli od upale mokraćnog mjehura, a od tog broja, čak 25% će patiti od ponavljajućih infekcija.

Urinarne infekcije mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog sustava – bubrege, mokraćovode, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev. Najčešće se javljaju u donjem dijelu mokraćnog trakta, odnosno u mokraćnom mjehuru (cistitis) i mokraćnoj cijevi (uretritis). Iako su često prolazne i ne predstavljaju ozbiljno stanje, njihovi simptomi mogu biti izrazito neugodni i ometati svakodnevno funkcioniranje, a u nekim slučajevima mogu dovesti i do ozbiljnijih komplikacija ako se prošire na bubrege.

Žene su znatno podložnije urinarnim infekcijama zbog svoje anatomije – mokraćna cijev je kod žena kraća nego kod muškaraca, što omogućuje bakterijama lakši pristup mokraćnom mjehuru. Također, blizina analnog otvora i otvora mokraćne cijevi dodatno povećava rizik od prijenosa bakterija. Procjenjuje se da će oko 50-60% žena barem jednom u životu doživjeti urinarnu infekciju.

Međutim, one mogu pogoditi i muškarce, djecu i starije osobe, s različitim rizičnim faktorima i simptomima.

Što su urinarne infekcije?

Urinarne infekcije predstavljaju upalni proces koji nastaje kada bakterije, najčešće iz probavnog sustava, dospiju u mokraćni sustav i počnu se razmnožavati. Mokraćni sustav je inače sterilan, što znači da u njemu normalno ne bi trebalo biti bakterija. Međutim, kada bakterije uđu u mokraćni sustav i njihov broj nadmaši sposobnost organizma da ih eliminira, dolazi do infekcije.

Anatomija mokraćnog sustava

Mokraćni sustav sastoji se od nekoliko važnih dijelova:

• Bubrezi – filtriraju krv i stvaraju mokraću
• Mokraćovodi – tanke cijevi koje prenose mokraću iz bubrega u mokraćni mjehur
• Mokraćni mjehur – šuplji mišićni organ koji pohranjuje mokraću
• Mokraćna cijev (uretra) – cijev kroz koju mokraća izlazi iz tijela

Svaki od ovih dijelova može biti zahvaćen infekcijom, ali najčešće su pogođeni donji dijelovi mokraćnog sustava – mokraćni mjehur i mokraćna cijev.

Vrste urinarnih infekcija

Cistitis (upala mokraćnog mjehura)

Cistitis je najčešća vrsta urinarne infekcije koja zahvaća mokraćni mjehur. Karakteriziraju ga simptomi poput učestalog mokrenja, peckanja pri mokrenju, neodgodive potrebe za mokrenjem i ponekad bolovi iznad pubične kosti. Cistitis je posebno čest kod žena zbog kratke mokraćne cijevi koja omogućuje bakterijama lakši pristup mokraćnom mjehuru.

Uretritis (upala mokraćne cijevi)

Uretritis je upala mokraćne cijevi koja se često javlja zajedno s cistitisom. Glavni simptom je peckanje prilikom mokrenja. Uretritis može biti uzrokovan bakterijama, ali i spolno prenosivim infekcijama.

Pijelonefritis (upala bubrega)

Pijelonefritis je ozbiljnija infekcija koja zahvaća bubrege. Nastaje kada bakterije iz donjeg dijela mokraćnog sustava dospiju do bubrega ili kada bakterije iz krvi dospiju u bubrege. Simptomi uključuju visoku temperaturu, drhtavicu, mučninu, povraćanje i bol u leđima ili slabinama. Pijelonefritis zahtijeva hitno liječenje kako bi se spriječile ozbiljne komplikacije.

Razlika između kompliciranih i nekompliciranih urinarnih infekcija

Nekomplicirane urinarne infekcije

Nekomplicirane urinarne infekcije javljaju se kod inače zdravih osoba bez strukturnih ili funkcionalnih abnormalnosti mokraćnog sustava. Najčešće se javljaju kod žena u reproduktivnoj dobi i obično dobro reagiraju na standardno liječenje antibioticima.

Komplicirane urinarne infekcije

Komplicirane urinarne infekcije javljaju se kod osoba s faktorima koji povećavaju rizik od infekcije ili otežavaju liječenje, kao što su:

• Anatomske abnormalnosti mokraćnog sustava
• Kamenci u mokraćnom sustavu
• Urinarni kateter
• Trudnoća
• Šećerna bolest
• Oslabljen imunološki sustav
• Nedavna operacija mokraćnog sustava
• Muški spol (sve urinarne infekcije kod muškaraca smatraju se kompliciranima)

Komplicirane urinarne infekcije često zahtijevaju dulje liječenje, ponekad i hospitalizaciju, te imaju veći rizik od komplikacija.

Uzroci urinarnih infekcija

Bakterija E. coli kao najčešći uzročnik

Više od 85% urinarnih infekcija uzrokovano je bakterijom Escherichia coli (E. coli), koja je normalni stanovnik debelog crijeva. Ova bakterija je odgovorna za preko 90% slučajeva cistitisa. Kada E. coli dospije iz analnog područja do mokraćne cijevi, može se popeti do mokraćnog mjehura i uzrokovati infekciju. 

Bakterija E. coli ima posebne strukture (fimbrije) koje joj omogućuju da se pričvrsti za stijenke mokraćnog sustava i stvara biofilmove, što otežava njeno uklanjanje.

Drugi uzročnici urinarnih infekcija

Osim E. coli, urinarne infekcije mogu uzrokovati i druge bakterije:

• Staphylococcus saprophyticus – drugi najčešći uzročnik urinarnih infekcija, posebno kod mladih, spolno aktivnih žena
• Proteus mirabilis – češći uzročnik kod osoba s kamencima u mokraćnom sustavu
• Klebsiella pneumoniae – često povezana s bolničkim infekcijama
• Pseudomonas aeruginosa – često povezana s kateterizacijom i bolničkim infekcijama
• Enterococcus – može uzrokovati komplicirane urinarne infekcije

Rjeđe, urinarne infekcije mogu biti uzrokovane gljivicama (najčešće Candida albicans) ili virusima.

Faktori rizika za razvoj urinarnih infekcija

Anatomske predispozicije kod žena

Žene imaju znatno veći rizik od razvoja urinarnih infekcija od muškaraca, prvenstveno zbog anatomskih razloga:

• Kratka mokraćna cijev – ženska mokraćna cijev je samo 3-5 cm duga (za razliku od muške koja je 15-20 cm), što omogućuje bakterijama lakši pristup mokraćnom mjehuru
• Blizina analnog otvora i mokraćne cijevi – olakšava prijenos bakterija iz crijeva do mokraćnog sustava
• Blizina mokraćne cijevi i vagine – omogućuje prijenos bakterija tijekom spolnog odnosa

Spolna aktivnost

Spolni odnos može povećati rizik od urinarnih infekcija kod žena jer može potisnuti bakterije prema mokraćnoj cijevi. Zbog toga se urinarne infekcije ponekad nazivaju “medenim mjesecom cistitisom” jer se često javljaju kod žena koje su nedavno postale spolno aktivne ili su povećale učestalost spolnih odnosa.

Određene metode kontracepcije također mogu povećati rizik od urinarnih infekcija:

• Spermicidna sredstva mogu poremetiti normalnu vaginalnu floru
• Dijafragme mogu pritiskati mokraćnu cijev i otežavati potpuno pražnjenje mjehura

Trudnoća

Trudnice su sklonije razvoju urinarnih infekcija zbog hormonalnih promjena koje utječu na mokraćni sustav i zbog pritiska rastućeg djeteta na mokraćni mjehur i mokraćovode, što može dovesti do nepotpunog pražnjenja mjehura i zastoja mokraće. Procjenjuje se da 2-10% trudnica razvije asimptomatsku bakteriuriju, koja, ako se ne liječi, može napredovati u simptomatsku infekciju.

Menopauza

Žene u menopauzi imaju povećan rizik od urinarnih infekcija zbog:

• Smanjene razine estrogena, što dovodi do stanjivanja sluznice mokraćnog sustava
• Promjena u vaginalnoj flori
• Slabljenja mišića zdjelice, što može dovesti do nepotpunog pražnjenja mjehura

Problemi s prostatom kod muškaraca

Kod muškaraca, povećana prostata (benigna hiperplazija prostate) može pritiskati mokraćnu cijev i otežavati potpuno pražnjenje mjehura, što stvara povoljne uvjete za razmnožavanje bakterija. Ovo je posebno često kod muškaraca starijih od 50 godina.

Urinarni kateter

Osobe koje koriste urinarni kateter imaju značajno povećan rizik od urinarnih infekcija jer kateter može olakšati ulazak bakterija u mokraćni sustav. Rizik se povećava s duljinom vremena tijekom kojeg je kateter postavljen.

Oslabljen imunitet

Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, bilo zbog bolesti (poput dijabetesa, HIV-a) ili zbog lijekova (imunosupresivi, kemoterapija), imaju povećan rizik od razvoja urinarnih infekcija jer njihov organizam teže suzbija bakterije.

Druge bolesti i stanja

Nekoliko drugih stanja može povećati rizik od urinarnih infekcija:

• Šećerna bolest (dijabetes) – povišena razina šećera u mokraći stvara povoljno okruženje za rast bakterija
• Kamenci u mokraćnom sustavu – mogu iritirati stijenke mokraćnog sustava i pružiti bakterijama mjesto za skrivanje
• Urođene anomalije mokraćnog sustava – mogu ometati normalan protok mokraće
• Neurogeni mjehur – stanje u kojem živci koji kontroliraju mjehur ne funkcioniraju pravilno, što može dovesti do zadržavanja mokraće

Simptomi urinarnih infekcija

Urinarne infekcije mogu uzrokovati različite simptome, ovisno o tome koji dio mokraćnog sustava je zahvaćen. Neki ljudi mogu imati asimptomatsku infekciju (bakterije u mokraći bez simptoma), dok drugi mogu iskusiti izrazito neugodne simptome koji ometaju svakodnevno funkcioniranje.

Učestalo mokrenje

Jedan od najkarakterističnijih simptoma cistitisa je potreba za češćim mokrenjem (polakizurija). Osoba može osjećati potrebu za mokrenjem svakih 20-30 minuta, iako je količina izmokrene mokraće obično mala. Ovaj simptom može biti posebno neugodan noću, kada prekida san.

Peckanje i bol pri mokrenju

Dizurija ili bolno i neugodno mokrenje s osjećajem peckanja ili žarenja tijekom i nakon mokrenja vrlo je čest simptom urinarnih infekcija. Bol se obično osjeća u donjem dijelu trbuha ili u području uretre.

Neodgodiva potreba za mokrenjem

Urgencija ili iznenadna, intenzivna potreba za mokrenjem koja se ne može odgoditi često je prisutna kod urinarnih infekcija. Ponekad može doći i do nevoljnog ispuštanja mokraće (inkontinencije) zbog nemogućnosti zadržavanja mokraće do dolaska do toaleta.

Zamućeni urin i neugodan miris

Mokraća može postati zamućena, što je posljedica prisutnosti bijelih krvnih stanica, bakterija i staničnog otpada. Također, mokraća često ima neugodan, jak miris koji se razlikuje od uobičajenog mirisa.

Krv u urinu

Hematurija ili prisutnost krvi u mokraći može se pojaviti kod urinarnih infekcija. Mokraća može biti ružičasta, crvena ili smeđa, ovisno o količini krvi. Iako ovaj simptom može biti zabrinjavajući, obično nije opasan i nestaje s liječenjem infekcije.

Pritisak ili bol u donjem dijelu trbuha

Mnogi ljudi s cistitisom osjećaju nelagodu, pritisak ili bol u donjem dijelu trbuha, iznad pubične kosti. Ova bol može biti stalna ili se pojačavati tijekom mokrenja.

Visoka temperatura i drhtavica

Za razliku od cistitisa, pijelonefritis često uzrokuje visoku temperaturu (iznad 38°C) i drhtavicu. Ovi simptomi ukazuju na ozbiljniju infekciju koja zahtijeva hitno liječenje.

Bol u leđima i slabinama

Karakteristična bol u leđima ili slabinama (području između rebara i kukova) često je prisutna kod pijelonefritisa. Ova bol može biti jednostrana ili obostrana, ovisno o tome jesu li zahvaćeni jedan ili oba bubrega.

Mučnina i povraćanje

Pijelonefritis može uzrokovati mučninu i povraćanje, što dodatno otežava stanje jer smanjuje unos tekućine koji je važan za ispiranje bakterija iz mokraćnog sustava.

Opća slabost i umor

Osobe s pijelonefritisom često se osjećaju izrazito umorno i iscrpljeno zbog sistemske infekcije i odgovora imunološkog sustava.

Asimptomatska bakteriurija

Asimptomatska bakteriurija je stanje u kojem su bakterije prisutne u mokraći, ali osoba nema nikakve simptome. Ovo stanje obično ne zahtijeva liječenje, osim kod trudnica, osoba koje će imati urološki zahvat i u nekim drugim specifičnim slučajevima.

Kada simptomi zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć

Neki simptomi ukazuju na ozbiljniju infekciju koja zahtijeva hitnu medicinsku pomoć:

• Visoka temperatura (iznad 38°C) praćena zimicom i tresavicom
• Jaka bol u leđima ili slabinama
• Mučnina i povraćanje koji onemogućuju unos tekućine ili lijekova
• Krv u mokraći
• Simptomi koji se ne poboljšavaju nakon 24-48 sati samostalnog liječenja
• Simptomi urinarnih infekcija kod trudnica
• Simptomi urinarnih infekcija kod muškaraca
• Simptomi urinarnih infekcija kod male djece i dojenčadi

Dijagnostika urinarnih infekcija

Pravovremena i točna dijagnostika urinarnih infekcija ključna je za učinkovito liječenje i sprječavanje komplikacija. Dijagnoza se temelji na kliničkim simptomima i laboratorijskim nalazima, a u nekim slučajevima mogu biti potrebne i dodatne pretrage.

Analiza urina

Analiza urina je osnovna i najvažnija pretraga za dijagnosticiranje urinarnih infekcija. Uzorak urina za analizu uzima se nakon što osoba tri sata nije mokrila, a najbolje je koristiti prvi jutarnji urin. Pravilno uzimanje uzorka je izuzetno važno za točnu dijagnozu.

Metoda čistog srednjeg mlaza

Najčešće se koristi metoda čistog srednjeg mlaza, koja uključuje sljedeće korake:

• Temeljito pranje genitalnog područja vodom i sapunom
• Započinjanje mokrenja u WC školjku
• Uzimanje srednjeg mlaza mokraće u sterilnu posudu
• Završavanje mokrenja u WC školjku

Ova metoda smanjuje rizik od kontaminacije uzorka bakterijama koje normalno žive na koži.

Urinokultura

Urinokultura je mikrobiološka pretraga kojom se utvrđuje koja je bakterija uzročnik infekcije i na koje antibiotike je osjetljiva. Ova pretraga je posebno važna kod:

• Kompliciranih urinarnih infekcija
• Ponavljajućih infekcija
• Infekcija koje ne reagiraju na početno liječenje
• Urinarnih infekcija kod muškaraca, djece i trudnica
• Bolničkih infekcija

Rezultati urinokulture obično su dostupni nakon 24-48 sati. Pozitivnom urinokulturom smatra se nalaz više od 100.000 bakterija po mililitru urina, iako i manji broj bakterija može biti značajan u određenim situacijama.

Ultrazvuk mokraćnog sustava

Ultrazvuk je jednostavna, bezbolna i sigurna metoda kojom se mogu pregledati bubrezi, mokraćovodi i mokraćni mjehur. Ultrazvuk se preporučuje u sljedećim situacijama:

• Ponavljajuće urinarne infekcije
• Sumnja na anatomske abnormalnosti mokraćnog sustava
• Sumnja na kamence u mokraćnom sustavu
• Komplicirane infekcije
• Infekcije koje ne reagiraju na liječenje

Za ultrazvučni pregled mokraćnog sustava preporučuje se doći s punim mokraćnim mjehurom, što omogućuje bolju vizualizaciju struktura.

Liječenje urinarnih infekcija

Antibiotici su osnova liječenja bakterijskih urinarnih infekcija. Izbor antibiotika ovisi o vrsti bakterije koja je uzrokovala infekciju, njezinoj osjetljivosti na antibiotike, težini infekcije i individualnim karakteristikama pacijenta.

Vrste antibiotika koji se koriste

Za liječenje nekompliciranih urinarnih infekcija najčešće se koriste sljedeći antibiotici:

• Trimetoprim-sulfametoksazol (kotrimoksazol) – često prvi izbor zbog učinkovitosti protiv E. coli i niske cijene
• Nitrofurantoin – učinkovit protiv većine uzročnika urinarnih infekcija, s niskom stopom rezistencije
• Fosfomicin – daje se jednokratno, što olakšava pridržavanje terapije
• Fluorokinoloni (ciprofloksacin, levofloksacin) – širokospektralni antibiotici koji se koriste za komplicirane infekcije
• Cefalosporini – koriste se kada drugi antibiotici nisu učinkoviti ili su kontraindicirani
• Amoksicilin s klavulanskom kiselinom – učinkovit protiv mnogih bakterija, uključujući neke sojeve E. coli

Ublažavanje simptoma urinarnih infekcija

Uz antibiotsku terapiju, postoje i mjere koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma urinarnih infekcija:

Hidratacija

Pijenje dovoljno tekućine, posebno vode, pomaže u ispiranju bakterija iz mokraćnog sustava. Preporučuje se piti najmanje 8 čaša (oko 2 litre) vode dnevno tijekom infekcije. Međutim, treba izbjegavati alkohol, kofein i gazirana pića jer mogu iritirati mokraćni mjehur.

Lijekovi protiv bolova

Za ublažavanje bolova i nelagode mogu se koristiti lijekovi protiv bolova poput paracetamola ili ibuprofena. Postoje i specifični lijekovi za ublažavanje simptoma urinarnih infekcija, poput fenazopiridin hidroklorida, koji smanjuje bol, peckanje i učestalo mokrenje, ali ne liječi samu infekciju.

Toplina

Primjena topline na donji dio trbuha može pomoći u ublažavanju bolova i grčeva. Može se koristiti termofor ili topla kupka.

Liječenje urinarnih infekcija kod posebnih skupina

Liječenje kod trudnica

Liječenje urinarnih infekcija kod trudnica zahtijeva poseban oprez jer neki antibiotici mogu biti štetni za razvoj fetusa. Sigurni antibiotici za trudnice uključuju:

• Amoksicilin
• Cefalosporine
• Nitrofurantoin (izbjegavati u trećem tromjesečju)
• Fosfomicin

Trudnice s urinarnim infekcijama često zahtijevaju dulje liječenje i redovite kontrole nakon terapije.

Liječenje kod djece

Djeca s urinarnim infekcijama obično zahtijevaju antibiotsku terapiju. Izbor antibiotika i trajanje liječenja ovise o težini infekcije i dobi djeteta. Mala djeca i dojenčad s visokom temperaturom mogu zahtijevati hospitalizaciju i intravensku primjenu antibiotika.

Liječenje kod starijih osoba

Kod starijih osoba, liječenje urinarnih infekcija može biti komplicirano zbog prisutnosti drugih bolesti, korištenja više lijekova i promijenjene farmakokinetike. Važno je pažljivo odabrati antibiotik kako bi se izbjegle interakcije s drugim lijekovima i nuspojave.

Prirodni načini liječenja i prevencije

Uz standardnu medicinsku terapiju, postoje i brojni prirodni načini koji mogu pomoći u liječenju i prevenciji urinarnih infekcija. Ovi prirodni pristupi mogu biti korisna dopuna antibiotskoj terapiji ili način prevencije ponavljajućih infekcija.

Brusnica i proizvodi od brusnice

Brusnica (Vaccinium macrocarpon) je vjerojatno najpoznatiji prirodni lijek za urinarne infekcije. Sadrži proantocijanidine (PAC) tipa A koji sprječavaju prianjanje bakterije E. coli za stijenke mokraćnog mjehura dok list ima urinoantiseptičko djelovanje

Brusnica se može koristiti u različitim oblicima:

• Sok od brusnice – preporučuje se 300-500 ml dnevno, bez dodanog šećera
• Kapsule s ekstraktom brusnice – standardizirani ekstrakti koji sadrže najmanje 36 mg PAC-a
• Čaj od lista brusnice

Važno je napomenuti da je brusnica sigurna i tijekom trudnoće i dojenja, što je čini dobrim izborom za prevenciju urinarnih infekcija kod trudnica.

Probiotici

Probiotici su živi mikroorganizmi koji, kada se konzumiraju u odgovarajućim količinama, pružaju zdravstvene koristi. Određeni sojevi probiotika mogu pomoći u prevenciji urinarnih infekcija na sljedeće načine:

• Održavanjem zdrave vaginalne flore koja sprječava kolonizaciju patogenih bakterija
• Jačanjem imunološkog sustava
• Proizvodnjom tvari koje inhibiraju rast patogenih bakterija

Najkorisniji probiotici za prevenciju urinarnih infekcija su Lactobacillus rhamnosu, Lactobacillus reuteri, Lactobacillus acidophilus i Lactobacillus crispatus.

Hidracija i važnost unosa tekućine

Adekvatna hidracija je jedan od najvažnijih prirodnih načina prevencije urinarnih infekcija. Pijenje dovoljno tekućine pomaže u ispiranju bakterija iz mokraćnog sustava prije nego što uzrokuju infekciju.

Preporučuje se unos od najmanje 2 litre tekućine dnevno, prvenstveno vode. Unos tekućine treba povećati tijekom vrućih dana, fizičke aktivnosti ili kada se pojave prvi simptomi urinarne infekcije.

Najbolje je piti vodu, nezaslađene čajeve (naročito kopriva ili breza) te sok od brusnice.

Izbjegavati treba alkohol, napitke s kofeinom (kava, crni čaj, energetska pića), gazirana pića i zaslađene sokove.

D-manoza

D-manoza je prirodni šećer koji se pokazao učinkovitim u prevenciji urinarnih infekcija, posebno onih uzrokovanih bakterijom E. coli.

D-manoza djeluje tako što se veže za bakteriju E. coli, sprječavajući je da se pričvrsti za stijenke mokraćnog sustava. Bakterije se zatim ispiru iz tijela tijekom mokrenja.

D-manoza se obično uzima u obliku praška ili kapsula. Za prevenciju se preporučuje doza od 1-2 grama dnevno, dok se za aktivnu infekciju može uzimati 3-5 grama dnevno, podijeljeno u nekoliko doza.

D-manoza se smatra sigurnom za većinu ljudi, uključujući trudnice i dojilje, ali osobe s dijabetesom trebaju biti oprezne jer može utjecati na razinu šećera u krvi.

Uvin čaj i druge biljne terapije

Uvin čaj ili medvjetka je jedna od najpoznatijih biljaka za liječenje urinarnih infekcija. Sadrži arbutin, koji se u tijelu pretvara u hidrokinon, tvar s antibakterijskim djelovanjem.

Preporučena doza je 400-800 mg aktivnih sastojaka (arbutina i metilarbutina) dnevno, podijeljeno u 2-3 doze. Kao čaj, preporučuje se oko 12 grama suhih listova dnevno.

Uvin čaj se ne preporučuje za dugotrajnu upotrebu (ne dulje od 7 dana) i ne smije se koristiti tijekom trudnoće, dojenja i kod djece mlađe od 12 godina.

Pravilna higijena

• Brisati se od naprijed prema natrag nakon nužde kako bi se spriječio prijenos bakterija iz analnog područja prema mokraćnoj cijevi
• Prati genitalije blagim, neiritirajućim sapunom i vodom
• Izbjegavati agresivne sapune, intimne dezodoranse i mirisne higijenske proizvode
• Tuširati se umjesto kupanja u kadi
• Nositi pamučno donje rublje koje omogućuje cirkulaciju zraka
• Mijenjati donje rublje svakodnevno
• Izbjegavati usku odjeću koja može iritirati genitalije i stvoriti vlažno okruženje pogodno za rast bakterija
• Mokriti nakon spolnog odnosa kako bi se isprale bakterije koje su mogle ući u mokraćnu cijev

Povezanost s problemima prostate

Kod muškaraca, urinarne infekcije često su povezane s problemima prostate:

• Benigna hiperplazija prostate (BHP) – povećana prostata može pritiskati mokraćnu cijev i otežavati potpuno pražnjenje mjehura, stvarajući povoljne uvjete za razmnožavanje bakterija
• Prostatitis – upala prostate može biti uzrok ili posljedica urinarne infekcije
• Karcinom prostate – u rijetkim slučajevima, ponavljajuće urinarne infekcije mogu biti povezane s karcinomom prostate

Urinarne infekcije kod trudnica

Trudnoća povećava rizik od urinarnih infekcija zbog hormonalnih i anatomskih promjena. Oko 2-10% trudnica razvije asimptomatsku bakteriuriju, koja, ako se ne liječi, može progredirati u simptomatsku infekciju.

Neliječene urinarne infekcije tijekom trudnoće mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija:

• Pijelonefritis (upala bubrega)
• Prijevremeni porod
• Niska porođajna težina djeteta
• Preeklampsija
• Anemija majke
• Sepsa

Ponavljajuće urinarne infekcije

Ponavljajućim urinarnim infekcijama smatraju se dvije ili više infekcija u šest mjeseci ili Tri i više infekcija u godinu dana

Oko 20-30% žena koje su imale jednu urinarnu infekciju doživjet će ponavljajuće infekcije. Kod nekih žena, infekcije se mogu javljati nekoliko puta godišnje, što značajno utječe na kvalitetu života.

Razlika između relapsa i reinfekcije

Relaps

Relaps je povratak infekcije uzrokovane istim uzročnikom, obično unutar dva tjedna od završetka antibiotske terapije. Relaps ukazuje na nepotpuno izliječenu prethodnu infekciju, postojanje skrivenog žarišta infekcije (npr. kamenac u bubregu), strukturne abnormalnosti mokraćnog sustava ili probleme s prostatom kod muškaraca.

Reinfekcija

Reinfekcija je nova infekcija uzrokovana drugim uzročnikom ili istim uzročnikom nakon potpunog izlječenja prethodne infekcije. Reinfekcije su mnogo češće od relapsa i obično se javljaju nakon dužeg vremenskog razdoblja.

Uzroci ponavljajućih urinarnih infekcija

Genetski faktori

Neke osobe imaju genetsku predispoziciju za ponavljajuće urinarne infekcije zbog, specifičnih receptora na stanicama mokraćnog sustava koji olakšavaju prianjanje bakterija, razlika u imunološkom odgovoru na infekciju ili anatomskih varijacija mokraćnog sustava.

Bakterijski biofilmovi

Bakterije poput E. coli mogu stvarati biofilmove – zajednice bakterija okružene zaštitnim slojem koji ih štiti od antibiotika i imunološkog sustava domaćina. Bakterije u biofilmovima mogu preživjeti antibiotsku terapiju, ostati dormantne (uspavane) i kasnije se reaktivirati ili biti otpornije na imunološki odgovor organizma.

Anatomski i funkcionalni problemi

Strukturne ili funkcionalne abnormalnosti mokraćnog sustava mogu doprinijeti ponavljajućim infekcijama:

• Vezikoureteralni refluks (povrat mokraće iz mjehura prema bubrezima)
• Kamenci u mokraćnom sustavu
• Nepotpuno pražnjenje mjehura
• Suženja mokraćne cijevi
• Cistokela (spuštanje mokraćnog mjehura)

Promjene u vaginalnoj i crijevnoj flori

Promjene u normalnoj bakterijskoj flori vagine i crijeva mogu povećati rizik od kolonizacije patogenim bakterijama:

• Antibiotska terapija može poremetiti normalnu floru
• Hormonalne promjene (menopauza) mogu promijeniti vaginalnu floru
• Određene bolesti i stanja mogu utjecati na sastav crijevne flore

Urinarne infekcije su česte i uglavnom lako izlječive

Urinarne infekcije predstavljaju jedan od najčešćih zdravstvenih problema koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta, posebno žene. Iako su često neugodne i bolne, većina urinarnih infekcija može se uspješno liječiti i spriječiti uz odgovarajuće mjere.

Uz standardnu medicinsku terapiju, postoje i brojni prirodni načini koji mogu pomoći u liječenju i prevenciji urinarnih infekcija. Brusnica, D-manoza, probiotici i adekvatna hidracija pokazali su se korisnima u smanjenju rizika od infekcija, posebno kod osoba sklonih ponavljajućim infekcijama.

Ponavljajuće urinarne infekcije predstavljaju poseban izazov i mogu zahtijevati dugotrajniju terapiju, detaljniju dijagnostičku obradu i specifične preventivne mjere. Razlikovanje između relapsa (povratka iste infekcije) i reinfekcije (nove infekcije) važno je za odabir odgovarajućeg pristupa liječenju.

Zaključno, iako su urinarne infekcije čest problem, s pravilnim pristupom većina se može uspješno liječiti i spriječiti. Ključno je prepoznati simptome, pravovremeno potražiti liječničku pomoć, pridržavati se propisane terapije i provoditi preventivne mjere. Uz kombinaciju medicinske terapije, prirodnih pristupa i promjena životnih navika, moguće je značajno smanjiti učestalost i težinu urinarnih infekcija i održavati zdravlje mokraćnog sustava.