Što je celijakija? Uzroci, simptomi i liječenje

Celijakija je jedna od onih bolesti o kojima ljudi puno čuju, ali zapravo ništa o njoj ne znaju. Vjerojatno znate da je povezana s probavnim sustavom, ali niste sigurni o čemu se točno radi i što je celijakija – možemo li ju dobiti kroz život ili je urođena? Kako je to bolovati od celijakije? Znate li uopće da se radi o autoimunoj bolesti? Ne brinite, danas ćemo objasniti sve što u vezi celijakije morate znati – simptome, uzroke, dijagnostički proces, liječenje i još mnogo toga.

Što je celijakija?

Prije svega, jako je bitno napomenuti da je celijakija autoimuna bolest koja napada probavni sustav, prvenstveno tanko crijevo. Celijakiju pokreće i izaziva konzumacija glutena, proteina koji možemo naći u velikoj većini žitarica. Najviše ga ima u pšenici, ali možemo ga konzumirati i kroz raž, pir, ječam, zob, kamut i slične namirnice. Naravno, sve što sadrži ove žitarice također je problem za one koji boluju od celijakije – kruh, peciva, krušne mrvice, pahuljice, tjestenina i mnoge pakirane slastice sve sadrže gluten.

Zbog unosa glutena, tijelo burno reagira i događa se postepena deterioracija tankog crijeva. S obzirom na to da je tanko crijevo zaduženo za apsorpciju nutrijenata, ljudi s celijakijom nerijetko za nju otkriju putem brojnih i zastrašujućih simptoma koji ukazuju na pothranjenost i manjak bitnih nutrijenata. Kasnije ćemo o simptomima celijakije, ali sigurni smo da možete zaključiti o kakvim se simptomima radi, s obzirom na to da je ova autoimuna bolest pretežito napadač probavnog sustava.

Je li celijakija urođena?

Autoimune bolesti generalno su dosta komplicirane. Dok dio liječnika tvrdi da ne postoje urođene autoimune bolesti, već da se iste rađaju kroz stres, loš životni stil i genetsku predispoziciju, drugi tvrde da se radi o bolesti koja postoji od rođenja, ali se oglasi tek u lošim životnim uvjetima. Celijakija je češća među onima koji imaju roditelje ili druge članove uske obitelji koji također imaju celijakiju – tada je velika vjerojatnost da svi nose gene HLA-DQ2 ili pak HLA-DQ8.

Celijakija se ne mora prezentirati odmah u djetinjstvu. Kod mnogih bude tako i djeca simptome razviju čim se prebace s majčinog mlijeka. Drugi pak celijakiju razviju tek u pubertetu, kada se tijelo vrlo intenzivno mijenja, odnosno u odrasloj dobi nakon nekog traumatičnog događaja ili operacije, odnosno neke vrste infekcije. I ljudi koji nemaju gore navedene gene mogu imati celijakiju, stoga genetsko testiranje nije najbolja opcija za dobivanje konkretnih odgovora u vezi celijakije.

Zaključno, možemo reći da je celijakija bolesti koja nastaje kao kombinacija genetske predispozicije, lošeg životnog stila i izloženosti glutenu, a radi se o bolesti koja traje cijeli život, odnosno nije dugoročno izlječiva.

Koji su simptomi celijakije?

Svaka autoimuna bolest, pa tako i celijakija, dolazi s lepezom simptoma koji se mogu uočiti u raznim organskim sustavima. Dobra je vijest da celijakija ne napada cijelo tijelo, već samo probavni sustav i ono što, posljedično lošem funkcioniranju probave, nastrada uz nju. Dakle, simptomi se svakako mogu razlikovati od osobe do osobe, ali ovo su neki glavni simptomi koje treba uzeti u obzir.

Bol u abdomenu, zatvor, dijareja, mučnina, povraćanje i nadutost prvi su i glavni simptomi ove bolesti. Na taj način probavni sustav pokušava nam dati do znanja da nešto nije u redu. Zbog loše apsorpcije i promjena navika što se tiče jela, mnogi će imati smanjeni apetit, ali i izgubiti kilograme. Osoba zbog mučnina i probavnih problema može razviti strah od hrane i obroka.

Nutritivni deficiti dolaze u paru s celijakijom jer tanko crijevo ne može obavljati svoju funkciju na predviđen način. Neki od najčešćih deficita upravo su deficit željeza, vitamina B12, folata i kalcija. Svakako bi bilo dobro da liječnik koji tretira osobu s probavnim problemima također izvadi i krvnu sliku te otkrije kakvo je stanje u organizmu – ovi deficiti mogu dovesti do jako puno drugih problema u tijelu, a neki uključuju…

Umor i slabost. Ova dva simptoma doktori će nerijetko pripisati stresu, ali jako je bitno da se na njih pravovremeno reagira. Bol u kostima i zglobovima također se može javiti kod onih koji boluju od celijakije. Glavobolje, migrene, problemi s koordinacijom i udovi koji trnu povezuju se s deficitima određenih nutrijenata, a direktno su povezani i sa depresijom, tjeskobom i iritabilnošću. Ne brinite, ako bolujete od celijakije, ne izmišljate – sve zaista i je povezano.

Koji su uzroci celijakije?

Već smo ranije spomenuli da su uzroci celijakije mnogi i da postoji više struja u medicini koje tvrde različite stvari. Autoimune bolesti još će dugo biti misterij koji doktori pokušavaju shvatiti. Dakle, svakako postoje četiri glavne komponente koje dijelimo u nastavku.

1. Genetska predispozicija. Spomenuti leukocitni antigeni HLA-DQ2 i HLA-DQ8 mogu biti dobar pokazatelj da imate celijakiju, bila ona bez simptoma ili ne. Ipak, ovaj se test najčešće ne koristi za dijagnoze jer je skuplji i kompliciraniji od drugih testova koji su također dosta dobra opcija.
2. Konzumacija glutena.Naravno, ako konzumirate veliku količinu glutena i pritom živite nezdravo, možete uzrujati vlastito tijelo i pokrenuti autoimunu reakciju koja će smetati osobama s genetskom predispozicijom. Gluten nije otrov i većini populacije neće smetati, ali oni koji imaju neke probavne simptome nerijetko ga izbace barem na kratko da si olakšaju proces oporavka.
3. Druge autoimune bolesti. Znate li da ljudi s autoimunim bolestima imaju veću šansu da razviju i druge? Autoimuna bolest je bolest u kojoj tijelo greškom napada sebe i posljedično se u određenim tkivima mogu detektirati antitijela koja upućuju upravo na taj problem. Tu upoznajemo glavni dijagnostički alat za celijakiju koji se naziva antitijelo tTg-IgA. Vadi se putem krvi i sugerira da tijelo napada vlastito tanko crijevo.
4. Propusnost crijeva. Ova je tema u modernoj medicini veliko otkriće, pogotovo otkad se istražuje povezanost mozga i crijeva. Kada barijera crijeva oslabi iz raznih razloga, kroz ta crijeva mogu proći razne stanice i čestice koje ne pripadaju u krvi i limfi te to dodatno uzrujava tijelo i pokreće novu autoimunu reakciju.

Celijakija je tip autoimune bolesti koji se mora kontrolirati raznim životnim promjenama, ali se isto tako i relativno točno dijagnosticira. U nastavku možete saznati više o dijagnostičkom procesu.

Kako se celijakija dijagnosticira?

Prvi i najbitniji korak jest da zaista zatražimo pomoć za svoje probleme. Ljudi će jako dugo trpjeti neke kronične probleme s probavom – nadutost, izmjenjivanje zatvora i dijareje te povremenu bol u abdomenu pripisat će teškoj hrani, stresu ili manjku kretanja. Tek kad krenu problemi koji im onemogućuju normalno funkcioniranje, ljudi počinju razmišljati o tome da se jave doktoru.

Glavobolje i migrene često su razlog zašto pokleknemo i posjetimo liječnika opće medicine, ali bitno je znati da što ranije reagiramo na vlastite simptome, to je bolja šansa da će naše tijelo pretrpjeti manju štetu. Dakle, javite se doktoru i prije no što posjetite medicinsku ustanovu, dobro razmislite o svojim simptomima te ih zapišite. Sve što ste prije ignorirali, uzmite u obzir.

Kad liječniku prepričate što vam se događa i izrazite sumnju na celijakiju, on bi vam trebao dati nekoliko pretraga: vađenje krvi na tTg-IgA kako biste otkrili imate li celijakiju, ali i vađenje krvi kako biste dobili uvid u vlastite nutrijente. Možda će vam dati i neke dražeje koje pomažu s nadutošću, a kasnije i suplemente, na temelju krvne slike koju ste vadili.

Ako antitijela budu prisutna, to znači da imate celijakiju i da morate promijeniti način na koji jedete i živite. Ako nemate celijakiju, to ne isključuje gluten kao problem jer je još uvijek moguće da imate osjetljivost na gluten, odnosno alergiju na gluten. Ne bi bilo loše da obavite i alergotest na namirnice koje svakodnevno konzumirate.

Osim toga, budite uporni i motivirajte liječnika da vam pomogne pronaći uzrok vaših problema – može se raditi o nečemu vrlo bezopasnom i nonšalantnom, a može biti u pitanju i neka kronična, progresivna bolest kod koje je pravovremena reakcija vrlo bitna.

Kako se celijakija liječi?

Postoji samo nekoliko koraka koje trebate poduzeti kako biste si olakšali život s celijakijom. Bitno je napomenuti da celijakija nikad ne nestaje, odnosno ako imate celijakiju, ne možete ju iskorijeniti i ukloniti iz svog tijela, već morate naučiti kako živjeti s njom. U nastavku dijelimo savjete koji pomažu.

1. Prestanite konzumirati gluten. Ovo je svakako najbitniji i najefikasniji korak jer će vaše tijelo prestati reagirati na gluten i količina antitijela će se smanjiti, vaša crijeva će se oporaviti, a vi ćete se generalno osjećati dosta bolje. Nemojte misliti da je gluten samo u kruhu, pecivima i tijestu, već dobro čitajte deklaracije – gluten može u namirnice doći i unakrsnom kontaminacijom, ali i koristiti se u neočekivanim namirnicama kao povezivač.
2. Pronađite gluten-free ugljikohidrate. Naravno, ne morate cijeli život živjeti bez kruha, tijesta, peciva i tortilja. Danas postoje alternative koje nemaju gluten, odnosno bezglutenski kruh, ali morate naći trgovine koje ih prodaju. Na pakiranju će obično biti jasno naznačeno da nešto nema gluten, stoga tražite takve natpise.
3. Čitajte deklaracije, ne samo na hrani. Možda vam se čini kao da je gluten problem koji se nalazi samo u hrani, ali gluten se nerijetko stavlja u kozmetiku i lijekove. Budite svjesni toga i naučite čitati deklaracije svega što unosite u sebe ili na sebe. Na taj način ćete uspjeti u potpunosti ukloniti gluten iz svog života.
4. Suplementiranje i redovito provjeravanje nutrijenata. Nažalost, ovisno o tome koliko su vaša crijeva oštećena i kojim će se tempom oporavljati, postoji šansa da ćete morati suplementirati određene mikronutrijente. Bilo bi dobro da na godišnjoj razini provjeravate kakvo je stanje, a onda i da adekvatne deficite pokrivate.
5. Život bez stresa. Mozak je intenzivno povezan s crijevima i radi se o dvosmjernoj komunikaciji. Sigurni smo da ste barem jednom u životu bili nervozni pa ste tu nervozu osjećali u trbuhu, odnosno u crijevima. Reguliranje vlastitog živčanog stanja jako je bitno, stoga počnite vježbati, meditirajte, pišite dnevnik i naučite neke osnovne mindfulness tehnike.

Prvi je korak u ovoj priči sigurno najbitniji, stoga budite vrlo strogi u procesu izbacivanja glutena. Zapamtite da će taj gluten direktno napasti vaše tanko crijevo i da je vrijeme da bolje pazite na vlastito zdravlje.

Bolesti slične celijakiji – ne miješajmo ih

Bolesti probavnog sustava manifestiraju se na vrlo slične načine, odnosno istom listom simptoma. Zbog toga je jako bitno da obavite sve bitne pretrage i otkrijete koji je vaš problem, a što je možda samo posljedica stresa i loše prehrane. Dijelimo s vama listu bolesti koje se često dijagnosticiraju umjesto celijakije, a nisu ista stvar!

1. Osjetljivost na gluten. Ovo je stanje toliko čest problem danas da ima i svoj termin, NCGS, odnosno Non-Celiac Gluten Sensitivity. Izgleda da velika količina glutena prisutna u rafiniranoj hrani definitivno ne pomaže našem probavnom sustavu i sve više ljudi ima problema s probavljanjem glutena. Dakle, pokušajte na mjesec dana izbaciti gluten i pratite vlastite simptome.
2. Alergija na gluten. Već smo ranije spomenuli da nije loše napraviti alergotest na neke česte namirnice i sastavne dijelove namirnica. Gluten kod nekih ljudi može izazvati alergijsku reakciju, baš kao što to može i mlijeko, odnosno orašidi. Ako vam liječnik ne želi dati alergotest, svakako ga obavite sami jer je moguće da vaše tijelo reagira na gluten čak i ako ga može dobro probaviti.
3. Sindrom iritabilnog kolona. Ono što se danas u zapadnoj medicini zove IBS, kod nas se zove sindrom iritabilnog kolona. Radi se o funkcijskoj bolesti koja se vrlo različito manifestira u različitim fazama života. Zbog toga je jako bitno da osoba regulira vlastitu prehranu, odnosno jede što kvalitetnije, pije suplemente, vježba i radi na stresu. Ovu je bolest teško dijagnosticirati, odnosno obično je rezultat izostanka drugih stanja na listi – neka vrsta „krovnog termina“.
4. Prerastanje bakterija u tanko crijevo. SIBO je u Americi već dobro poznat, ali kod nas puno doktora nije uvjereno da se radi o realnom problemu. Normalno je da u našim crijevima žive bakterije, ali one mogu biti i problem ako prerastu u tanko crijevo, odnosno ako migriraju tamo gdje ne trebaju biti. Najčešći simptom ove bolesti jest nadutost koja progresivno postaje sve gora prema večeri.
5. Intolerancija na laktozu. Vjerovali ili ne, problemi s crijevima često su rezultat i mliječnih proizvoda koji sadrže laktozu i kazein. Probajte izbaciti mliječne proizvode (ili barem one s puno laktoze) i konzumirajte cjelovitije namirnice.

Neke od ovih dijagnoza zapravo su jako teške za postavljanje i proces može biti dug i mukotrpan. Zbog toga je jako bitno da što prije reagirate i da svojem liječniku opće medicine priopćite koliko vam je bitno riješiti svoje simptome. Ne dopuštajte obitelji i medicinskom osoblju da vas uvjeri kako vam je sve to od stresa!

Hrana sigurna za osobe koje boluju od celijakije

No dobro, što onda mogu jesti ljudi s celijakijom? Zapravo, gotovo sve. Toliko smo naučeni na rafinirane namirnice da nam se isprva čini kao da nikad nećemo moći živjeti bez glutena. Konzumiramo puno tijesta, puno kruha, pecivo nam je najdraže pojesti u hodu… Što da sada jedemo? Dobra vijest je da većina hrane zapravo nema gluten, a ugljikohidrate moramo prilagoditi.

1. Voće i povrće. Svima je jasno da voće i povrće dolaze iz prirode i nisu kontaminirani glutenom. Dok god ne kupujete voće koje je već obrađeno ili sušeno te potencijalno kontaminiramo glutenom, sigurni ste. Pravilo koje je dobro pratiti jest da ne kupujete pakirano voće niti povrće!
2. Meso, jaja i riba. Hrana bogata proteinima također nema gluten. Naravno, ako nije obrađena i pakirana – tada morate čitati deklaracije. Sve vrste mesa sigurne su za konzumaciju, a jedini problem može biti marinirano i pakirano meso, ali i kobasice te hrenovke. Ista stvar s ribom – ukoliko je u konzervi, dobro čitajte deklaracije. Najsigurniji ste ako kupujete na tržnici, odnosno ako mesar pred vama komad mesa nareže i omota u papir.
3. Mliječni proizvodi. Tu je bitno dobro naglasiti da nisu SVI mliječni proizvodi bez glutena. Ne postoji razlog da mlijeko, sir ili vrhnje prirodno sadrže gluten, ali ovisno o načinu na koji su procesirani, mogu sadržavati iste. Zbog toga je jako bitno da čitate deklaracije – biljne alternative mogu imati sigurniji sastav, ali recimo mlijeko od zobi može sadržavati gluten.
4. Orašasti plodovi i zdrave masti. Lješnjaci, orasi, bademi, indijski oraščići, avokado, maslinovo ulje… Sve navedene namirnice potpuno su sigurne za konzumaciju. Čak su i poznate chia sjemenke prirodno bez glutena, osim ako nisu obrađene uz gluten.
5. Gluten-free ugljikohidrati. I za kraj, naravno, s obzirom na to da nitko od vas ne očekuje da živite bez kruha ili peciva, postoje i gluten-free alternative navedenim namirnicama. Možda jesu ponešto skuplje i nećete ih moći konzumirati u istoj količini kao prije, ali svakako ne morate živjeti život bez njih.

Kao što ste mogli primijetiti, hrana koja je konvencionalno zdravija zapravo ne sadrži gluten jer je gluten nerijetko produkt rafiniranja, odnosno pretjerane obrade hrane. Pokušajte se fokusirati na cjelovite namirnice i konzumiranje namirnica koje su prirodno bez glutena uz dodatan gluten-free ugljikohidrata – to je jeftinije, zdravije i bolje za vaše tijelo. Isto tako, možete pratiti razne recepte bez glutena koji će vam pomoći da i dalje jedete ukusnu hranu, a ne samo ono što vam je novo i možda neprivlačno.

Zaključak

Celijakija je autoimuna bolest koja napada tanko crijevo. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi i kombinacija je genetske predispozicije i načina života. Dijagnoza nije komplicirana, ali liječenje jest – ono je dugotrajno i zahtjeva puno discipline jer s celijakijom se mora naučiti živjeti. Nadamo se da vam je lista sigurne hrane pomogla u razumijevanju celijakije te da ćete se što prije riješiti simptoma koji vam smanjuju kvalitetu života.